NOVE DRŽAVE NA BALKANU Less: Problem bi bio što bi se Bošnjaci i Makedonci morali odreći svojih teritorija

22.12.2016. u 11:48

ANALITIKA

Analiza bivšeg diplomate, danas vlasnika agencije "Nova Evropa", koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Evropi, vjerovatno ne bi bila vrijedna spomena da igrom slučaja nije objavljena u utjecajnom američkom magazinu "Foreign Affairs"


FOTO: (Reuters)

Nekadašnji šef ureda Britanske ambasade u Banjoj Luci Timothy Less autor je nove analize koja predviđa, tačnije predlaže, raspad postojećih država koje su nekad činile Jugoslaviju na manje nacionalne države, što bi, smatra Less, donijelo konačnu stabilnost ovom dijelu Evrope.

Timothy Less predlaže novo teritorijalno i državno uređenje na prostoru bivše Jugoslavije Timothy Less predlaže novo teritorijalno i državno uređenje na prostoru bivše Jugoslavije.

Analiza ovog bivšeg diplomate, danas vlasnika agencije "Nova Evropa", koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Evropi, vjerovatno ne bi bila vrijedna spomena da igrom slučaja nije objavljena u utjecajnom američkom magazinu "Foreign Affairs". U njoj se Less pita da li može opstati postojeće stanje u zemljama bivše Jugoslavije, navodeći BiH kao "najslabiju zemlju regije u kojoj Srbi i Hrvati izazivaju Dejtonski mirovni sporazum, delikatni set kompromisa koji čuva zemlju od raspada“.

- Bila bi greška ignorisati volju glasača, koji uporno iskazuju nezadovoljstvo sa multietničkim statusom quo i zahtijevaju promjene. Izbor sa kojim se suočavaju zapadni političari jeste priznavanje legitimiteta tih zahtjeva i radikalna promjena svog pristupa ili nastavak trenutne politike i rizikovanje obnove sukoba – kaže Less.

Greške međunarodne zajednice

Kada je započeo raspad Jugoslavije, jedna od mogućnosti je, smatra direktor "Nove Evrope", bila stvaranje nacionalnih država, poput onih u ostatku Evrope, a druga je stvaranje multietničkih država sa unutrašnjim administrativnim granicama.

- Na kraju je Zapad odlučio prirodu postjugoslovenskog rješenja priznavanjem nezavisnosti starih jugoslovenskih republika u postojećim granicama. Radeći to, nije ih vodila samo vjera da će se time unaprijediti pravda i sigurnost, već ideološko uvjerenje da je nacionalizam uzrok nestabilnosti u Evropi. Multietničnost je prepoznata kao održiv, čak poželjan, organizacijski princip. Nažalost, ta odluka je bila suprotna najosnovnijim interesima manjina, koje su se osjećale kao drugorazredni građani u tuđoj državi – piše Less, te time nameće vlastiti stav da je ideja mogućnosti postojanja multietničkih država na Balkanu nemoguća.

Zapad je, dodaje on, posljednje dvije decenije pokušavao silom očuvati mir, najprije pod vođstvom Washingtona, a zatim, nakon što je SAD ograničio svoje prisustvo na Balkanu, ta je obaveza predata Evropskoj uniji (EU), koja taj mir pokušava održati "mekanim pristupom proširenja", pod pretpostavkom da će čin priprema za članstvo u EU pretvoriti "jadne autoritarne države u prosperitetne, demokratske, zakonima obavezujuće države u kojima bi život nezadovoljnih manjina bio zadovoljavajući". Međutim, taj je pristup prema Lessovom mišljenju funkcionisao do kraja prošle dekade, ali su upravo te nezadovoljne manjine učinile jasnim da pristup EU-a neće riješiti njihove probleme.

Nastojanjima EU-a u prilog nije išao ni rastući euroskepticizam u zemljama članicama, među kojima su se neke usprotivile daljem procesu proširenja.

