ISLAMSKI AHLAK Fatić: U fizičkom i duhovnom smislu, zahvaćeni smo snažnim talasom tiranije svakovrsnog moralnog relativizma

20.12.2016. u 02:38

ISLAMISTIKA

Ono što Kur'an snažno naglašava jeste činjenica da je svaki drevni narod, koji je bio uništen, činio krajnje nemoralna djela, odn. da su bili poznati po jednom velikom grijehu koga su istrajno činili i zbog koga su, na koncu, nestali


Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba

Nikada do sada u historiji nije zabilježen veći stepen moralne anarhije i dekadence jedne ljudske civilizacije kao što je to slučaj sa našom civilizacijom. Višestruki su razlozi za ovakvu tvrdnju. Dva razloga, između ostalih, dominiraju: 1) nema tog moralnog posrtaja ili moralnog grijeha najvišega ranga koji danas nije prisutan u velikom dijelu Planete; i 2) nikada kao danas ljudi nisu izloženi mogućnosti da lakše čine moralne grijehe na različite načine.

U prvom slučaju, valja se prisjetiti kur'anskih kazivanja o moralnim grijesima drevnih naroda ili civilizacija koji su, zbog činjenja tih grijeha, zbrisani sa lica Zemlje. Ono što Kur'an snažno naglašava jeste činjenica da je svaki drevni narod, koji je bio uništen, činio krajnje nemoralna djela, odn. da su bili poznati po jednom velikom grijehu koga su istrajno činili i zbog koga su, na koncu, nestali. Otuda su znalci islama kazali da je svaki grijeh, ustvari, naslijeđe nekog od naroda koje je Uzvišeni Allah uništio. Na primjer,

-          homoseksualizam je naslijeđe Lutova, a.s., naroda;

-          nepravično mjerenja i vaganje naslijeđe je Šu'ajbovog, a.s., naroda;

-          teror(izam) na Zemlji je naslijeđe Faraona i njegovih podanika;

-          oholost i nasilništvo su naslijeđe Hudovog, a.s., naroda, itd. (Ibn Qayyim el-Dževzijje, Bolest i lijek,  93)

Fenomen naše današnje civilizacije je u tome što su svi nabrojani grijesi, kao i oni ostali, danas zajedno prisutni i čine se gotovo na svakom kutku Zemljine kugle. I ne samo to, neki od ovih grijeha zadobili su nove dimenzije, još više su produbljeni i aktualizirani na način koji prije nije bio poznat. Stoga možemo kazati da je ova naša civilizacija, s duhovne i moralne tačke gledišta, civilizacija umnožavanja grijeha i njihova grananja tako da ih čovjek teško može izbjeći.

Na taj način do izražaja dolazi drugi spomenuti razlog, naime, mogućnost činjenja grijeha u današnje vrijeme je lakša nego ikada ranije! Pored navedenoga, niz je drugih faktora koji su pospješili tu mogućnost. Među najutjecajnijima su oni tehnološke naravi nastali kao rezultat razvoja ljudskoga znanja u domenu, prije svega, tehnologija prijenosa slike i zvuka, kao što su npr. televizija, internet i drugi izumi koji su čovječanstvu donijeli velike koristi i blagodati, ali i mogućnosti njihove višestruke zloupotrebe, na koju sugerišemo u ovom kontekstu.

Time je ljudstvo dospjelo gotovo na nultu tačku moralnog ambisa: kada nemoralna ili loša djela postaju ljudske osobine i navike koje je teško izbrisati. Drugim riječima, kada se čovjek navikne na grijeh, on i ne primjećuje da je to grijeh, a da ne govorimo o svestranom savremenom marketingu zla i njegova permanentnog prikazivanja i predstavljanja kao dobra.

Sve ovo, ali i mnogo toga drugoga dovelo je danas do relativizacije pojma morala. Pogotovo u kontekstu zapadnjačke civilizacije, gdje apsolutne moralne vrijednosti zapravo i ne postoje. Standardi dobroga i lošega pripadaju, umjesto Božanskom zakonu, hirovima ljudi. Etičke vrijednosti se mijenjaju kao što se mijenja odjeća ili moda. Na djelu je, rekli bismo, jedna tiranija moralnog relativizma koja, udružena sa vlašću, ekonomijom, politikom, itd., srozava i dovodi u pitanje i same temelje ljudskoga društva.

Budući da i sami živimo u kontekstu ove civilizacije, pojave koje smo naznačili dio su i naše svakodnevnice i našeg moralnog stanja. Dakle, i sami smo, u fizičkom i duhovnom smislu, zahvaćeni snažnim talasom tiranije svakovrsnog moralnog relativizma.

Imajući na umu gore rečeno, iznimno je važno govoriti danas o islamskom moralu (ahlaku) i u vlastitom životu promicati moralne imperative Kur'ana i Sunneta, koji predstavljaju sami vrh moralnog zakona. Smatramo da ovo predstavlja naš najbolji odgovor na stanje posvemašnje moralne krize društva u kome živimo.

