PET RAZLOGA ZA BRIGU Šta očekivati nakon ubistva ruskog ambasadora u Turskoj?

21.12.2016. u 11:55

ANALITIKA

Imajući u vidu napete odnose između Ankare i Moskve u protekloj godini, stoljeća historijskog suparništva i netrpeljivosti, te konfliktnih vanjskih politika oko pokolja u sirijskom građanskom ratu, nekoliko je mogućih scenarija koje treba imati u vidu.

FOTO: Putin, Erodgan (AP)

U ponedjeljak je ruski ambasador u Turskoj Andrey Karlov ubijen na umjetničkoj izložbi u Ankari, a navodno ga je upucao Mevlut Mert Altinas, pripadnik policijskih snaga. Prema najmanje jednom navodu, napadač je prije pucnja na ambasadora kazao: „Natjerat ćemo te da platiš za Alep“, a izjava se vjerovatno odnosila na rusku podršku vladi Sirije u njenoj brutalnoj opsadi Alepa.

Nije jasno kako će Rusija odgovoriti. Ali, imajući u vidu napete odnose između Ankare i Moskve u protekloj godini, stoljeća historijskog suparništva i netrpeljivosti, te konfliktnih vanjskih politika oko pokolja u sirijskom građanskom ratu, nekoliko je mogućih scenarija koje treba imati u vidu.

1. Ruski hakeri na meti imaju Tursku. Rusija voli stvarati domaće političke nevolje u drugim zemljama kroz prigodno tempirane cyber napade (pitajte samo SAD). Turska vlada je i ranije bila žrtva takvih napada; 7. Decembra je Wikileaks pustio preko 57.000 emailova Berata Albayraka, turskog ministra energije i prirodnih resura i zeta predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Uz naznake o ruskoj suradnji s Wikileaksom oko objave hakiranih emailova ranije, ruski cyber namjesnici mogli bi na meti imati Tursku, te otkriti još neugodnih tajni o ljudima iz bližeg okruženja Recepa Tayyipa Erdogana.

2. Već klimava veza između Rusije i Turske mogla bi se raspasti te dovesti do ponovnog ekonomskog pritiska na Tursku. Ovo se desilo poslije novembra 2015., kada su turski lovci F-16 oborili ruski bombarder na granici sa Sirijom. Rusija je odgovorila embargom na mnoge turske proizvode, te je izvoz u Rusiju pao na 4737 mil. Nadalje, izgradnja cjevovoda za transport prirodnog gasa TurskihStream, koja je trebala biti dio „strateškog partnerstva“ dviju zemalja, stavljena je na čekanje. Ekonomska situacija se nije popravila dok se u junu 2016. Erdogan nije izvinio.

3. Ubistvo je iskorišteno kao izgovor za dalju demokratsku represiju u Turskoj i  Rusiji. Erdogan je uhapsio hiljade ljudi nakon neuspjelog pokušaja puča u julu, a i njegov život je direktno bio metom napada. Putin je došao na vlast dijelom i zbog nepopustljive borbe za ruske interese u Čečeniji. Kako god, ubistvo ne obećava dobro ni ruskom ni turskom narodu.

4. Primirje u Alepu propada. Rusija i Turska su na suprotnim stranama građanskog rata u Siriji, ali su obje zemlje pomogle u dogovoru zadnjeg primirja koje je omogućilo pobunjenicima i civilima da izađu iz Alepa. Ubistvo bi iznova moglo dovesti do propadanja primirja, ili do borbi u drugim krajevima Sirije. Ruske snage su prisutne u sjeveroistočnoj Siriji, i to nedaleko od mjesta gdje su turske trupe učestvovale u prekograničnim napadima na gradove pod kontrolom IS-a.

5. Rusija igra na kurdsku kartu. Turska je članica NATO-a, te se čini nevjerovatnim da bi Rusija mogla razmišljati o početku otvorenog rata sa Turskom. Drugim riječima, Karlov vjerovatno nije novi nadvojvoda Franz Ferdinand. Ipak, Rusija bi mogla iskoristiti svoje povijesne veze sa obespravljenom kurdskom populacijom u Turskoj, uključujući i pružanje moguće podrške kurdskim militantima, i samim tim, većem broju kurdskih terorističkih napada. U subotu je auto-bombom u centralnoj Turskoj ubijeno 13 vojnika i 55 ranjeno. 11. decembra u Istanbulu su eksplodirale dvije bombe koje su ubile 39 ljudi, a ranile 154. Odgovornost za napade u Istanbulu je preuzela kurdska militantna grupa.


(TBT, FP, Prevela Jasmina Drljević)