BOLJE IŠTA NEGO NIŠTA: Evo šta je Kina pogrešno naučila od Sovjetskog Saveza

29.12.2016. u 02:35

GEOPOLITIKA

Xi Jinping vidi priču SSSR-a kao upozorenje, ali iz nje izvlači potpuno pogrešne zaključke


FOTO: (Reuters)

U 25 godina od pada Sovjetskog saveza, kineska Komunistička partija napisala je hiljade internih izvještaja o razlozima iza njegovog raspada. Veći dio ove dokumentacije, doduše,  čine irelevantne političke tirade partijskih karijerista.

Sa druge strane, zvanični stav oko raspada SSSR-a, koji je nekada gurao Kinu u smijeru reformi, drastično se promijenio posljednjih godina. Danas, lekcije koje Peking izvlači iz kolapsa Sovjetskog Saveza, čini se, vraćaju zemlju u prošlost.

Bizarnost kineskog pristupa ovoj temi bila je naročito vidljiva 2012. i 2013. kada je u državnim novinama osvanuo čitav niz članaka u kojima se novi predsjednik Komunističke partije Kine Xi Jinping poredi sa Mihailom Gorbačovim. Kineski novinari koji su ovo pisali, bili su pritom ubijeđeni da je njihovo poređenje kompliment, iako je SSSR pod Gorbačovljevim vodstvom izgubio četvrtinu teritorije, 40 odsto BDP-a i sedam godina prosječnog životnog vijeka stanovnika.

Prije Gorbačovog propalog gambita za perestrojkom i "glasnošću", većina Kineza gledala je blagonaklono na njegovu politiku. Bilo je to vrijeme obnove odnosa Moskve i Pekinga koji su počeli polako da se otvaraju i uče iz iskustva drugih socijalističkih zemalja. Kada je, međutim, poslije ovog kratkog optimizma SSSR pao, u Kini je došlo vrijeme za preispitivanje.

Koji su uzroci pada? Da li je Kina krenula istim putem? Šta treba promijeniti da bi se to izbjeglo?

Skoro svaki aspekt rane Narodne Republike Kine bio je preuzet od Sovjetskog Saveza. Marksistička ideologija vremena vidjela je situaciju u SSSR i Kini kao džinovski skok sa feudalizma, direktno na socijalizam. U stvari, obje zemlje su samo prividno bile socijalističke, dok je njihova suština počivala na mješavini novog nacionalizma i starog imperijalizma.

Prvi kineski odgovor na pad SSSR bile su partijske reforme. Politički mislioci vidjeli su propast saveza kao rezultat stagnirajuće, nekompetentne partije, zbog čega je najvažnije bilo da se KPK pretvori u modernu, fleksibilnu i otpornu organizaciju. To je značilo da će partija u budućnosti biti osjetljivija prema javnom mnijenju i da će ga usmjeravati u "pravom", odnosno partijski odgovarajućem pravcu.


FOTO: (AP)

Osim toga, masovni protesti u istočnoj Evropi doveli su do sve brutalnijih metoda u obračunavanjima sa demonstrantima i disidentima u Kini. Uspon nacionalizma u zemljama kao što su Ukrajina i Azerbejdžan naveo je kineske vlasti da pojačaju represivne mjere protiv manjina kao što su Ujguri.

Konačno, ekonomska propast Sovjetskog Saveza, primorala je Denga Xiaopinga da pokrene ekonomske reforme 1992. godine, čije se posljedice osjećaju i danas.

Istovremeno sa fokusom na unutrašnjim pitanjima, u Kini je zaživio i narativ da su za kolaps komunističkog carstva odgovorni i vanjski faktori, odnosno reformatori i mislioci koji su unijeli opasne zapadne uticaje u socijalističko društvo.

Peking je praktično ozvaničio ovu paranoju, koja je i danas prisutna u svim sferama kineskog društva, a možda najbolje otjelotvorena u načinu na koji partija kontroliše internet. Cenzura, obračuni sa aktivistima i represija protiv svih nevladinih sektora su u porastu u Kini, a Jinpingov strah od takozvane obojene revolucije samo pogoršava situaciju.

Uvjerenje da su sve antisocijalističke revolucije orkestrirane od strane SAD je nešto čega se kinesko vodstvo čvrsto drži. Promociju demokratije i ljudskih prava Peking vidi isključivo kao alatku za osiguravanje američke globalne dominacije kojoj se Kina mora oduprijeti.

Tako je pad Sovjetskog saveza, koji je ranije promatran kao neuspjeh isključivo komunističke partije, danas se svaljuje na "američke zavjerenike", agente CIA i druge "zapadne uticaje".

Odbijanje da se historija pogleda sa objektivne tačke u Kini će dovesti samo do dalje ksenofobije, povećanja moći partije i zaslijepljenosti koja može imati katastrofalne posljedice po zemlju.


(TBT, Foreign Policy)