KO SU „MUSLIMANSKA BRAĆA“? Abedpour: „Braća“ više ne mogu pružiti adekvatan odgovor na potrebe različitih društava

30.12.2016. u 00:35

ISLAMISTIKA

Nisu samo Tayyip Erdogan i njegova politička stranka simpatizeri „Muslimanske braće“, već su ostali ogranci „Braće“ u zemljama Bliskog istoka, Africi pa čak i u Evropi u ekspanziji, tako da znatan broj muslimana Balkana, Srednje Azije i Kavkaza vjerovatno misle kako su „Braća“ nositelji izvorne misli islama


Piše: Saeid Abedpour, thebosnaitimes.ba

Posljednjih godina ime „Muslimanske braće“ najviše je spominjano u dešavanjima u Egiptu, Turskoj i regionalnim ratovima. Ovaj pokret je ostvario prodor i značajan utjecaj na političko mišljenje i islamske pokrete u arapskim zemljama i Turskoj, a napose u regionu Balkana. Nisu samo Tayyip Erdogan i njegova politička stranka simpatizeri „Muslimanske braće“, već su ostali ogranci „Braće“ u zemljama Bliskog istoka, Africi, pa čak i u Evropi, u ekspanziji, tako da znatan broj muslimana Balkana, Srednje Azije i Kavkaza misle kako su „Braća“ nositelji pravoga islama te da se trebaju vratiti njihovoj izvornoj misli. Devedesetogodišnje trajanje ovog društveno-političkog pokreta priskrbilo mu je aureol svetosti među muslimanima, koja je, moglo bi se kazati, postala zapreka u prepoznavanju stvarne suštine „Muslimanske braće“. Pitanje koje se postavlja jeste da li „Braća“ sa svojim modelom i pogledom na islamsku vlast mogu biti obrazac za islamski svijet? Da li mogu ponuditi model naprednog i prosvjetiteljskog islama? Da li mogu ponuditi model vlasti utemeljen na autentičnim religijskim vrijednostima?

 „Muslimanska braća“ djeluju u arapskim zemljama i Turskoj. Oni se žestoko razilaze u temeljnim pitanjima i u tom smislu se razlikuju dva ogranka: umjereni i ekstremni. Mali dio ovog pokreta se „batrga“ u „blatu“ ekstremizma – u Egiptu, Siriji, Libiji gdje smo svjedoci djelovanja ekstremnih terorističkih skupina „Braće“, ali uz ovaj ogranak zapaža se i djelovanje umjerenog krila posebno u Egiptu, Kuvajtu i Joradn.  „Muslimanska braća“ Egipta su se tokom godina djelovanja nametnuli kao jedna islamistička  demokratska grupa koja je nastojala primjeniti turski obrazac širenja, sličan obrascu stranke Adalet. Djelovanje „Braće“ nakon revolucije 25. januara i jednogodišnjeg Mursijeva predsjednikovanja  pokazalo je da se oni u praksi ne pridržavaju pravila igre i da demokracija nije na vrhu njihovih prioriteta.

 Uz proces sazrijevanja militarizacije u pokretu „Muslimanske braće“ u zemljama kao što su Turska,Qatar, Malezija, Sudan, Kuvajt, Jordan  i regija Balkana svjedoci smo prisustva nekog vida političkog pragmatizma među liderima pokreta. Razlike među „Braćom“ kao između Yusufa al-Qaradawiya i Mahmouda Izzeta sa Mahmudom Hosseinom, ili između Mohameda Mursija i Tayyepa Erdogana sa ostalim liderima „Braće“ proistječu iz različitih metoda poimanja političkih pitanja i različitih ideoloških stajališta. Uprkos različitosti metoda i pojedinaca „Braća“ dijele jedno zajedničko mišljenje, a to je pogled na islam kao rješenje svih problema čovjeka, u svakom pa tako i današnjem vremenu. I to, najčešće, na način da se gotova rješenja iz prošlosti, bez njihove kontekstualizacije, pokušavaju aplicirati na savremene potrebe čovjeka. „Braća”  u zemljama u kojima im je omgućeno učešče u političkom životu poput Katara, Kuvajta ili Jordana nisu u sukobu sa režimom. Ali poroblem je kad „Braća“ dođu u poziciju moči kad će pokušati promjeniti sistem i uspostaviti svoj način vlasti kao u Egipatu ili Turskoj.

