POVIJEST JE VEĆ RAZDVOJILA ALIJU OD ERDOGANA! Latić: Ljevica je mrtva; a ja sam antiselefista koliko i antikomunista!

09.12.2016. u 05:18

INTERVJU

„Džemini oponenti su izvitoperili i spinovali njegove stavove koji su potpuno u skladu sa islamskim kanonom i odnose se isključivo na vjernike koji prihvataju da kao takvi žive u skladu sa islamskim kanonom i propisima“, izjavio je Nedžad Latić, urednik portala The Bosnia Times, u intervjua za „Start“

FOTO: Latić (TBT)

Šta se dešava sa autorom koji objavi tako hrabro političko štivo kao što je Vaša knjiga „Sarajevski Armagedon“?

Latić: Personalno ništa posebno. Kokuzluk je kod svih pisaca hroničan tako da i kad bih želio proslaviti jedan takav uspjeh, a ta knjiga je to zaslužila jer je dobila epitet, pa i status bestselera, od zarade se ne može ni počastiti dobro društvo. Još nisam siguran da li mi laskaju kolege novinari i pisci kad mi hvale „intelektualnu hrabrost“ koju sam ispoljio u knjizi, ili kriju svoju bojažljivost pa i kukavičluk. Tako da ništa ne uzimam „zdravo za gotovo“ iako vidim da je „pročepilo“ i da se dosta „lakše diše“ u gradu.

Vaš portal The Bosnia Times, nije ništa „mekše“ štivo od same knjige. Vrlo ste oštri u kritici vlasti, izazvali stečak i polemike kao u ona poslijeratna vremena kad su se vodile teške i strastvene polemike među novinarima i intelektualcima.

Latić: Takav sam po prirodi, odnosno po vokaciji. Ali, imam nostalgiju za tim poratnim vremenima. Osjećam se usamljeno jer nema više novinara tog kalibra i kova. Ovo je sve „bižuterija“ tako da se nema ni sa kim polemizirati.

Da li možda, zbog te nostalgije, želite od The Bosnia Timesa napraviti novi nacionalni list „Ljiljan“?

Latić: Možda podsvjesno, jer „Ljiljan“ nikad neću prežaliti. To se vidi i po tome da sam u „Sarajevskom Armagedonu“ jedno poglavlje naslovio „Prohujalo s Ljiljanom“. Ali, sad sam sam svoj gazda i sigurno neću dozvoliti da mi se dese gluposti kakve su se dešavale u „Ljiljanu“.

4: Misliš na polemike i tekstove Vašeg brata Džemaludina poput one o mješovitim brakovima?

Latić: Naprotiv, takve polemike su obilježile i proslavile „Ljiljan“. Mislio sam na neke primitivnije stvari i finansijsko poslovanje. No, žalim što su mnoge Džemine briljantne tekstove zasjenile takve polemike. Čak mislim da bi se Džemo trebao izviniti djeci mješovitih brakova kojih ima dosta u Sarajevu jer on nije imao namjeru nikoga uvrijediti. Džemini oponenti su izvitoperili i spinovali njegove stavove koji su potpuno u skladu sa islamskim kanonom i odnose se isključivo na vjernike koji prihvataju da kao takvi žive u skladu sa islamskim kanonom i propisima. Inače, niko nema prava u jednoj laičkoj i sekularnoj državi, a takav BiH jeste, da nekome uskraćuje pravo izbora bračnog druga.

Zašto tada niste tako razmišljali?

Latić: To je bilo vrijeme povampirenog postkomunizma i mi, kao antikomunisti, smo željeli odgovoriti. Zato je to više ideološko-politička nego religijska polemika. Danas kad imate bijelu kugu, pa i stotine ilegalnih poligamnih „šerijatskih“ brakova, ovakva polemika je besmislena. Bože ikakvih normalnih brakova!

Uvijek Vas je bio glas kontroverznog lika a danas Vas doživljavaju i kao političkog konvertitu jer ste nekad u Ljiljanu glorificirali Aliju Izetbegovića kao neupitnog vođu, a danas ste u sigurno najopakiji kritizer Bakira. Ko se promijenio, ili šta se promijenilo?