Naš ahlak je Kur'an

Šta je to islamski ahlak, njegov sadržaj i smisao? Na ovo značajno pitanje u nastavku ćemo pokušati donekle odgovoriti na temelju jednoga kur'anskoga ajeta i njegova komentara.

U suri El-Kalem (Pero, 4) Uzvišeni Allah kaže za Muhammeda, a.s., da je on na najvišem stepenu ahlaka (morala) (Ve inneke le'ala hulukin 'azim). Ovo je treća vrijednost ili osobina Muhammeda, a.s., istaknuta na samom početku ove kur'anske sure. Nakon što je u drugom i trećem ajetu Uzvišeni negirao bilo kakvu pomisao o ''zanesenosti'' ili ''ludilu'' Muhammeda, a.s., - koje su mu pripisivali ondašnji mekkanski mnogobošci - te mu obećao beskrajnu nagradu, ili trajne i stalne dunjalučke i ahiretske blagodati, Uzvišeni mu je pripisao najviši stepen ahlaka ili moralnog savršenstva uopće ostvarivog u granicama čovjekovih mogućnosti. Ovime je dat odgovor tadašnjim kao i savremnim mušricima o moralnoj savršenosti i čestitosti Muhammeda, a.s., a čime je implicirano i njihovo duhovno i moralno sljepilo koje ih ometa da prepoznaju istinsku moralnost i moralni karakter bez premca u historiji čovječanstva.

U komentarima Kur'ana pojam huluk, koga ovdje prevodimo i razumijevamo kao ahlak, protumačen je na više načina. To nam pomaže da raskrijemo i uočimo bitne dimenzije ovog pojma, kao i karakterne crte onoga na koga se ovaj pojam odnosi.

Rani autoriteti u tefsiru, Ibn Abbas i Mudžahid, ovaj pojam shvatali su u značenju dina (vjere), u smislu da je Muhammed, a.s., u ''najveličanstvenijoj vjeri'', vjeri kojom je jedino zadovoljan njegov Gospodar. Ovo su mišljenje odabrali Sujuti i Mehalli u svome komentaru Kur'ana (Tefsiru l-Dželalejn, 746). Potrebno je napomenuti da riječ din, pored značenja vjere, znači, između ostaloga, i ''ponašanje'' ili ''djelovanje'', odn. ''način života''. Ovim se u bitnome naglašava, pa i na razini leksike Kur'ana, neodvojivost vjere i morala (ahlaka).

Ovo se potvđuje i drugim mišljenjem o pojmu huluk. Alija, r.a., je kazao da se time misli na kur'anski edeb, i to na temelju znamenitih riječi hazreti Aiše da je ''njegov (Muhammedov, a.s.) ahlak bio Kur'an'' (Kurtubi, El-Džami'..., 18/227). Smisao ovih riječi je, kako ističe mufesir Ibn Kesir, da je Poslanikova narav bila sam Kur'an, tj. da je njegovo prakticiranje kur'anskih naredbi i zabrana postalo njegova narav i ćud koju je poprimio (Tefsiru l-Kur'ani l-'azim, 4/517).

U tom smislu, Aišine riječi da je njegov huluk bio Kur'an možemo shvatiti u smislu da je ''njegov život (huluk) bio Kur'an''. U jednoj drugoj predaji navodi se da je Se'id b. Hišam upitao Aišu da ga obavijesti o ahlaku Allahovoga Poslanika, našto je ona reagovala riječima: ''Zar ti ne čitaš Kur'an?!'' Nakon što je Se'id potvdno odgovorio, ona je kazala: ''On je bio ahlak Vjerovjesnika, a.s.'' Se'id je ponovio pitanje, a Aiša je odgovorila: ''Njegov ahlak je bio Kur'an'',  a zatim proučila deset prvih ajeta sure El-Mu'minun (Vjernici) (Razi, Et-Tefsiru l-kebir, 30/81).

Treće mišljenje veli da se pod time misli na Muhammedovu, a.s., samilost prema njegovom sljedbenicima i njegovo poštovanje spram njih, dok se u četvrtom mišljenju ističe leksičko značenje riječi huluk, tj. misli se na plemenitu narav, ćud, moral ili, jednom riječju, ahlak, što i jeste, kako ističu mufessiri, osnovno značenje ove riječi (v.: Taberi, Džami'u l-bejan..., 10/8136-8138; Ševkani, Fethu l-kadir, 1516).

Naš moralni uzor je Muhammed, a.s.

