10 NAJKRVAVIJIH KONFLIKATA VODI SE NA TLU ISLAMA: Iako svi najviše pričaju o Siriji, Pakistan je uistinu najopasnije mjesto na planeti

24.12.2016. u 05:12

ANALITIKA

Svi kažu da je klica krvavog traga od Libije do Jemena i Pakistana u nikad razriješenom sporu Izraela i Palestinaca, i dijelom su u pravu


FOTO: (Reuters)

Svi kažu da je klica krvavog traga od Libije do Jemena i Pakistana u nikad razriješenom sporu Izraela i Palestinaca, i dijelom su u pravu. Ali, sukobi koji plamte na tom prostoru (a i šire, preskočili smo Somaliju, Nigeriju) u svojoj su biti mnogo više od toga. Riječ je o unutararapskom i unutarislamskom sukobu koji je iniciran američkom intervencijom u Iraku 2003. te ojačan Arapskim proljećem u kojem je postalo jasno da se sfere moći i vlasti mogu mijenjati. I stoga sve ove sukobe treba gledati i u religijskom i u povijesnom kontekstu, ali prije svega oni su samo i isključivo klasična borba za vlast i kontrolu.

1. Libija: Istjerali ISIL, ali sada se bore za vlast

Cijelu je godinu trajala teška borba za izbacivanje terorista tzv. Islamske države iz grada Sirta. Dobra je vijest da se u tome u velikoj mjeri i uspjelo, da su sada postrojenja za izvoz nafte sigurna i da crno zlato putuje, što znači da će biti novca. Problem je što su se teroristi razbježali, i to prema Tunisu, ali su ondje zaustavljeni, da bi zatim krenuli put saharskog juga Libije nad kojim niko nema kontrolu. Ondje se, prema posljednjim informacijama, prestrojavaju. Dotle, pak, nikako da se riješi pitanje središnje vlasti zbog spora između Tripolija i Tobruka, a kao protagonist se iskristalizirao general Kalifa Haftar koji je dobio i podršku Rusije i ne kani prepustiti istok zemlje Zapadu.

2. Egipat: Muslimanska braća i Sinajski vilajet

General Abdel Fatah al-Sisi bio je siguran da će zemlji vratiti sigurnost. Jer to najbolje zna, za razliku od ekonomije gdje je imao razne neuobičajene prijedloge - primjerice, da svaki stanovnik tjedno uplati funtu državi. No, pao je upravo na pitanjima sigurnosti jer već dvije godine nikako da iskorijeni Sinajski vilajet, franšizu tzv. Islamske države koja je odgovorna i za ubojstvo nesretnoga Hrvata Tomislava Salopeka. Osim njih, koji redovito nanose brojne žrtve snagama sigurnosti, i dalje aktivno, ali u podzemlju djeluje Muslimansko bratstvo čiji mladi, nezadovoljni članovi ne prezaju od terorističkih aktivnosti. A uz to se još i posvađao sa Saudijskom Arabijom te ostao bez jeftine nafte.

3. Izrael: Prijetnja su i dalje Hamas i Hezbolah

Premijer Benjamin Netanyahu uspješno balansira u svojoj vladi prepunoj radikalnih desničara i u odnosu na njegova stajališta. Palestinci su i dalje problem, ovu su godinu obilježili brojni napadi noževima u kojima su ginuli ili su ranjeni izraelski vojnici, a iz pojasa Gaze zna doletjeti pokoja raketa, srećom neprecizna. Prava je prijetnja Sirija u kojoj se i dalje ne vidi smjer razrješavanja krize, ali zasad niti jedna strana nema na pameti ni pokušaj da se zamjeri Jeruzalemu. Jer, kad je god pokoja raketa doletjela na Golan, odmah je uslijedila bolna zračna odmazda. Ovo će potrajati, a Netanyahu se nada da će mu Donald Trump dati podršku oko aneksije istočnog Jeruzalema.

4. Jordan: Sve je bliže tome da ga uvuku u ratove

Prošla nedjelja je bila krvav i težak dan za jordansku Kraljevinu. U gradu Karaku je u napadu militanata ubijeno deset osoba, među kojima i kanadska turistkinja, a bila je i talačka kriza. Vlasti su konačno razbile teroristički napad, ali još uvijek nije javljeno ko je organizator. Kralj Abdulah nastoji na svaki način zemlju sačuvati od uvlačenja u sirijski i irački rat, ali interesi brojnih terorista upravo su suprotni - kaos u Jordanu otvorio bi vrata prema Izraelu, pa i Egiptu. A onda se više ne može procjenjivati doseg krize. Upravo je to cilj jer bi se preko Jordana povezala bojišta na istoku s onima na sjeveru Afrike. Poznato je da u Jordanu ima ćelija tzv. Islamske države, a i drugih terorista spavača.

