RUBLJA VRIJEDI HILJADU RIJEČI: Srbija i Evropa pod ekonomskom šapom Kremlja

30.12.2016. u 00:35

GEOPOLITIKA

Ruska ekonomija je možda u problemima, ali ekonomski uticaj Moskve u centralnoj i istočnoj Evropi ostaje neumanjen. Evo kako Kremlj koristi svoju meku moć


FOTO: Putin, Nikolić (Reuters)

Kada je Bugarska 2007. godine primljena u Evropsku uniju, ruski ambasador u Briselu Vladimir Čižov rekao je kako će ona biti "ruski Trojanski konj u EU". Iako je dodao da to misli u "pozitivnom smislu", njegove riječi ispostavile su se kao proročke i gotovo da nema zemlje u centralnoj i istočnoj Evropi koja nije osjetila hladne vjetrove s istoka.

Prije svega, ruski cilj jeste da naruši kredibilitet i moralni autoritet EU, naročito kod zemalja koje pregovaraju o članstvu, među kojima je i Srbija. Poznato je da Moskva preko različitih kanala pruža podršku anti-liberalnim političkim frakcijama u Evropi, međutim nigdje na Starom Kontinentu meka moć Kremlja nije osjetna kao u Srbiji, gdje zahvaljujući medijskom prisustvu, zajedničkim kulturno-historijskim i vjerskim faktorima, kao i akademskim razmjenama, ruska agenda dolazi do sve većeg broja pristalica.

Ipak, novac je i dalje najmoćnije meko oružje Moskve. Od 2008. Rusija sprovodi veoma agresivnu ekonomsku ekspanziju u istočnoj Evropi, gdje visok nivo korupcije otvara mogućnost pretvaranja ruske ekonomske moći u direktan uticaj na donošenje političkih odluka.

Centar za demokratske studije (CSD) objavio je izvještaj o ekonomskom uticaju Rusije u centralnoj i istočnoj evropi, a ovo su neki od zaključaka.

CSD navodi da je ekonomski uticaj u zemljama uključenim u izvještaj (Srbija, Bugarska, Mađarska, Slovačka i Letonija) iznenađujuće visok i kreće se između 11 i 22 odsto udjela u ekonomijama ovih zemalja.

Naravno, nema ništa loše u imanju ruskog kapitala u zemlji, ali ono što je za Zapad problematično, jeste kako Rusija taj kapital koristi.

Prije svega, Moskva koristi svoj uticaj kako bi stekla još kapitala i proširila svoju dominaciju nad tržištima nafte i gasa. Uz pomoć korumpiranih vlasti i rupa u zakonima, Rusija vrlo lako uklanja konkurenciju i stvara ne samo značajan monopol nad tržištima, već dalje stečene resurse koristi za politički uticaj.

Kako je region veoma zavisan od ruske nafte i gasa, udio ruskog gasa u domaćoj potrošnji od 2004. godine ni u jednoj od ispitanih zemalja nije padao ispod 80 odsto. Energetika je Moskvi poslužila kao glavni kanal za ekonomski uticaj i potencijalno nagrađivanje ili kažnjavanje individua u zavisnosti od njihove vanjskopolitičke pozicije. Tako je na primjer Kremlj "pogurao" uspon Viktora Orbana u Mađarskoj, koji je zauzvrat dobio značajan popust na ruski gas.

U slučaju Srbije, Bugarske i Mađarske, zvaničnici iz sektora energetike bili su ključni za rješavanje pitanja od strateškog ekonomskog značaja za Rusiju. Uz njihovu pomoć, Rusija je mnoge zemlje istočne Evrope uključila u dugogodišnje projekte vrijedne milijarde dolara, i tako osigurala sebi prostor za uticaj na donošenje odluka u budućnosti.

Ipak, ruski uticaj proteže se i izvan energetskog sektora. U Srbiji, Bugarskoj i Letoniji, ruske investicije u razne sektore - od medija i telekomunikacija, preko infrastrukture, do industrije - čine čak 10 odsto ukupnog BDP-a.

Možda najbolji primjer za rusku eksploataciju ekonomskog uticaja predstavlja Dušan Bajatović, zamjenik predsjednika SPS-a, koji je ujedno i izvršni direktor Srbijagasa, državne kompanije koja je bila ključni faktor u spriječavanju diversifikacije izvora iz kojih se Srbija snabdijeva gasom.

Evropa, čini se, još uvijek nema primjenljivu strategiju kontriranja ruskom uticaju u centralnoj i istočnoj Evropi. Ukoliko ne planira da prepusti skoro čitav istočni deo kontinenta Moskvi, EU će morati da sprovede čitav niz koraka, od kojih su borba protiv korupcije i povećavanje transparentnosti poslovanja samo djelić, nova gvozdena zavjesa prići će korak bliže staroj, nakon čega će za Brisel biti izrazito teško da je vrati na poziciju uspostavljenu nakon pada Sovjetskog Saveza.


(TBT/Foreign Policy)