DA BJEŽIMO U BUNKERE? Bildt: Evropa se osjeća okruženom vatrenim prstenom

19.12.2016. u 05:31

KOLUMNA

U augustu 2015. pisao sam na Twitteru da ćemo, ako Donald Trump bude novi predsjednik, morati „u bunkere“. U to vrijeme je bilo teško zamisliti Trumpa kao predsjednika, ali evo nas tu

Piše: Carl Bildt, thebosnitimes.ba

U augustu 2015. pisao sam na Twitteru da ćemo, ako Donald Trump bude novi predsjednik, morati „u bunkere“. U to vrijeme je bilo teško zamisliti Trumpa kao predsjednika, ali evo nas tu. Iako možda (još uvijek) odlazak u bunkere nije najpodesnija reakcija, ovo gdje se sada nalazimo je bez sumnje opasniji svijet.

Prije skoro dvije godine, bivši američki savjetnik za sigurnost i državni sekretar Henry Kissinger, upozorio je Odbor američkog Senata za oružane snage: „Osvrnemo li se na situaciju širom svijeta, suočit ćemo se sa velikim neredima i konfliktima.“ Kissinger je tada opazio: „SAD se od Drugog svjetskog rata nisu suočile sa raznovrsnijim i kompleksnijim obimom kriza.“

Što se iz perspektive Washington DC-a činilo istinitim, iz evropske izgleda dvostruko tako. Ukratko, Evropa se osjeća okruženom vatrenim prstenom, od separatističke i odmetničke Rusije na istoku, do višestrukih kataklizmi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi na jugu.

Od proljeća 2014., kada je Rusija počela potpirivati konflikt u Donbasu i drugim dijelovima istočne Ukrajine, 10.000 ljudi je tamo poginulih, a 2 miliona raseljenih. Ove su brojke ipak neuporedive sa humanitarnim katastrofama u Siriji, Libiji i Jemenu.

Sada NATO planira poslati svoje trupe u sjeveroistočnu Poljsku i tri baltičke države – Estoniju, Latviju i Litvaniju – dok se EU bori s reguliranjem stalnog priliva izbjeglica i uspostavljanjem kontrole preko svojih vanjskih granica.

Štaviše, sigurnosna prijetnja iz Rusije je potaknula veću suradnju i troškove na nivou Evrope. Iako je EU tradicionalno kao svoje primarne ciljeve isticala mir i prosperitet, sada je prisiljena sigurnost učiniti svojim prioritetom. Ovo je značajna promjena.

„Kompleksan obim kriza“ nije poštedio ni Saudijsku Arabiju, odakle i pišem. Izgleda kao da niko nema odgovor na fundamentalna pitanja poput vraćanja stabilnosti u Jemen i Levant, ali svi znaju da će se nastavkom konflikta, poremetiti stabilnost u cijeloj regiji. Ovu prijetnju niko ne može ignorirati.

Jednako su zabrinjavajući pozivi iz Washingtona na obnovljene sukobe s Iranom, odmah nakon što je nuklearni sporazum između te zemlje i grupe P5+1 – Kine, Francuske, Rusije, UK i SAD plus Njemačke – zaustavio opasnost takvog sukoba (ako ne i samog rata).

Protivno ovom osjetljivom scenariju, nova Trumpova administracija mogla bi prihvatiti široko različite politike od onih koje smo do sad vidjeli. Sudeći prema situaciji u proteklih nekoliko sedmica, čini se da  ćemo morati živjeti s rutinskim prizorima međunarodne destabilizacije na Twitteru.

Naprimjer, propitujući američku politiku „One China“ („Politika jedne Kine“), Trump je indicirao da bi mogao pokrenuti i najfundamentalnije aspekte američke vanjske politike u svrhu ponovnog pregovaranja i novih „dogovora“. Nacionalni kapital širom svijeta je bez sumnje u neizvjesnoj poziciji što se tiče budućnosti.

Sigurno je da dolazeću američku administraciju uvijek prati period relativne nesigurnosti; novom timu će trebati vremena da se ubrza i formulira politike u skladu s informacijama koje ranije možda nisu bile dostupne, poput izvještaja tajne službe. Upravljanje krizama je oblik umjetnosti koji neko može savladati samo putem iskustva i nešto obuke.

I dalje,  nakon godina sve većih nemira i neizvjesnosti, nemamo druge nego pretpostaviti da nas iza ugla čeka još događaja „fenomena crnog labuda“. Od Donbasa do Sjeverne Koreje i Zaljeva, toliko je mjesta gdje razvoj događaja može krenuti šokantnim putem.

U normalna vremena, mreža međunarodnih odnosa pruža dovoljno predvidljivosti, iskustva i stabilnosti da se čak i s neočekivanim događajima moguće nositi i da oni nužno ne vode do sukoba velikih sila.  U zadnjim decenijama je bilo sličnih dešavanja, ali ne i beskrajnih katastrofa.

Ta su vremena možda iza nas. Ulazimo u period geopolitičkog stanja stalnih promjena: manje stabilnih saveza i sve veće neizvjesnosti. Ne bismo trebali pretjerivati tvrdnjom da stvari izmiču kontroli, ali je sigurno da bi sljedeća kriza mogla biti daleko veća od onih na koje smo navikli, ako ništa drugo, jer bi se njome teže upravljalo. Ova je činjenica sama po sebi uznemirujuća.

Na kraju će se svijet naviknuti na Trumpovu administraciju i obrnuto. Ali je sada ta nepredvidljivost uobičajena, kolektivni nazor „prvo ja“ se ukorijenio, te bismo se trebali pripremiti na mogućnost da će nemiri postati globalni. Drugim riječima, možda nije vrijeme da se krene u bunkere, ali bi nam jedan bunker u blizini sigurno dobro došao.


/Carl Bildt je bivši premijer i ministar vanjskih poslova Švedske/

(TBT, ©Project Syndicate)