Komentatori Kur'ana također su stavili naglasak i na riječ 'azim (velik, veličanstven) i pokušali odgovoriti na pitanje zašto je Muhammedov, a.s., ahlak označen ovim pojmom, tj. zašto je on velik ili veličanstven. Tako se u tefsirima bilježi:

1.      njegov ahlak nazvan je velikim, najvećim ili veličanstvenim jer on nije imao drugu želju ili ambiciju (himme) osim jedne – Uzvišenog Allaha (Džunejd) (Kurtubi, El-Džami'..., 18/227);

2.      nazvan je tako zato što je Poslanik, a.s., u sebi objedinio najsavršenije moralne osobine; i u tom smislu se citira poznati njegov hadis: “Poslan sam da upotpunim lijep ahlak!“ (Muvetta' Imam-i Malika: 705);

3.      njegov ahlak je tako označen jer ga je odgojio njegov Gospodar. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ''Moj Gospodar odgojio me je najljepšim odgojem kada je rekao: Ti sa svakim – lijepo, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!(El-E'araf, 199) I kada sam to prihvatio, Uzvišeni je rekao: Ti si na najvišen stepenu ahlaka'' (Kurtubi, El-Džami'..., 18/227-228);

4.      jer je Uzvišeni njemu rekao: Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi Put (El-En'am, 90). Ova uputa koju je Uzvšeni Allah naredio Muhammedu, a.s., da njih (prethodne vjerovjesnike) slijedi ne odnosi se na spoznaju Allaha, dž.š., jer bi to onda bio taklid (slijepo slijeđenje), a to njemu nije dolično, niti se odnosi na vjerske propise jer je njegov vjerozakon (šeri'at) različit od njihovih vjerozakona, već se odnosi na to da mu je naređeno da slijedi svakog od prethodnih vjerovjesnika koji su se odlikovali plemenitim ahlakom. Zapravo, svaki vjerovjesnik  bio je posebno odlikovan jednom moralnom vrlinom, a Muhammedu, a.s., je naređeno da slijedi sve te vrline, i kao da mu je naređeno da on zajedno objedini sve ono po čemu su se prethodni vjerovjesnici posebno odlikovali i razlikovali. I to je, doista, velika deredža koju nijedan prethodni vjerovjesnik nije dosegao, tako da je njegov ahlak opisan velikim, veličanstvenim (Razi, Et-Tefsiru l-kebir, 30/80).

Zato je Muhammed, s.a.v.s., najveći moralni učitelj čovječanstva i moralni uzor po čijem životu vjernici smjeravaju svoje vlastite živote. On je model identifikacije u svakom pogledu i za svakoga.

Jedinstvenost islamskog ahlaka

Ovdje ni izbliza ne možemo izbrojiti sve dimenzije, značajke ili ideale islamskog ahlaka. Jer o svakoj do njih napisani su tomovi knjiga i tekstova. Na primjer, jedna od temeljnih i visoko cijenjih moralnih vrlina u islamu jeste stid – koja nam danas itekako nedostaje, odn. čije odsustvo svakodnevno primjećujemo. A u jednoj predaji, kako je navodi Bika'i u svome komentaru Kur'anu, veli se: Svaka vjera ima svoj ahlak, a ahlak islama je stid, iz koga proizlazi život srca!

Jedno od najboljih shvatanja suštine i smisla islamskog ahlaka sažeto je izložio mufessir i šehid Sejjid Qutb u svome tefsiru komentarišući 4. ajet sure El-Kalem. Ovaj mislilac, čije riječi navodimo kao sukus naše rasprave o ahlaku, ovako izlaže suštinu islamskog ahlaka:

''... islamski ahlak je jedinstven. Taj (islamski) moral ne izrasta iz sredine niti onoga što se cijeni na Zemlji. Islamski moral se ne bazira na onome što se vrjednuje i cijeni po običaju niti na interesu ili vezama koje su postojale u pokoljenju, nego izrasta iz onoga što je uzvišeno i oslanja se na ono što je uzvišeno, oslanja se na zov tih visina upućen Zemlji da bi Zemlja gledala prema obzorju, oslanja se na Allahova apsolutna svojstva da ih ljudi ostvare u granicama svoje moći, da bi ostvarili svoju visoku čovječnost, da bi postali spremni da ih Allah počasti dodjelom im zastupništva na Zemlji, da bi se spremili, također, i za drugi uzvišeniji život: na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod vladara Svemoćnoga (54/55). Osim toga, islamska etika nije ograničena niti oivičena bilo kakvim postojećim obzirima na Zemlji. Ta etika je slobodna. Ona se uzdiže do krajnje granice do koje može dostići čovjek, jer ona teži da ostvari Allahovo svojstvo bez ikakva ograničenja.

Osim toga, etika nije pojedinačna vrlina: iskrenost, povjerenje, pravednost, dobročinstvo itd., nego je ona kompletan program u kome se sarađuje na odgojnom prečišćavanju i uređenim zakonima. Na njoj počiva ideja o životu u cjelini i svi smjerovi života. Ona završava, na kraju kruženja, kod Allaha, a ne kod bilo koje vrijednosti ovog života.

Ova islamska etičnost, islamsko ponašanje, predstavljeno je svojim savršenstvom i ljepotom, svojom uravnoteženošću, ispravnošću, stalnošću i stabilnošću u Muhammedu (alejhi s-selam), a predstavljena je u visokom hvaljenju Allahovom: Jer, ti si, zaista najljepše ćudi (U okrilju Kur'ana, 29/57-58).


(TBT)