ZAŠTO SE NE TREBA TETOVIRATI Parsons: Ne postoji u savremenom svijetu odbojniji prizor od nekog kretenskog znaka ispisanog mastilom na mlitava leđa

19.12.2016. u 05:31

LIFESTYLE

“Tokom proteklih dvadeset godina tetovaže su ostavile neizbrisiv trag, preobrazivši se od ratnih boja radničke klase u neophodni ukras srednjeg staleža. No, ostale su neoriginalne, nelijepe i nesumnjivo neukusne”, piše Tony Parsons u svojoj kolumni za beogradski Nedeljnik


FOTO: Parsons (Profimedia)

Nekada je bilo lako prema tetovaži se ponašati snobovski. Tetovaže nismo viđali -- ako smijem otvoreno da govorim -- na našoj vrsti ljudi. Prije dvadeset godina tetovaža je zaudarala na trenerku i mozak veličine zrna graška, na bijeli kombi i žutu štampu, na zatvorsko dvorište i Mornara Popaja. Ko se tetovirao? Gomila utovljenih glupaka i njihove žilave ribe.

Tokom sportske karijere Davida Beckhama sve to se promijenilo. Muzika je to promijenila. Sport je to promijenio. Sada viđamo tetovaže kako se izležavaju oko bazena u hotelima s pet zvjezdica, proviruju iz čupavih bade-mantila u salonima ljepote ili posežu za grickalicama u "Konkordovom" salonu na aerodromu Heathrow (samo za putnike prve klase).

U najnovijem romanu Martin Amisa 'Lionel Asbo', tetovaže su oznaka kriminala, ali to je beznadežno zastarjelo. Sada viđamo tetovaže na velikima i važnima, na bogatima i slavnima, na svim tim lijepim ljudima s koeficijentom inteligencije znatno većim od njihovog broja obuće, na onima koji bi trebalo da su dovoljno pametni da se ne unakaze mrljama koje će odnijeti sa sobom u grob.

Pogledaj malo oko sebe, Martine! Tetovaže su dugo bile područje glupih i siromašnih, a sada ih nose ljudi s dobrim diplomama i kreditnim karticama bez limita.

Tetovaže su postale seksi. Tetovaže su postale kul. A onda su postale trend. Stekle su poštovanje. Ušle su u srednju klasu.

Tetovaže su postale toliko široko prihvaćeni vid blagog bunta da čak i premijerova žena ima neupadljivog malog delfina na desnom gležnju.

Samo jedno se nije promijenilo.

Tetovaže su odvratne kao i uvijek.

Ne postoji u savremenom svijetu odbojniji prizor od nekog kretenskog znaka ispisanog mastilom na mlitava leđa ispred vas u redu pred kasom, slično oskvrnute vitke noge neke u svakom drugom pogledu besprijekorne ljepotice za šankom ili simbola koji sredovječni direktor ponosno nosi na mišici kao olimpijsku medalju.


(TBT)