ZAGLAVLJENE U ŠEZDESETIM: Evo kako aviokompanije besramno eksploatiraju žensku seksualnost

28.12.2016. u 03:53

TEME

Zaduženje kabinskog osoblja je da usluži putnike i osigura njihovu sigurnost tokom leta. Sve ostalo, izlazi iz opisa posla


Foto: Profimedia

Svakog decembra, više od 1000 kineskih srednjoškolki, među kojima ima i petnaestogodišnjakinja, učestvuje u "bikini takmičenju" u kineskom gradu Qingdao. Organizator događaja je agencija za modeling "Orijental bjuti", čiji je cilj da među gomilom mladih ženskih tijela, izabere ona koja bi mogla biti reprezentativna za jednu od najvećih kineskih aviokompanija.

Brojne kineske i azijske aviokompanije besramno eksploatišu žensku seksualnost: da bi radila za "CSA, stjuardesa mora biti mlađa od 25 godina i ne smije imati noge u "O" ili "X"; u "Japan Airlines", kabinsko osoblje mora da ima "dobru kožu"; u kompaniji "Garuda Indonezija" zabranjeno je zapošljavanje udatih žena neophodno je da stjuardese budu mlađe od 30 godina i visine između 160 i 175 centimetara.

Ako bi bilo koja aviokompanija u Evropi ili SAD danas prihvatila ove diskriminatorne standarde, na njenu adresu stigle bi hrpe i gomile tužbi.

Osnovno zaduženje kabinskog osoblja jeste da osigura sigurnost i sigurnost putnika. Svakako da je važno i učiniti let prijatnim i ne prosuti kafu po odijelu putnika, ali van toga ništa drugo ne ide u opis njihovog posla.

Ipak, tužna činjenica da "seks prodaje sve", dovodi do toga da mnoge kompanije uvode estetske kategorije kao integralni dio usluge.

Iako neke zapadne kompanije uviđaju isto što i njihove azijske kolege, okretanje "seksualnom marketingu" za sada nije bilo naročito isplativo. Kompanija Ryanair napravila je 2008. godine kalendar za koji su se slikale "najglamuroznije" stjuardese, oskudno obučene i u senzualnim pozama. Uprkos popularnosti kalendara među putnicima, snažne kritike javnosti primorale su Michael O'Learya da odustane od ideje kalendara.

Kod drugih kompanija, strategije zapošljavanja ostale su otvorene za tumačenje. Swiss International Airlines u formularu za zapošljavanje navodi da kabinsko osoblje "mora biti normalne težine", navodno zbog sigurnosnih razloga. Ipak, nešto dalje u formularu se navodi: "Ne zahtijevamo određenu tjelesnu masu, već razmatramo ukupan izgled kandidata".

Suvišno je reči da bi kabinsko osoblje trebalo da bude birano prema sposobnostima, a ne prema izgledu. Međutim, osim osnovne jednakosti, postoji još jedna, mračnija strana rada na 11.000 metara.

U nedavnom tekstu VICE-a  piše sljedeće: "Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF), koja priča u ime preko 600.000 radnika u avijaciji širom svijeta, navodi da je najčešća žalba koju dobijaju od kabinskog osoblja ona koja se odnosi na "fizički kontakt i neprikladno nabacivanje". Većina žalbi stiže anonimno i ne pominje o kojoj se kompaniji radi, jer su stjuardese uglavnom uplašene da će ostati bez posla."

Kako je jedan od zaposlenih u svojoj žalbi naveo, "mračna sila koja vuče ka seksualnom napastovanju jeste opaka ustaljena predstava o kabinskom osoblju kao objektu seksualnog osvajanja". Takmičenja u ljepoti i kalendari samo su deo problema.

Putnička avijacija prešla je veliki put od šezdesetih do danas. Vrijeme je da to isprati i način ponašanja u aviokompanijama.


(TBT, The Economist)