KAKO JE SDA OPLJAČKALA TRAVNIČKI GIGANT: Dok su na Vlašiću izgradili „Dedinje“ od „Borca“ su napravili groblje

28.12.2016. u 03:56

TEME

Firma, čija je vrijednost samo u Federaciji BiH krajem 1997. procijenjena na blizu 34 miliona KM i u kojoj je do rata radilo 1.640 radnika, trenutno ima tek desetak uposlenika i nekoliko poslovnih objekata koji se još daju u najam


FOTO: (public)

Započeti priču o pljački „Borca“ u Travniku nije jednostavno, jer je isti hranio mnoge porodice Srednje Bosne pa i šire, tako da je propast i sunovrat Travnika moguće sagledati kroz GRANDE PLJAČKU STOLJEĆA, stavljajući je rame uz rame sa privatizacijsko- političko-tajkunskom pljačkom privrednih giganata kao što su „Energoinvest“, „Šipad“, „Dita“,  "Rudi Čajavec", "Famos", građevinsko preduzeće "Vranica", sarajevski "Sarabon"...lista je dugačka. Ovih preduzeća više nema iako su u bivšoj državi bili giganti u svojoj oblasti. Nestali su neposredno nakon procesa privatizacije, procesa koji je uništio mnoštvo radnih mjesta u BiH. Epilog privatizacije je preko pola miliona nezaposlenih, oko 100 hiljada radnika kojima je nepovezan radni staž, tvornice pretvorene u groblja i bogaćenje tajkuna koji su uništili sve što je građeno desetljećima.

Vojska radnika ostala bez posla

Proces je počeo 1998. godine kao model prodaje dionica, što je bilo pogubno za sistem. Većina firmi koje su privatizirane po veoma niskim cijenama, pretežno su napuštene nakon što su tzv. investitori podigli kredite, rasprodali imovinu a radnike poslali na ulicu i 15 godina kasnije, nema očekivanih efekata. Nekadašnji travnički gigant, tvornica konfekcije „Borac", doveden je na rub uništenja. Preduzeće koje ima tradiciju dužu od 60 godina i koje je zapošljavalo 50 posto građana Travnika, gotovo da ne postoji.

Vojska radnika ostala je bez posla, a gotovo svakodnevno na desetine njih iz raznih krajeva BiH traže svoja prava na ulici, isplatu plaća, povezivanje radnog staža, ili umiru naprasnim smrtima kao što je slučaj sa bivšim pretežno uposlenicama „Borca“ Travnik kojih je u zadnjih četiri godine prema povjerljivim podacima zbog pretežno malignih oboljenja preminulo nekoliko stotina, cifra je veoma blizu brojci od hiljadu nekadašnjih uposlenica/ka „Borca“ Travnik. Također je javna tajna koja se prenosi od uha do uha da su uzročnik sve većeg oboljenja od karcinoma uposlenika sadašnjih rasparčanih firmica unutar nekadašnjeg kruga „Borac“ Travnik, kao i samih uposlenika „Borca“ Travnik gromobrani koji nisu servisirani od 1992. godine, a koji su napravljeni od materijala koji imaju radioaktivno zračenje, a koje se anuliralo godišnjim remontom i servisiranjem, a što sa Uprave i Menadžmente „Borca“ Travnik predstavlja veoma visoku stavku za finasiranje, posebno dodajući tome da nema niti jedne firme specijalizirane za remont ogromnih gromobrana unutar BiH. Tako da slobodno možemo reći da „Borac“ Travnik predstavlja najveći izvor bolesti u Bosni i Hercegovini i veliku grobnicu za najnižu klasu ovoga društva u pokušaju. Gdje su u pomenutom slučaju institucije Države BiH koje treba da vrše inspekcijske nadzore, kao i osiguravaju poštovanje Zakona o zaštiti na radu?

Milionske pronevjere

Kada poslovi krenu loše, radnici su prvi na udaru. Mnogi mjesecima nisu primili plaću. No da se mi vratimo i fokusiramo na pljačku „Borca“ Travnik. Prodajom Distributivnog centra na Slimenima kod Travnika, koji je koncem 2012. godine, navodno za dva miliona KM kupila kompanija BH Telecom iz Sarajeva, višegodišnja pljačka imovine predratnog trgovačkog giganta, travničke Trgovine Borac, privedena je do samog kraja. Zgrada Distributivnog centra, naime, među posljednjim je objektima Trgovine Borac koje je menadžment prodao novim kupcima, nakon što su u posljednjih petnaest godina, bez ikakve kontrole, rasprodali gotovo 360 poslovnih prostora, koliko je travnička firma do 1992. imala diljem bivše Jugoslavije. Firma, čija je vrijednost samo u Federaciji BiH krajem 1997. procijenjena na blizu 34 miliona KM i u kojoj je do rata radilo 1.640 radnika, trenutno ima tek desetak uposlenika i nekoliko poslovnih objekata koji se još daju u najam. Svu ostalu imovinu prodali su i međusobno podijelili bivši i još uvijek aktualni direktori i članovi Uprave Mijo Marušić, Nijaz Đulabić i Fehim Bojić, dakako, uz pomoć prijatelja u nadležnim federalnim institucijama.