Puč u Egiptu 2013. i svrgavanje jednogodišnje Mursijeve vlasti izazvao je niz nedoumica i pitanja o suštini naizgled umjerenog pokreta „Muslimanske braće“. Nakon pada Mursijeve vlasti u puču izvedenom pod vođstvom Al-Sisija jedan ogranak „Braće“ okrenuo se terorizmu i ekstremizmu. Kriza u pokretu je okončana rascjepom između „starijih“ i „mlađih“. Prvi ogranak „Braće“ koji je upravo onaj tradicionalni povijesni ogranak obuhvata jedan broj starih članova Ureda za uputu kao što su Mahmud Izzet zamjenik lidera „Braće“ i Mahmud Husein, generalni sekretar, pokreta. U egipatskim medijima ova se struja naziva „Front šejhova“ ili „stara Braća“ i mnogi povijesno porijeklo ovog fronta vide u periodu Mustafe Mešhura, petog vođe „Islamske braće. Ova struja smatra da je beskorisno držati kurs sukoba sa egipatskom vladom koji će „Braći“ donijeti samo štetu, te će stoga u budućnosti biti veoma teško slijediti ovaj pokret. Stoga je bolje  da „Braća“  imaju miroljubive relacije sa vladom što će, na koncu, natjerati i vladu da sjedne za pregovarački sto sa predstavnicima ovog pokreta.

Drugi ogranak „ braće“ koji je u egipatskoj političkoj literaturi nazvan ogrankom „Mladih“ je nastao iz jezgra „Visokog administrativnog komiteta“ a koji je formiran februara 2014.  od članova Ureda za uputu pod vođstvom Mohameda Kemala. Ovaj ogranak insistira na „revolucionarnom“ pristupu u svrgavanju Abdel Fatah al-Sisija. Ovaj novi pristup, a temeljem saopćenja iz jula 2015., za razliku od povijesnog pristupa „ Braće“ , objašnjava se kroz dva pravca „džihad“ i „šehadet“ kao jedan nacrt naprednog puta „Braće“. Na nekim društvenim mrežama ovog pokreta mogu se vidjeti pozivi na napad na sigurnosne snage Egipta. Ovaj ogranak nastoji marginalizirati neke stare vođe „Braće“ poput Mahmuda Hoseina, koji je nakon Mursijeva svrgavanja rukovodio pokretom iz inostranstva. Struja „Šejhova“ smatra kako primjena sile od strane „Braće“ daje sistemu legalitet da uguši pokret. Teroristički akti koji se dešavaju u Egiptu uglavnom se mogu dovesti u vezu sa aktivnostima ekstremističkog ogranka „Braće“.

Pored ovih dviju struja „Egipatske braće“, u Tunisu smo svjedoci da se pokret Al-Nahda godinama nadahnjuje uvjerenjima ovog pokreta. Međutim, od prošle godine Rashid al-Ghannushi kritizirao je ekstremističko ponašanje „Braće“ i distancirao se od njih. U pismu koje je al-Ghannushi uputio svjetskoj organizaciji „Muslimanske braće“ kritizirao je njihovu teoriju islamske vlasti i politiziranje religije, te između ostalog napisao: „Ja sam tuniski musliman. Tunis je moja domovina, a ja vjerujem da je domovina temelj, bitnost i središnjica i neću dopustiti nikome da mi oduzme tunisku domovinsku pripadnost. Ne prihvatam nikoga ko je neprijatelj Tunisa, pa makar on bio među onima na koje je naslovljeno ovo pismo“. Al-Ghannushi je „Braću“ optužio za emocionalnu labilnost, izazivanje problema u regionu, podršku terorizmu te napad na nacionalne interese. On dalje kaže: „Ja sam u ovom trenutku vojnik za odbranu tuniske teritorije i ne dopuštam da moja domovina bude na meti terorizma kako god se on nazivao, jer narušavanje moje domovine je narušavanje mog integriteta. Ponovo Vam kažem ispravite svoje greške i vidite ko će profitirati iz toga. Nama ste predstavljali kako će Egipat propasti a vi u roku od nekoliko sedmica ili nekoliko mjeseci ponovo preuzmate vlast u Egiptu. Nažalost, sada je postalo jasno da je vaše licemjerje razotkriveno i da ste vi sklopili pakt sa terorističkim grupama kako biste razorili vašu domovinu, a ne pitate se šta će vam ostati ako domovina bude razorena? Trebate shvatiti da moć ne smije biti cilj sam po sebi i da je domovina iznad svega“.

