CD PALESTINO: Jedan zaista poseban klub!

18.12.2016. u 07:37

TEMPO

Club Deportivo Palestino iz Čilea može se smatrati prvim fudbalskim klubom na svijetu kojeg su osnovale izbjeglice, a njegovo ime je u čast njihovim palestinskim korijenima.


Krimski rat iz 1850-ih, Drugi svjetski rat i Arapsko-izraelski rat sredinom 1900-ih doveli su do raseljavanja velikog broja Palestinaca koji su svoje utočište pronašli u susjednim zemljama poput Jordana i Sirije. Ipak, mnogi ne znaju da je oko 500.000 njih nekako pronašlo put do Santiaga, glavnog grada Čilea, kako bi izbjegli progon te sebi i svojim porodicama pružili bolji život. Santiago, i Čile, uskoro je postao dom najvećoj dijaspori Palestine van Bliskog istoka.

Nazad u današnja vremena, i možemo govoriti u jedinstvenom klubu, formiranom 1920-ih godina, s namjerom da se, putem sporta, pomogne sve većoj palestinskoj zajednici u Santiagu – što djelimično podsjeća na ideju Brata Walfrida i škotskog Glasgow Celticsa.

S jedne strane je moguće Club Deportivo Palestino smatrati prvim fudbalskim klubom na svijetu kojeg su osnovale izbjeglice, a njegovo ime je u čast njihovim palestinskim korijenima.  Otad je klub osvojio dvije nacionalne titule (Primera Division) 1955. i 1978., dvije na Copa Chile 1975. i 1977., i dvije Primera B, 1952. i 1972. Iako klub danas ne ostvaruje značajne rezultate, broj navijača i dalje raste – prvenstveno zbog njihove stalne odanosti i podršci Palestini, hiljade kilometara dalekoj.

Boje u klubu su karakteristično palestinske: crvena, zelena i bijela, a na domaćim utakmicama na stadionu Estadio Municipal de La Cisterna, uveliko su prisutne palestinske zastave i keffiye.

Roberto Kettlun, bivši igrač Palestina palestinskog porijekla, i bivši reprezantativac Palestine, sadašnja zvijezda Hilal Al-Qudsa, ima samo najljepše riječi o dvjema sezonama provedenim u ovom klubu.

„U Palestinu sam igrao dvije sezone, i iskustvo je bilo nevjerovatno, kako profesionalno tako i lično. Približilo me mojim korijenima kao i palestinskoj reprezentaciji koja mi je pomogla da pređem dalje u Grčku.“

Svaki put kad igrač kroči na teren, ima osjećaj da ga ne prati samo čileanska javnost nego i milioni drugih ljudi širom svijeta. 27-godišnji čileanski radio komentator i muzičar Sebastián Manríquez kaže: „CD Palestino ne predstavlja samo klub iz La Cisterne, nego uvaženu zajednicu u Čileu, te zemlju odakle su njihovi preci i navijači potekli, ali i ljude koji podnose neobjašnjive  posljedice skoro beskrajnog tlačenja na Biskom istoku.“

„Za razliku od drugih dijasporskih  fudbalskih klubova u našoj zemlji, fudbaleri Palestina svaku utakmicu igraju sa mislima na terenu, a srcem kilometrima daleko, svjesni da ih sve veći broj navijača podržava izdaleka uprkos teroru i jadu kroz koje svaki Palestinac svokodnevno prolazi.“

„Bez obzira na fudbal, cijela zemlja čeka na pobjede van teritorija koje bi im donijele ponos i sreću u okupirane teritorije“, kaže Kettlun. Palestinci širom svijeta, bez obzira na interes za fudbal, imaju veliku ljubav i uvažavanje prema klubu.

Ova veza između Palestine i Čilea je dovela do toga da nekoliko palestinskih Čileanaca, koji često ne znaju ni riječ arapskog jezika, pređu skoro 13.000 km do Zapadne obale i učestvuju u nekoliko kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo  otkako je nacionalna FA otvorena za taj koncept. Imajući u vidu nemogućnost kretanja između Gaze i Zapadne obale, jedina preostala mogućnost FA je dovesti igrače koji imaju i najmanju vezu s Palestinom.

Tako je počelo. Mnogi navijači s Bliskog istoka nikada ne bi imena poput Patricio ili Roberto povezali s Palestinom. Ali ova imena su postala trend koji ima snažan utjecaj  na reprezentaciju. Ipak, ovdje nije samo fudbal u pitanju. U slučaju palestinskih Čileanaca, to je veza koja ih održava s njihovom domovinom.

Sve je počelo s Nicolom Shahwanom, potomokom palestinskih imigranata u Čile, koji je pozvan da vodi reprezantaciju 2002. Nicola nije stigao sam; sa sobom je doveo grupu Čileanaca, uz dozvolu FIFA-e, da predstavljaju naciju na osnovu njihovog palestinskog porijekla.

Danas je u reprezentaciji prisutna tehnička elegancija Čileanaca u igri Alexisa Norambuene, Jonathana Cantillana i Daniela Kabira Mustafe. Njihov stil igre direktno dopunjava fizičku snagu lokalnih igrača. Ovo je, uz niz drugih faktora, reprezentaciju Palestine dovelo na 130. mjesto FIFA-ine rang liste.

Također, svjetskoj popularnosti CD Palestina dodatno je doprinio i slučaj s dresovima 2014., te napravio instant promociju među mnogima koji podržavaju Palestinu. U januaru 2014. tim je ušao na teren u dresovima s brojem 1 na kojem je prikazana karta Palestine iz 1947., prije stvaranja Izraela. Poruka je odjeknula daleko te donijela dodatni respekt iz svih krajeva svijeta. Ipak, FA Čilea je na kraju kaznila CD Palestino kaznom od 1.300 dolara i odlukom da se dizajn dresova promijeni.

„Nemoguće je poreći da je Tino Tino [Palestino] – kako ga mi Čileanci zovemo – klub poput nijednog drugog u ligi. Većina čileanskih navijača svjesna je doprinosa palestinske dijaspore i podržava Palestinu. Rekao bih da su upravo zbog toga, bez obzira što Palestino na turnirima nije najpopularniji, njihovi navijači među najcjenjenijim u čileanskom fudbalu.“

Ovo uvažavanje dolazi i od navijača njihovih glavnih rivala: kluba španske dijaspore Unión Española i tima talijanske dijaspore Audax Italiana. Kao primjer, za vrijeme kontroverze oko dresova s palestinskom zastavom, navijači skoro svakog kluba iz Primera División izrazili su podršku Palestinu.

Iako je klub prihvatio kaznu i pristao promijeniti izgled dresa, poruka na Facebook stranici kluba bila je jasna. „Za nas će slobodna Palestina uvijek biti prava, stara Palestina, i ništa manje od toga.“

To je bila jasna poruka jednog od najzanimljivijih, politički orijetniranih i jedinstvenih klubova svjetskog fudbala.


(TBT, live387.ba)