Iako su u posljednjih deset godina istragu o kriminalnoj privatizaciji Trgovine Borac po prijavama oštećenih radnika i dioničara vodili inspektori Federalne uprave policije a kasnije, navodno, i Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA-e, milijunska otimačina imovine firme nikada nije sankcionirana. Dalja je istraga zaustavljena u Kantonalnom tužiteljstvu u Travniku koje, unatoč brojnim dokazima, nikada nije podiglo optužnicu, a o čemu našim cijenjenim čitaocima portala The Bosnia Times, kao i istražnim organima donosimo materijalne dokaze:


FOTO: (Faximil)

Presuda Općinskog suda u Travniku  br. 51 0 P 086844 14 P od 28.09.2016.godine. (napisana na 16 stranica, dokazuje da se radi o obimnom predmetu i ogromnoj pljački budući da je napisana u maniru Haških presuda na 16 stranica), kao žalba tužitelja Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH koju zastupa Plamenko Ćustović, advokat iz Sarajeva protiv tuženih Haračić Sejad i dr. (uposlenici „Borac“ Travnik i demobilisani borci AR BiH, kao i pokretači otpora na području Opštine Travnik) dokazuju prije svega da je predmet pravno živ, i da su Tužilaštvo SBK, SIPA, Kantonalni i Federalni MUP – odjel za privredni kriminal, Inspekcije kantonalne i Federalna, kao i ostale institucije za provođenje zakona svjesno razvlače kako istragu tako i pamet preostalim vitalnim i sposobnim radnicima „Borca“ Travnik koji ustrajavaju baš kao i u periodu od 1992 do 1995 godine kada su bili nosioci otpora i opstanka građana Opštine Travnik, tako i sada grčevito ustrajavaju u otkrivanju  o milionskih pronevjera i kriminala koji je učinjen u „Borcu“ Travnik.

Menadžment firme, koji su sačinjavali pomenuti Bojić, Marušić i Đulabić, navodno je prodavao poslovne objekte (obično robne kuće, hale, zgrade) kome je stigao, naravno uz određenu, obično poveću svotu novca. Nakon svake prodaje, nigdje se nije javno i transparentno predočilo kome i za koliko novca je prodat neki objekat.

U nemilosti fondova

Govoriti o kriminalu u „Borcu“ Travnik nemoguće je, a da se ne spomene politička nomenklatura Travnika koja se bukvalno u SBK pita o svemu pa čak i o životu i smrti,  a većina njih se nalazi na odgovornim pozicijama unutar izvršne i zakonodavne vlasti, u glavnom gradu BiH Sarajevu, valjda im je to nagrada što su SBK i Travnim dali na tacni veliko – državnom projektu Banovine Hrvatske ili Hrvatske Republike Herceg – Bosne sa Travnikom (ne Mostarom) kao glavnim gradom fantomske projekcije koja je dobila i pravnu kvalifikaciju pred Tribunalom u Hagu kao UZP – udruženi zločinački poduhvat koji nije bilo moguće realizirati puškom, a isti se u posljednje vrijeme uveliko etablira na prostoru SBK, uz aminovanje većine probosanskih političkih subjekata predvođenih SDA-om.


FOTO: (public)

Primjer uništavanja „Borca“ Travnik predstavlja i ekonomsko uništavanje bošnjaka na cijelom prostoru Srednje Bosne, dok je evidentan ekonomski rast i privredni uspjeh područja koja su dominantno pod „Hrvatskom kontrolom“ kao što su Vitez, Kiseljak, Busovača, Kreševo, Fojnica, dio Gornjeg Vakufa koji je pod Hrvatskom kontrolom.

Ako govorimo o uplaćenim doprinosima i uvezanom stažu priča je još poraznija jer većina radnika „Borca“ Travnik je u nemilosti fondova kao i birokracije na šalterima koji im ne dozvoljavaju jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na zdravstvenu njegu jer istima godinama su izdavane lažne odnosno fiktivne potvrde od pravne službe „Borca“ da su im navedena prava neupitna međutim kada radnici pokucaju na vrata domova zdravlja ili Kantonalne bolnice u Travniku, ili pak kada trebaju da idu u penziju dočeka ih hladan tuš jer im sredstava koja su predočena u lažnim potvrdama izdatim od pravne službe „Borca“ nisu uplaćena, a o čemu vam dostavljamo i materijalne dokaze.

Dokaza je mnogo samo je problem da li postoji volja da se pljačke privrednih subjekata koje su toliko očite i evidentne i naravno da su u sprezi sa mafijaško-tajkunsko-političko-bankarskim lobijima koji uništavaju sve što im dođe do ruke i u čemu vide ogromno bogatstvo kao i mogućnosti utjecaja na obične smrtnike koje degradiraju, ekonomski uništavaju i na kraju i ubijaju na perfidne načine jer kao što smo naveli, a to se vrlo lahko može i utvrditi koliko je radnika „Borca“ Travnik naprasno i uslijed malignih oboljenja  preminulo u posljednje tri godine što mi potcrtavaju i sagovornici koji se nalaze na rubu kako ekonomskom, tako i psihičkom i traže samo ono malo, a to je da Država napokon uradi svoj dio posla tj. privede odgovorne za pljačku „Borca“ iz Travnika iza rešetaka gdje im i jeste mjesto.


(Istraživački tim TBT)