ASTRONOMI JOŠ VJERUJU DREVNIM SPISIMA: Dani postaju sve duži i duži, a evo i zašto

22.12.2016. u 11:48

NAUKA

Kada su podaci drevnih Kineza i Grka ubačeni u kompjuterske modele solarnog sistema, utvrđeno je da Zemlja usporava i dani postaju sve duži


FOTO: Ilsutracija (Pixabay)

Postoji izreka koja kaže: "Šta god da se desi, svijet će nastaviti da se okreće". Izgleda da stvari ipak nisu tako jednostavne. Zahvaljujući gravitaciji Mjeseca, brzina kojom se Zemlja okreće oko Sunca polako ali sigurno usporava i to već 4.5 milijardi godina.

Fizičari su uspjeli da izračunaju koliki je tačni efekti Mjeseca i utvrdili su da svakim vijekom dan traje za 2.3 milisekunde duže. To znači da u vremenu kada su dinosaurusi hodali planetom, dan je trajao nešto više od 23 sata.

Ipak, te 2.3 milisekunde predstavljaju prosjek. Geološki događaju na i unutar Zemlje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Zbog toga je praćenje promjena kroz duže vremenske periode veoma zanimljiv zadatak.

Zahvaljujući razvitku superpreciznih satova tokom pedesetih, u posljednjih pola vijeka je sakupljeno dosta podataka, međutim u geološkom smisli to je ni treptaj oka. Kako bi premašili tu prepreku, naučnici predvođeni profesorom astronomije L. Morrisonom, analizirali su podatke koje su skupljali drevni Vavilonjani, Kinezi, Grci i Arapi. Na osnovu njihovih podataka, tim je uspio da rekonstruiše historiju Zemljine rotacije u posljednjih 2.500 hiljade godina.

Doktor Morisson i njegove kolege koncentrisali su se na dva fenomena: pomračenja Sunca i Mjeseca. Kako su pomračenja pre modernog doba uglavnom smatrana za "loše znake" poslate od strane bogova, historijski zapisi veoma su precizno bilježili ove događaje. Morrisonov tim proučio je 424 svjedočanstva o 250 različitih pomračenja u periodu između 1600. pre nove ere sve do 720. godine poslije Hrista.

Ideja je bila da se podaci iz drevnih spisa ubace u kompjuterske modele solarnog sistema, koji su dovoljno sofisticirani da rekonstruira tačnu poziciju Zemlje, Mjeseca i Sunca u bilo kom trenutku u vremenu, i na taj način da se otkrije kada i odakle su ova pomračenja bila vidljiva.


FOTO: (Reuters)

Međutim, kako su drevni astronomi pratili vrijeme prema kretanju nebeskih tijela, a moderni modeli bazirani su na atomskim satovima, postepeno usporavanje Zemlje dovelo je do razilaženja između drevnih podataka i rezultata ponuđenih u kompjuterskom modelu.

Iako će mnogi ovdje pomisliti kako je nemoguće da dvije milisekunde po vijeku dovede do značajnog razilaženja, treba imati u vidu da je ovaj efekat kumulativan, odnosno da se svakim danom dodaje po koji milisekund. Drugim riječima, dan je duži za 2.3 milisekunde po vijeku, a godina za oko sekund.


(TBT, Economist Magazine)