PAD REPUBLIKE Krugman: Američka demokratija je na ivici ponora

22.12.2016. u 11:48

KOLUMNA

Očigledno je da propast američke politike nije počela sa Donaldom Trumpom, kao što ni propast rimske republike nije počela sa Cezarom

Piše: Paul Krugman, thebosniatimes.ba

Mnogi za uspon Trumpa i etno-nativističkih pokreta u Evropi traže objašnjenja u historiji, naročito u 30-im godinama prošlog vijeka. Zaista postoje sličnosti između uspona fašizma i naše noćne more. Ali takvih paralela ima još. U posljednje vrijeme čitam antičke pisce, da se zabavim i pobjegnem od realnosti, pa sam primjetio sličnosti između historije starog Rima i sve gorih vijesti iz mog svijeta. Mislim prije svega na pad rimske republike.

Tako sam saznao da institucije republike nisu zaštita od tiranije, ako moćnici ne poštuju dogovorene političke norme. Tiranija može da cvjeta i iza republikanske fasade. Rimska politika je bila žestoka borba između ambicioznih ljudi, koju su vjekovima ograničavala neka nepisana pravila. Njih opisuje Adrian Goldsworthy u svojoj knjizi „U ime Rima“: „Koliko god slava ili porodični ugled bili važni, oni su uvijek podređeni opštem dobru republike… Nijedan razočarani rimski političar ne traži pomoć strane sile.“

I Amerika je nekada bila zemlja u kojoj su istaknuti senatori pozivali na dogovor između partija. Ali sada smo dobili predsjednika koji je otvoreno tražio od Rusije da blati njegovu protivnicu, pri čemu je njegova partija šutala. (Ankete pokazuju da sve više republikanaca ima povoljno mišljenje o Vladimiru Putinu, iako se ruska strana umiješala u posljednje američke izbore.) Važno je pobijediti – ko te pita za republiku. I šta onda biva sa njom? U starom Rimu nikada formalno nije došlo do prelaska republike u carstvo. Zemljom je i dalje zvanično vladao Senat, koji se za sva važna pitanja obraćao imperatoru, čije je titula bila samo „komandant“. Možda nećemo krenuti istim putem – da li smo sigurni u to? – ali je uveliko u toku razgradnja demokratije iza maske njene pojavnosti.

Uzmite na primjer ono što se dogodilo u Sjevernoj Karolini. Glasači su ubjedljivom većinom izabrali demokratskog guvernera. Zakonodavna tijela koja kontrolišu republikanci nisu otvoreno poništila taj rezultat, ali su guvernera lišili svih ovlaštenja i time poručili da ih nije briga za odluku glasača. Povežite ovo sa naporima da se oduzme pravo glasa manjinama – i dobijate jednopartijsku državu sa prividom demokratije, gdje je sve namješteno tako da druga strana nikada ne može da pobjedi.

Zašto se ovo događa? Ne pitam zašto bijela radnička klasa podržava političare koji rade protiv njenih interesa (bavit ću se time u narednim kolumnama). Moje pitanje glasi: kako su političari iz jedne partije prestali da vode računa o američkim vrijednostima? Pritom mislim na Republikansku partiju, to jest nikako ne mislim „da su svi podjednako krivi“. Šta je uzrok tome? Mislim da nije u pitanju ideologija. Političari zagovornici slobodnog tržišta prosto su otkrili da je burazerski kapitalizam dobar ako se radi o njima bliskim ljudima. To nema veze ni sa klasnim ratom – uzimanjem od siromašnih i srednje klase da bi se dalo bogatima, koji je jedna od glavnih karakteristika moderne Republikanske partije.

Ovaj napad je direktno motivisan sitničavim karijerizmom aparatčika iz sistema zaštićenog od pritisaka javnosti prekrajanjem izbornih jedinica, nepokolebljivom odanošću partiji i plutokratskim finansijskim balonom. Takvim ljudima partija je jedina svetinja. Kao pravi prevaranti, oni će pobjesniti kada ih neko raskrinka. Očigledno je da propast američke politike nije počela sa Donaldom Trumpom, kao što ni propast rimske republike nije počela sa Cezarom. Erozija demokratskih temelja traje već nekoliko decenija i niko nam ne garantuje da će se oni oporaviti. Ako postoji nada, ona je pre svega u priznanju da je stanje loše. Američka demokratija je na ivici ponora.


(TBT, The New York Times)