PRVI INTERVIEW KĆERKE SADDAMA HUSSEINA Raghad: Moj otac je bio borac i znao je da njegov kraj neće biti lak

23.12.2016. u 05:22

GLOBAL

"Ono što se dešava je samo privremeno, stanje invazije i konfuzije, ali to nije sudbina Iraka", kaže. "Rat nije beskrajan. Naravno da postoji nada", rekla je Raghad  Husein, kćerka Saddama Husseina u prvom intervjuu koji je dala od smrti oca prije deset godina


FOTO:  Hussein (Profimedia)

Raghad  Saddam Hussein, njena sestra i njihova djeca zbili su se ispred televizora u decembru 2006, u njenoj kući u Amanu i plakali su dok su gledali snimak njihovog oca kojeg do mjesta gdje će biti obješen sprovodi maskiran čovjek.

Saddam Hussein, koji je vladao Irakom od 1979. godine do 2003. godine kada ga je sa vlasti srušila, a potom i uhapsila koalicija predvođena SAD, odbio je da nosi kapuljaču i nije pustio suzu kada su mu stavili omču oko vrata. Državna televizija prekinula je prenos Husseinovog pogubljenja upravo u tom momentu, ali samo par sati kasnije na internetu se pojavio video koji je posmatrač događaja snimio mobilnim telefonom, a koji prikazuje momenat njegove smrti.

"Nikada nisam vidjela to, odbijam da vidim", rekla je najstarija Husseinova kćerka Raghad  za CNN. Ovo je prvi intervju koji je dala od smrti oca prije deset godina.

Na snimku se čuju i uvrede na račun svrgnutog lidera, osuđenog za zločine protiv čovječnosti zbog ubistva 148 iračkih šiita 1982. godine. Derali su se "Moqtada! Moktada! Moqtada!" Misleći na militantnog šiitskog klerika Moqtadu al-Sadra. Saddam Hussein im je odgovorio "Da li se tako ponašaju pravi muškarci", prije nego što mu se omča stegla oko vrata.

"Detalji njegove smrti su ružni i bolni - ali to je bila časna smrt", rekla je Raghad  u razgovoru telefonom iz jordanske prestolnice, gdje je zatražila azil 2003, nakon invazije Iraka. "Ne vjerujem da bi u otišao u smrt na neki manje (tiši) način. Bila je to smrt na koju smo ja, moja deca, moje sestre i njihova djeca, svi oni koji ga vole, ponosni"

Tadašnji predsjednik SAD George Bush, koji je naredio invaziju Iraka, rekao je nakon Saddamove smrti da egzekucija ne bi bila moguća bez odlučnosti iračkog naroda da stvore vladu zasnovanu na vladavini prava. Međutim, vjerski podtekst koji smo mogli da čujemo na videu koji prokazuje posljednje minute Husseinovog života, čini se da je doveo do ere sektarijanskog nasilja koja traje već 10 godina.

Raghad, koja krivi SAD za haos koji je nastao u njenoj zemlji se nada da će novoizabrani američki predsjednik Donald Tramp biti drugačiji od svojih prethodnika.

"Čovjek je tek došao na mjesto lidera. Međutim, ono što je vidljivo je da ovaj čovjek ima visok nivo političke senzibilnosti, i da je veoma drugačiji od onih koji su mu prethodili", rekla je Raghad za CNN.

"On je razotkrio greške koji su činili drugi, pogotovo kada je riječ o Iraku, što znači da je veoma svestran napravljenih grešaka i šta se dogodilo mom ocu".

Tokom predsjedničke kampanje Trump je osudio rat u Iraku, koji je prethodno - tokom i poslije invazije - javno podržao. On je Saddama Husseina nazvalo "lošim momkom", ali je pohvalio efikasnost bivšeg lidera Iraka kada je reč o ubijanju terorista.

Raghad kaže da se ne bavi politikom i da ne podržava nijednu grupu ili partiju, međutim aktuelna iračka vlast optužila ju je da podržava očevu Bat partiju, koja je trenutno zabranjena, i zatražila je od Jordana da je deportuje u Irak.

Također, optužili su je da podržava ISIS i da je pozdravila zauzimanje Mosula, što ona oštro demantuje.

"Naravno da nemam nikakve odnose sa tom grupom, niti bilo kojom drugom ekstremističkom grupom", rekla je za CNN. "Ideologija moje porodice nema nikakve sličnosti sa tim grupama. Dokaz tome je i da su te grupe postale moćne u Iraku, nakon što smo mi napustili zemlju i nakon što se naša vladavina završila".