5. Turska: A trebala je biti faktor stabilnosti

Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan imao je sjajnu priliku: ostvariti primirje s Kurdima i onda djelovati kao faktor stabilnosti u cijeloj regiji. Ali, umjesto toga nanovo je otvorio bojišnicu s Kurdima, posvađao se s ostalim državama uključenima u sukob u Siriji (Rusija, Iran, čak i SAD), a onda na svoju ruku ušao vojno i u Siriju i u Mosul. Cilj je više nego jasan: osigurati strateške turske interese - da se na granici sa Sirijom ne formira kurdska država, a da se Turska što čvršće ukotvi oko Mosula. Veliko je pitanje što će od toga uspjeti, posebno u situaciji kada je na domaćem planu na udaru terorista, a interesi mu se ne poklapaju ni s jednim od aktera na iračkom i sirijskom prostoru

6. Sirija: Alep je uništen, ali ratu se ne vidi kraj

Rat je to koji je najzorniji primjer dubine i razmjera sukobljenih interesa. I nespremnosti bilo koga da odustane, da pristane na razgovor, da zaboravi na dosadašnje žrtve, patnje i stradanja te da tako postavi preduvjete koji bi doveli do prestanka pogibije ljudi. Rat ulazi u svoju šestu godinu, mrtve je više teško i brojati, slike izmučene djece više nisu niti vijest. A kraj se i dalje ne vidi. Bašar al-Asad se dokopao Alepa, preciznije onoga što je od njega ostalo, i sad je pitanje što će dalje i kako će se dogovoriti sa svojim saveznicima, Rusima i Irancima, i što će ponuditi Kurdima da zaustave Turke. Islamska mu država ne smeta, njih će prepustiti "koaliciji", a on će čuvati svoj sada moćan položaj i opet biti važan akter.

7. Irak: Ključ budućih veza šijita i sunita

U ljeto 2014. godine trupe tzv. Islamske države u jednom su danu pregazile Mosul, dvomilijunski grad, pa je ondje Abu Bakr al-Bagdadi proglasio kalifat. Iran i SAD su u panici utrčali na teren jer i pad Bagdada nije bio nemoguć. Zatim su postavili novu vladu, reorganizirali vojsku i počeli malo-pomalo potiskivati džihadiste. Sada traje borba za Mosul, svi su znali da neće biti ni laka, ni kratka. Nedvojbeno je da će biti uspješna. A tek onda stiže pravi izazov: kako osigurati da suniti i šijiti nastave dijeliti istu državu, da počnu jedni drugima vjerovati, da grade zajedničku državu. Šijiti tvrde da su svi suniti za Islamsku državu, a suniti, pak, da ih ovi žele sve pobiti. Kurdi gledaju i čekaju. Hoće li opstati država ili će se krvlju crtati nove granice?

8. Jemen: Rat na rubu koji vode Iran i Arabija

Jemen je bio zemlja bez prave vlasti dok je njime tri desetljeća vladao Ali Abdulah Saleh. Preciznije, vladao je naftom dok nije iscrpljena i lukama koje donose novac. Ostalo ga nije zanimalo pa je postao utočište za teroriste al-Qa'ide. Tad su se zainteresirali Amerikanci te ondje ubili drugog najopasnijeg iza Osame, Anvara al-Avlakija. I osigurali mirni prijenos vlasti. To se nije dopalo Iranu koji je zaštitnik Houthija pa ih je podbo da se pobune, a uz njih je stao i razvlašteni Saleh. I eto rata u koji su se uključili i al-Qa'ida i Islamska država koja traži mjesta za djelovanje ako/kad se uruše Raka i Mosul. A Saudijska Arabija podržava novog predsjednika Mansura Hadija  - pa je ondje u sukobu s arhineprijateljem Iranom.

9. Afganistan: Talibani čekaju da svi stranci odu

Sve je počelo sovjetskom intervencijom 1979. godine i nije se zaustavilo do danas. Nakon napada na Irak pojavila se nada da će se stanje malo smiriti, ali upravo obrnuto - kaos nastao u regiji samo je potaknuo talibane da se regrupiraju i krenu ostvarivati svoj temeljni interes: vratiti se na vlast koju su zbog američke intervencije izgubili 2001. godine. Sav trud američkih, njemačkih i hrvatskih vojnika u 15 godina nije iznjedrio stabilne snage sigurnosti. Talibanima su ubijali vođe, no oni su birali nove, malo se svađali, ali se onda okupili oko glavnog cilja - otjerati strance. Poslije će dijeliti plijen. Vlast vlada samo u Kabulu, a ulazak tzv. Islamske države u zemlju sprečavaju upravo sami talibani.

10. Pakistan: Uistinu najopasnija zemlja na svijetu

Imaju atomsku bombu. Više njih. A u svađi su sa susjednom Indijom oko Kašmira i samo ove jeseni ondje je izginulo više od sto ljudi. Svi se boje i pomisliti što bi bilo da dođe do četvrtog rata, bi li jedan od njih, ako počne gubiti, posegnuo za "Bombom". Problema ima i s Iranom koji želi kontrolu nad Afganistanom, a želi je i Pakistan. Zapravo je samo Kina pravi saveznik. Kad se svemu tome doda da ne vole svoga premijera Navaza Šari

fa, kojega je oslabila vijest da je petljao s novcem preko Panamskih papira, i da je vojska najmoćnija snaga u zemlji, otvaraju se novi strahovi. Tajna služba ISI vjeruje da kontrolira sve teroriste kojima pruža utočište, a svako malo joj tzv. Islamska država pobije desetke ljudi. Opasno, jako.


(TBT, Jutarnji.hr, Autor Željko Trkanjec)