USAMLJENI SOCIJALISTA Kako je papa Franjo postao najuticajniji ljevičar u vrijeme cvjetanja desnice

27.12.2016. u 02:34

RELIGIJA

Njegova politička opredjeljenja naginju na lijevu stranu, ne zato što je marksista ili ljevičar, nego zato što su to teme koje predstavljaju ranu društva


Foto Profimedia

S rastom konzervativnih i nacionalističkih snaga u svijetu, mnogi akteri lijevog političkog spektra, od socijalista u Latinskoj Americi do zelenih u Evropi, okreću se poglavaru Katoličke crkve tražeći u njemu vođu, piše "Wall STREET JOURNAL".

"Papa Franjo zaista predstavlja inspiraciju za mnoge ljude koji žele da se bore. Prilično sam siguran da bi papa, da nije prvi čovjek Katoličke crkve, bio s nama na uličnim protestima", izjavio je B.Reiner, aktivista američkog pokreta za minimalnu radnu satnicu od 15 dolara, koji je prošloga mjeseca otputovao u Rim na međunarodni susret aktivista, a na kojem je učestvovao i papa.

Papina podrška mnogim ciljevima liberala, koja svoje korijene vuče iz tradicionalne brige hrišćana za siromašne i obespravljene, podrazumevala je saradnju s partnerima koji negiraju važna katolička učenja, piše američki list.

Njegovi kritičari smatraju i da vođa Crkve ne bi trebalo da zauzima tako čvrsta stanovišta u političkim pitanjima u kojima je katolicima dopušteno da imaju različite poglede na konkretne stvari.

Papa Franja je zauzeo čvrsti stav na cijelom nizu pitanja, uključujući imigraciju, klimatske promjene i ekonomsku jednakost.

U junu 2015. objavljena je njegova enciklika u kojoj papa traži značajno smanjenje upotrebe fosilnih goriva i u kojoj je opisao globalno zagrijevanje kao jednu od najozbiljnijih prijetnji životu na Zemlji. Dokument je ujedno i napad na globalnu tržišnu ekonomiju, za koju papa tvrdi da je poharala planetu na štetu siromašnih slojeva i budućih generacija.

Uz to, Vatikan sada zahtjeva od svojih učenika, koji jednoga dana žele da postanu svećenici, da uče o problemima životne okoline. Njegovi stavovi o imigraciji, a papa se zalaže za otvorene granice za izbjeglice i ekonomske migrante, prelili su se u otvorenu kritiku Donalda Trumpa. Ranije ove godine papa je izjavio da (tada još) republikanski predsjednički kandidat, zbog obećanja da će sagraditi zid na granici s Meksikom, nije hrišćanin.

Samo nekoliko dana prije predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, papa je upozorio na "širenje ksenofobije i lažan osjećaj sigurnosti koje stvaraju fizički i društveni zidovi", što su mnogi protumačili kao kritiku Trumpove politike.

Papa je zauzeo i nedvosmislen stav po pitanju ekonomske nejednakosti

"Zemlja, dom i zaposlenje su sveta prava", rekao je, i dodao da kad govori o tim stvarima, "neki ljudi zaključuju da je papa komunista".

U obraćanju američkom Kongresu 2015. godine, hvalio je pokojnu D. Day, iz Katoličkog radničkog pokreta, za "njen društveni aktivizam, strast za pravdom i prava potlačenih."

Takve izjave učinile su od njega heroja za mnoge političare ljevice. Američki senator Bernie Sanders sebe je nazvao "obožavaocem pape zbog jasnoće, poniznosti, njegovog vizionarstva i hrabrosti".

U prilično inovativnom potezu za jednog papu, Franjo se obratio godišnjim skupovima različitih političkih pokreta. Ova okupljanja uključivala su aktiviste za prava radnika koji nisu u sindikatima i zemljoradnike bez zemlje u državama u razvoju, kao i pripadnike američke organizacije "Black Lives Matter" i demostrante koji traže veće minimalne plate.

Na posljednjem susretu u novembru, papa je aktivistima poručio da "revitalizuju naše demokratije, koje prolaze istinski kritično razdoblje" i da se angažuju u visoku politiku svojih zemalja.

Vatikan je jedan od pokrovitelja još jednog takvog skupa u Kaliforniji u februaru, a skup će biti fokusiran na siromaštvo, migracije i rasne nepravde, ali ne očekuje se da će skupu prisustvovati i papa lično.

Papini stavovi su na tragu katoličkih društvenih nauka koje su započete enciklikom pape Lava XIII s kraja 19. vijeka. Enciklika je kritikovala pretjeranu slobodu tržišta i afirmirala pravo radnika na sindikalno organiziranje.

"On nije radikalno promijenio mejnstrim društvenog učenja Crkve", izjavio je nadbiskup Silvano Tomasi, šef kancerlarije za pitanja socijalne pravde u Vatikanu. „Njegov pontifikat je preuzeo jezik i prioritete u kojima se ogleda njegovo poreklo koje potiče iz zemlje u razvoju."

Kao mladi svećenik u Argentini, isključio je marksistička učenja katoličke teologije oslobođenja u korist teologije naroda, koja je odbacivala materijalizam i klasne razlike. On i njegova porodica su bili pristalice lidera Juana Perona, koji je bio utjelovljenje autoritarnog populizma lijevog centra.

Historičari podsjećaju na presedane u modernoj historiji u kojima se pape vezuju za određene političke pokrete. Nakon Drugog svjetskog rata, vatikan je podržao talijansku stranku Kršćanskih demokrata, a u osamdesetim godinama papa Ivan Pavle II podržao je pokret stranke Solidarnost u Poljskoj, ubrzavajući završetak Hladnoga rata i raspad Sovjetskog saveza. Oba pokreta bila su eksplicitno antikomunistička.

Saveznici pape Franje uključuju i neke neobične političke ličnosti. Bolivijski predsjednik Evo Morales, ljevičar koji žestoko napada trendove globalizacije, prošle godine je poklonio papi skulpturu u kojoj su spojeni simboli raspeća i komunističkog srpa i čekića. Papa Franjo je kazao da ga skulptura nije uvrijedila i ponio ju je kući u Rim.

Stavovi pape Franje učinili su ga saveznikom društvenih grupa koje su inače suprotstavljene tradicionalnom katoličkom moralnom učenju. Mnogi borci za zaštitu životne sredine zalažu se za kontrolu rasta populacije kao jedan od načina zaštite i ograničenje zagađenja, ali katolička doktrina zabranjuje abortus i kontracepcione pilule. Papa je osudio diskriminaciju gay populacije i pozvao na saosećanje i razumijevanje transrodnih osoba, ali i dalje ne prihvata istospolne brakove.

Papa je ublažio svoja pomalo nezgodna progresivna savezništva izbjegavanjem osjetljivih pitanja koja se tiču etike seksualnosti i medicine i naglasak stavio na ekonomsku nejednakost i zaštitu sredine.

"Njegova politička opredjeljenja i odnosi naginju na lijevu stranu", izjavio je nadbiskup Tomassi, "ali ne zato što je on marksista ili ljevičar, nego zato što (te grupacije) predstavljaju rane društva", zaključuje.


(TBT, TELEGRAM.hr)