Raghad smatra da ISIS i slične grupacije ne bi mogle da uđu u Irak da je njen otac i dalje živ. Međutim, za mnoge egzekucija Saddama Husseina bila je kraj brutalne diktature koja je trajala 30 godina.

"Ljudi (koji ga smatraju diktatorom) imaju prava da koriste etikete koje oni žele", kaže Raghad .

Za nju on je bio heroj, hrabar, nacionalista i simbol miliona ljudi. "Bio je borac i znao je da njegov kraj neće biti lak".

Ona kaže da je veliki broj medijskih izvještaja o njenoj porodici laž.

"Da bilo je brutalnosti, ponekad dosta, i ne mogu da ih podržim. Međutim, Irak je zemlja koju je teško voditi i to ljudi tek sad shvataju", kaže Raghad.

Ona, njene sestre i njena majka nisu bile, kaže, upletene u odluke koje su donosile muške glave.

"Ženama nije bilo dozvoljeno da se miješaju. One su odgovarala na pitanja samo kada bi ih neko nešto pitao, a niko ih nikad ništa nije pitao", kaže Raghad.

Tokom dva najveća masakra počinjena pod vladavinom njenog oca - Dužail masakr 1982. i napad otrovnim gasom u Halabdžu 1988. - Raghad  je bila tinejdžerka, i kako kaže, malo je znala o događajima u zemlji.

Međutim u dvadesetim je morala da odgaja petoro djece i da prisustvuje predavanjima na fakultetu kako bi dobila diplomu prevodioca za Engleski.

"Bila sam veoma studiozna. Najveći dio vremena sam provodila učeći", kaže Raghad.

Sa 15 godina Raghad  se udala za Huseina Kamela, visoko rangiranog vojnog zvaničnika koji je nadgledao izgradnju iračkih raketa, irački nuklearni istraživači program, kao i hemijsko i biološko oružje. Njena sestra Rana, udala se za Kamelovog brata, također zvaničnika u vojsci. Oni su, zajedno sa ženama, 1995, prebjegli u Aman.

Manje od godinu dana kasnije, Saddam Hussein ih je ubijedio da se vrate, obećavajući im amnestiju, međutim, po dolasku u Irak naredio im je da se razvedu od njegovih kćerki i tri dana kasnije su ubijeni.

"Bilo je to veoma težak period za mene. Našla sam se zaglavljena između dvije porodice, oca i braće sa jedne strane, i muža i djece sa druge", prisjetila se Raghad.

Ona kaže da se njena djeca ne ljute na porodicu Hussein zbog ubistva njihovog oca.

"Znam da je normalnim porodicama teško da razumiju. Međutim porodice vladara nisu obični ljudi i ponekad je teško razumjeti kompleksnost njihovih života", kaže Raghad  .

Njena tridesetogodišnja kćerka Harir Hussein Kamel, napisala je neobjavljenu knjigu koja se bavi kompleksnošću porodičnih odnosa, otkrila je.

Nakon smrti braće Kamel, odnosi između Raghad  i njenog oca, kako kaže, izgubili su "sjaj", invazija je ta koja ih je ponovo zbližila.

"Do samog kraja moj otac je bio zadovoljan, zahvalan i ponosan na mene", kaže Raghad   koja je oca posljednji put vidjela na porodičnom okupljanju par dana uoči invazije. Sjedio je prekoputa nje i poručio je porodici da ostanu jaki i da se pripreme na to da će njihovi domovi biti bombardirani.

Raghadijina kuća srušena je, kaže, prilikom prvog vazdušnog napada i ona je nedugo nakon toga pobjegla u Jordan gdje ju je primila kraljevska porodica. Nikada se nije vratila kući, a na novu realnost se sporo adaptirala.

Ona, kako kaže, živi komotno u Jordanu, provodi dosta vremena sa djecom i prijateljima, ali fali joj dom. Voljela bi da se vrati u Irak ukoliko on dođe u fazu umjerenosti i udalji se od opsesije mržnjom i osvetom.

Ona je puna nade za budućnost. "Ono što se dešava je samo privremeno, stanje invazije i konfuzije, ali to nije sudbina Iraka", kaže. "Rat nije beskrajan. Naravno da postoji nada".


(TBT, Nedeljnik)