ČETVRT STOLJEĆA PADA SSSR-A (II): Posljedice razvoda

26.12.2016. u 03:21

FELJTON 

Uprkos važnosti događanja tokom posljednjih četvrt veka, ovaj period još uvijek nije u potpunosti shvaćen. Zašto je Sovjetski savez zaista pao? Kako se historija ponavlja? Šta možemo da naučimo?


Foto: Profimedia

Pad Sovjetskog saveza u decembru 1991. godine promijenio je svijet preko noći. Hladni Rat i prijetnja nuklearne apokalipse je nestala, a demokratija i tržišna ekonomija počele su da se šire po teritoriji nekadašnjeg "Crvenog carstva".

Ipak, u 25 godina od tada, stvari se nisu odvijale kao što je predviđano i pod uticajem globalizacije, bivše sovjetske republike mutirale su na neviđene načine, ohrabrivši autokratiju i učvrstivši korupciju na postsovjetskom prostoru.

U međuvremenu, geopolitički animoziteti Hladnog rata ponovo su isplivali i odnosi Moskve i Washingtona su na najnižem nivou od ere Gorbačova i Raegana. Nastanak novih država, doveo je do uspona nacionalizma koji oblikuje vanjsku politiku velikih međunarodnih igrača i mijenja ljudsko društva na nezamislive načine.

Uprkos važnosti događanja tokom posljednjih četvrt vijeka, ovaj period još uvijek nije u potpunosti shvaćen. Zašto je Sovjetski savez zaista pao? Kako se historija ponavlja? Šta možemo da naučimo? Ovo su samo neka od pitanja na koja treba da odgovorimo.

POSLJEDICE RAZVODA

Kada je Sovjetski savez pao prije 25 godina, dobar dio svijeta je odahnuo - globalni nuklearni rat više nije bio toliko vjerovatan. Rusija se upustila u proces demokratizacije, Zapad je svoj fokus preusmjerio na ekonomiju i druge regione, a raspoloženje Zapada prema Moskvi prešlo je put od anksioznosti do potpunog ignoriranja.

Međutim, dok je Zapad ignorirao Rusiju, ona je polako ali sigurno mutirala u nešto dalek opasnije od Sovjetskog saveza.

Bez pravog zakonodavnog sistema i jakih institucija, 22 ruska oligarha ukrala su 40 odsto bogatstva vlastite zemlje. Ostalih 150 miliona Rusa ostavljeno je u beznađu i siromaštvu. Prosječan životni vijek muškaraca pao je sa 65 na 57 godina, univerzitetski profesori radili su kao taksisti, medicinske sestre postale su prostitutke i gotovo čitavo tkanina ruskog društva se rasparala.

U međuvremenu, Zapad nije ignorisao pljačkanje Rusije, naprotiv, on ga je ohrabrivao. Zadane banke prihvatale su prljavi novac svojih ruskih klijenata, dok su agencije za nekretnine širom otvorile vrata ruskim oligarsima koji su trošili milione na luksuzne vile u Majamiju, Londonu, Sen Tropez i drugim elitnim destinacijama.

Ova nepravda izazvala je bijes kod običnih Rusa, koji su počelu da žude za dolaskom jakog vođe koji će uspostaviti red. Prije početak novog milenijuma, pronašli su jednog - Vladimira Putina. Međutim umjesto da uspostavi pravi red, Putin je 22 oligarha zamijenio jednim - samim sobom.

Svakako da je Putin dio bogatstva stečenog na nafti pustio u rusko društvo, ali ta količina nije bila ni blizu dovoljna da preokrene katastrofalnu nepravdu i turobnu situaciju. Ipak, ni to nije potrajalo. Kako je naftni bum počeo da blijedi, patnje običnih Rusa opet su počele da isplivavaju.

Kako bi spriječio da nezadovoljstvo preraste u pobunu, Putin je otvorio "Diktatorsku bibliju" i uvidio da je pravo vrijeme da se započne rat. Ukrajina je poslužila savršeno. Preko noći, popularnost ruskog predsjednika skočila je sa 65 na 89 odsto.

Na aneksiju Krima i rat u Donbasu, Zapad je odgovorio čitavim nizom sankcija. U "saradnji" sa padom cijena nafte, sankcije su izazvale kolaps ruske ekonomije i učinile ruski narod još ljućim. Onda je Putin otvorio još jedan front, ovog puta u Siriji.

Da ne bi ostao bez novca i kako ne bi bioeventualno bude zatvoren ili čak ubijen od strane svojih neprijatelja, Putin je morao i mora da se održi na vlasti. Tako su vježbe u globalnoj dominaciji, koje ruski predsjednik aktivno praktikuje, istovremeno postale i njegova lična borba za opstanak.

Dvadeset pet godina poslije pada Sovjetskog saveza, Zapad se i dalje suočava sa prijetnjom Kremlja. Nju više ne pokreće komunizam, već kleptokratija i hibridni oblik nacionalizma pomiješan sa tradicionalnim ruskim pravoslavnim misticizmom. Uprkos razlikama, ta prijetnja i dalje ima nuklearno oružje i izrazito čvrst stav.

Da Zapad nije držao glavu u pijesku dok se gargantuanska pljačka Rusija odvijala, možda danas Washington ne bi morao da "čačka medvjeda" i dovodi svijet na ivicu neke nove "raketne krize". Ako je Sovjetski savez za Putina bio "geopolitička katastrofa vijeka", za Zapada je takva katastrofa došla u godinama poslije, za šta Zapad ne može nikoga da okrivi, do sebe.


(TBT)