„Muslimanska braća“ u Siriji osnovana su 1935. u Halepu prema obrascu ovog pokreta u Egiptu. Pokret je u Siriji osnovan s ciljem suprotstavljanja sirijskoj okupaciji od strane Francuske, ustrojavanja haotične ekonomske situacije u zemlji i prevazilaženje postojeće distance sa arapskim svijetom oživljavanjem islama. Međutim, nakon sticanja nezavisnosti i uspostave sekularnog Ba'as režima u Siriji borba sa ovim režimom bio je jedan od prioritetnih zadataka sirijskog ogranka pokreta „Braće“.  Potom se djelokrug djelovanja sirijskog ogranka proširio dijelom zbog saradnje sa arapskim svijetom oko povrata okupiranih palestinskih teritorija, a dijelom zbog iseljavanja  nekih vođa i članova egipatske „braće“ u Siriju. U tom periodu je u Egiptu zabranjeno djelovanje „Braće“ i zatvoren je ured pokreta u Kairu a imovina konfiskovana te su neki članovi pokreta napustili Kairo i došli u Damask i uspostavili centralni ured pokreta. Nakon toga je Mustafa as-Siba'i u saradnji sa „ braćom“ Egipta preuzeo vođstvo nad pokretom. Naravno, treba uzeti u obzir da se „braća“ Sirije strukturalno nisu razlikovali od egipatskog pokreta i premda se radilo o dvjema grupama smatrali su se jednim pokretom. „Sirijska Braća“ su uz pokret Jabha al-Nosra ratovali protiv vlasti Bashara al- Assada.

„Braća“ više ne mogu pružiti adekvatan odgovor na potrebe različitih društava u regionu jer su sa jedne strane ostali ukalupljeni u stare tradicionalne obrasce i metode svojih prethodnika, a sa druge nisu se mogli suprotstaviti modernizmu koji je iznutra zahvatio islamsku intelektualnu misao egipatskog društva. „Braća“ mogu jedino kao jedna stara stranka sa dugom tradicijom imati neznatnog utjecaja u uspostavi regionalne ravnoteže ukoliko se ne okrenu modernim pristupima i ne revitaliziraju strukturu djelovanja i intelektualne temelje.

Teorijski rascjep u mišljenju „ braće“ je, zapravo, jedan geografski rascjep. „Braća“ su se zaustavila u vremenu neke države iz prošlosti, a željeli su organizirati budućnost, međutim nisu mogli iznova stvoriti svoj lik u toj zemlji. To je i razlogom što se unutar mišljenja ovog pokreta može prepoznati vid žestokog terorizma sa jedne strane, a sa druge jedan vid religijskog intelektualizma povezan sa liberalističkim pogledom.

Poraz „ braće“ Egipta u uspostavi jedne stabilne vlasti, pojava religijskog fanatizma i terorizma u velikom dijelu pokreta u Egiptu i Siriji te distanciranje tuniskog pokreta al-Nahda od misli „Braće“ stavlja pred izazov nove realnosti. Danas se manje govori o osobama birokratama, a više o teroristima „Braće“. U egipatskom, sirijskom i sudanskom društvu „Braća“ su kao jedan kulturno-politički pokret zastupljena u raznim slojevima društva, međutim, nejasnoće u učenjima Sayyida Kutba i ostalih vođa te tumačenje religije u nasilnom svjetlu dovelo je do toga da mladi ljudi u ovim društvima posežu za terorističkim aktivnostima. Veliki dio članova terorističkih skupina koje danas ratuju u Siriji i Iraku u formi pokreta Jabha al-Nosra, Al-Qaede i ISIL-a izrasli su iz učenja Sayyida Qutba i njegovih militantnih uvjerenja.