- Kako bi stvar bila još kompliciranija, Rusija koristi svoj utjecaj kako bi otežala proces integriranja, ohrabrujući nezadovoljne manjine, kao što su bosanski Srbi, da osnaže svoje zahtjeve za otcjepljenje – piše Less.

Autor analize također ističe nepovjerenje građana država Balkana prema EU, što je upitna teza, te nemoć EU-a u namjeri da integriše zemlje Balkana u svoju zajednicu i nametne neupitni autoritet među njima. Kao primjer nepostojanja autoriteta navodi organizovani referendum u Republici Srpskoj, kojeg je međunarodna zajednica ocijenila kao protivnog Dejtonskom mirovnom sporazumu.

- Nemogućnost EU-a da sankcijama kazni lidera bosanskih Srba bi ga u konačnici mogla ohrabriti da organizira i referendum o nezavisnosti – smatra Less.

S druge strane, pripadnici većinskih naroda smatraju da Evropa treba imati čvršći pristup prema političarima koji zagovaraju separatizam, kao što je to Washington radio u prošlosti.

Međutim, politički kontekst se drastično promijenio u posljednjoj deceniji. Niko ne želi novu civilnu misiju, a prijetnje skupinama kao što su bosanski Srbi bi ih jednostavno gurnule Rusima u raširene ruke – objašnjava on.

Prethodno dio analize, kao što možete i vidjeti, nešto je što je jasno i površnim poznavateljima prilika u regionu. Međutim, onaj dio u kojem Less konstatuje kako je "multietnički eksperiment propao", te daje svoje prijedloge, u najmanju ruku upitan je i pokazatelj je suštinskog nepoznavanja prošlosti i stanja u regionu, naročito u BiH.

Nove države na Balkanu

Naime, Less predlaže osnivanje novih nacionalnih država na Balkanu, te sugeriše Washingtonu da podrši dalju fragmentaciju multietničkih država.

- SAD bi trebao dozvoliti različitim teritorijalnim jedinicama da stvore uske političke i ekonomske veze sa većim susjedima, poput dozvoljavanja dvojnog državljanstva i uspostavljanja zajedničkih institucija, dok su još formalno u sastavu postojeće države. U posljednjoj fazi bi se te teritorijalne jedinice trebale odvojiti od postojećih država i pripojiti se zemljama maticama. Hrvatski entitet u BiH bi se pripojio Hrvatskoj, Republika Srpska i sjeverni dio Kosova sa Srbijom, dolina Preševa, zapadna Makedonija i veći dio Kosova sa Albanijom. Crna Gora, koja bi mogla izgubiti male albanske enklave, mogla bi ostati nezavisna ili se pripojiti proširenoj Srbiji – smatra Less.

Ovaj razvoj događaja bi bio popraćen poteškoćama i rizicima, ali ne u mjeri, smatra Less, u kojoj oni postoje u trenutnom pristupu regionu.

Srbija bi morala pustiti Kosovo, osim njegovog sjevernog dijela, ali bi im se to kompenziralo stvaranjem srpske nacionalne države na teritorijima u kojima su oni većina. Albanci bi se morali odreći sjevernog Kosova. Problem bi bio što bi se Bošnjaci i Makedonci morali odreći svojih teritorija sa kojima imaju sentimentalne veze, bez ikakve značajnije teritorijalne kompenzacije. Istini za volju, to bi bila formalizacija postojeće stvarnosti. SAD i EU bi trebale olakšati tu tranziciju kroz snažne investicije u ekonomski razvoj, te uključivanjem međunarodnih partnera, poput Rusije i Turske, te ključnih regionalnih partnera Albanije, Hrvatske i Srbije, kako bi se očuvala sigurnost. Tokom tranzicijskog perioda bi Washington i partneri trebali angažovati mirovne trupe na granicama proširenih albanskih, hrvatskih i srpskih država – zaključuje Less, te dodaje da bi taj epilog omogućio Bosni bolju šansu za dugoročni razvoj.


(TBT, faktor.ba)