 „Braća“ pribjegavaju sili kako bi ostvarili „svete ciljeve“. Misao „Braće“ vuče korijene iz naučavanja Hassana Al-Banna i Sayyida Qutba. U svojoj knjizi „Znakovi na putu„  koja predstavlja neku vrstu manifesta fundamentalističkog toka Qutb kaže: „Svijet se danas nalazi na rubu litice jer su i Istok i Zapad poraženi, te je sada islam alternativa kao spoj vjerovanja i prakse. Put spasenja vodi formiranjem jedne zajednice koja će ići ispred ostalih i ta zajednica treba u samom početku povesti „veliki rat“. Sayyid Qutb smatra da se društvo kojim ne vlada islam i u kojem se ne vraća na Kur'an i sunnet treba nazvati „džahilijetskim društvom“.Sva jevrejska i kršćanska društva na Zemlji su po njemu „džahilijetska“.  Razlog da se spomenuta društva tako nazovu jeste u tome što su jevrejska i kršćanska društva zahvaćena devijacijom u vjerovanju tako da ne obožavaju Jednoga Boga, već mu pripisuju druga (širk). To pripisivanje druga Bogu može biti pripisivanje sina Isusa, ili vjerovanje u „trojstvo“ ili pogrešno vjerovanje o Bogu i Njegovoj vezi sa stvorenim. „Džahilijetskim društvima“ pripadaju i ona koja tvrde da su muslimanska. Tačno je da ta društva promoviraju monoteizam i da obožavaju Jednoga Boga, ali se ipak mogu pribrojati „džahilijetskim društvima“ stoga što u tim društvima sve ostaje na tvrdnjama, jer se to muslimansko bitisanje ne ispoljava u praksi. Na praktičnoj ravni slijedi se autoritet koji promovira zakone i vrijednosti, običaje i stil života koji su oprečni islamskom vjerozakonu.  Sayyid Qutb smatra da se ova društva ne temelje na vjerozakonu i da na Zemlji nema primjene religije u njenom istinskom značenju. Stoga – po njemu – treba pribjeći sili s ciljem promjene postojećeg stanja. Mi se nužno moramo izbaviti iz zla ‘džahilijskog društva’ i njegovih običaja i riješiti se njegovih lidera.  Naša prva zadaća je da iz korijena promijenimo postojeće stanje pa makar to bilo i uz primjenu sile. Zapravo se to i ne može postići osim uz primjenu sile, riječi su Sayyida Qutba.

Jednostavno kazano misao „Muslimanske braće“ u svojoj osnovi dopušta primjenu sile i terorizam što se vidi iz istupa njihovih utemeljitelja. Stoga neki Sayyida Qutba smatraju „ocem tekfirijskog pokreta“. I nije stoga čudno da većina islamističkih pokreta pozivajući se na Kur'an nemuslimanska društva ali i ostale muslimane uzimaju kao metu svoga „svetog rata“.

U regiji Balkana kao i u Bosni i Hercegovini od 60-ih godina prošlog stoljeća do sada postoji neka vrsta simpatije prema misli „Muslimanske braće“.  60-ih, 70-ih godina pokret „Braće“ se smatrao slobodarskim. Malo ko je analizirao glavna djela Sayyida Qutba kao „idejnog tvorca“ ovog pokreta te se i danas  u religijsko-političkoj misli mogu uočiti idejni tragovi „Braće“. Qutbova smrt je zatvorila put reformi njegovog mišljenja. Vjerovatno ni sam Qutb dok je u jednom stanju bezizlaza u zatvoru pisao svoje poznato djelo „Znakovi na putu „ (Al Ma'alim fi al Tariq)  nije mogao pretpostaviti da će ono desetljećima kasnije postati neka vrsta „manifesta“ ekstremnih islamista.  Sayyida Qutba treba kritizirati zbog apsolutnog povratka u prošlost i tradiciju. Mnogi smatraju da je on ponudio jednu zatvorenu i retrogradnu predodžbu religije i umjesto religije koja bi išla u korak sa društvenim napretkom, sekularnim institucijama i modernim zakonima davao je nerealnu i idealizirajuću sliku muslimanske prošlosti.

Neuspjeh misli „Muslimanske braće“ proistječe iz njihove nemoći da Kur'an i sunnet usklade sa zahtjevima vremena. „Braća“ insistiraju na prošlosti i taj retrogradizam i tradicionalizam sežu i do fundamentalizma. „Braća“ smatraju da su sekularne i običajne institucije Zapada u suprotnosti sa islamom i da ne može biti nikakvog pomirenja između islama, sa jedne strane  i Zapada i ostalih religija sa druge. Primjena sile u misli „Braće“ nije ništa drugo nego terorizam. U misli „Muslimanske braće“ nisu definirani zadaci kao: nacionalni interesi, država-nacija, građansko društvo, parlamentarna demokratija,  političke, kulturne i vjerske slobode i oštro se suprotstavljaju svemu što nije Kur'an i sunnet smatrajući to „novotarijom“.

 Sayyid Qutb, idejni vođa „Braće“ slijedeći Moududija relaciju čovjeka sa Bogom svodi samo na „vladanje“ i „presuđivanje“. Kao da je glavni cilj poslaničke misije bio samo uspostava Božije vlasti i vladavine. Qutb sve postojeće sisteme smatra „džahilijskim“ i suprotstavlja ih islamskom sistemu koji ne postoji u praksi. Islamski sistem o kojem govori Qutb je jedna iluzija i utopija koja se nikada ne može ostvariti. Osim kratkog vremena Poslanikove vlasti i perioda vladavine pravovjernih halifa, posebno Alijeve, nijedna kasnija vlast nije uspjela biti idealan model islamske vlasti.  Sayyid Qutb je na jedan začuđujući način zagovarao čovjekov povratak Bogu u svim aspektima. Po njemu čovjek niti u jednoj stvari svog života ne može sam donositi odluke a Božiji propis se treba uzimati sa izvora, odnosno od Poslanika. Prema Qutbovu mišljenju muslimani se bez promišljanja i racionalnosti trebaju vratiti u prošlost i Božije propise uzimati iz Kur'ana i sunneta. Prema ovoj „qutbovskoj“ logici muslimani su natjerani na pasivnost tako da ne mogu ponuditi nikakvu reakciju niti imaju išta za kazati u odnosu na globalne promjene.

Moguće je da „Muslimanska braća“ u modelu vlasti Turske ili Qatara vide obrazac kojem teže. U Turskoj, koja se temelji na vlasti sekularnih institucija, republikanskim institucijama, političkim i kulturnim slobodama i pluralnosti pokret „Braće“ nema nikakvih dodirnih tačaka sa tim. Tayyip Erdogan, omiljeni lik „Braće“, povezan je sa neoliberalističkim kapitalom više nego sa islamskim modelima, i kakve veze sa islamom ima njegov metod upravljanja koji predstavlja spoj diktature i populizma? Erdoganov napor da Turskoj „udahne“ formalni islam ponekad se svodi samo na izvrgavanje medija pritiscima i na ograničavanje sloboda. Čak i da je tursko društvo formalno poželjno za „Braću“ logika vlade i vlasti, ekonomski sistem i životna logika ne temelje se na misli „Muslimanske braće“. U Qataru, u kojem vlada kraljevska dinastija, suočeni samo sa dva tipa islama: „elitističkim“ namijenjenim za lidere i „pučkim“ za široke mase. U ovoj kao i u ostalim arapskim zemljama lideri i vladajući slojevi su izuzeti iz islamskih zakona. Oni, zapravo, žive po uzoru na zapadne lidere „zapadnjačkim“ načinom života prepunim luksuza i uživanja, dok se obični čovjek treba povinovati vjerozakonu/šeriatu. Dakle, „Braća“ su se u arapskim zemljama prepustila visokoklasnom sistemu i pribjegavaju dvostrukim mjerilima u prakticiranju islama. Yusuf al-Qaradawi, jedan od lidera „Braće“, primjera radi, nikada nije kritizirao katarsku vlast, pa je čak – ako se prisjetimo – podržavao Saddama Husseina. Kako jedan alim iz redova „Muslimanske braće“ može šehidom nazvati Saddama koji je počinio ratne zločine?  Islam „Muslimanske braće“ prema turskom, katarskom, jordanskom i inom regionalnom modelu nije ništa drugo do obična formalnost. Tamo se pojmovi “islamsko bankarstvo“, „islamska ekonomija“, „islamski život“ pod krinkom islama „prodaju“ običnim ljudima. I konačno, model islamske vlasti „Muslimanske braće“ je neefikasan model sa dvostrukim aršinima. Islam nije okrenut prošlosti i štovanju tradicije. Islam je živa i dinamična kategorija koja kroz dijalog sa sadašnjošću treba razmatrati aktualne potrebe i zahtjeve i pozitivne civilizacijske elemente. Islam nije suprotstavljen Zapadu, sekularnim institucijama niti ostalim religijama, dočim islam „Braće“ dozvoljava islam koji se kosi sa savremenim modernim svijetom, koji se suprotstavlja ostalim religijama i muslimanima i koji se oslanja na silu. To je misao koja bi u bosanskohercegovačkom kontekstu bila poražavajuća. Islam u Bosni i Hercegovini se ogleda u miroljubivom suživotu sa sljedbenicima ostalih religija, u dijalogu i sa Zapadom i sa Istokom, u usklađenosti sa zahtjevima vremena i potrebama jednog sekularnog društva.


(TBT)