Latić: Situacije su kontradiktorne i paradoksalne. Za vrijeme Alije, kojeg sam srčano podržavao, jer sam ga cijenio i volio, bilo je više slobode. To je to vrijeme žestokih polemika. Ne sjećam se da je ikom falila „dlaka s glave“.  Pa tad su i opaki sarajevski mafiozi bili živi. Danas, u vrijeme Bakira, u narodu je više straha. Po meni je SDA-ova izborna kampanja  2014. bila jeziva. Bio sam „bačen na lomaču“ koju su fanatizirane ksenofobične bošnjačke skupine „nakerikale“ na društvenim mrežama. I što je najopasnije sve je to bilo (o)smišljeno u Centrali SDA. Imao sam izravne prijetnje smrću samo zato što pišem za „izdajničke novine“  Avaz!


FOTO: Latić (TBT)

Šta je problem između Vas koji ste uvijek bili deklarirani vjernik i vehabija koji upravo insistiraju samo na vjeri?

Latić: Kad je u pitanju vjerski izbor i način ispoljavanja vjere od mene svakome, pa i vehabijama, široko je polje. Međutim u ideološko-političkom smislu ja sam antiselefista koliko i antikomunista! Jer, mene ne zanima ni to što je neko ateista. Ali ako neko, kao što su to komunisti činili, primjenjuje nasilje, kao što to selefije čine zulum prilikom indoktrinacije svog učenja i pokušavaju ušutkati svako drugo mišljenje, pa i vjerovanje koje nije u skladu ili duhu sa njihovim poimanjem svijeta, onda u meni pronalaze protivnika.

Još Vas prati jedna kontroverza; da ste prešli s desnice na ljevicu.

Latić: Naša Ljevica je mrtva!

Kad je umrla?

Latić: Recimo na onim famoznim plenumima kad su se desile demonstracije u kojima je gorjela zgrada Predsjedništva.

Zašto se, onda, stranke opozicije u Sarajevu nazivaju ljevicom?

Latić: Po inerciji političkog djelovanja tako se profiliraju i nazivaju. Inače, naši navodni ljevičari vjeruju samo da se desila evolucija od majmuna ka čovjeku, a ne vjeruju da ideje i politički procesi i odumiru ili evoluiraju.

Dakle, Vi ste ostali vjerni desnici?!

Latić: Nažalost sve što „odlikuje“  desnicu u Evropi, pa i na Balkanu, može se prepoznati i kod bošnjačke desnice. Tu mislim na populizam Bakira Izetbegovića, kao i ksenofobiju koju ispoljavaju neki bošnjački mediji, te vjerski radikalizma kojeg ispoljavaju proselefistički mediji, odnosno imami. Mene, što se vidi iz svakog mog teksta i javnog nastupa, nema tu i nije nikad ni bilo!

Zar Vaše panbošnjaštvo koje ste promovirali sa Cerićem i Zukorlićem formirajući Bošnjački kongres nije notorni populizam i nacionalizam?!

Latić: Da, upravu ste, sve se to svelo na to. Malo gdje ćete pročitati i čuti primitivnijih nacionalističkih proklamacija kao na portalima koji podržavaju spomenuti dvojac. Zato sam i digao ruke od svega toga.

Više Vam se ne sviđa na Tayib Erdogan, zar ne?

Latić: Nije problem u mojim simpatijama prema personama već u mojim snažnim emocijama koje gajim prema Turskoj uopće. Takvi ste i Vi sami, zar ne?!

Iskreno, nigdje se ljepše kao turist nisam osjećao kao u Turskoj. Žao mi je što nisam uspio proputovati tu zemlju cijelu. Ali, želim da govorimo o politici...

Latić: Onda da odgovorim da Volim Tursku, ali ne podržavam Erdoganovu politiku, naprotiv!

Rijedak ste bošnjački intelektualac koji je digao glas protiv represija u Turskoj, mislim na ono otvoreno pismo Erdoganu. Da li je to dovoljno?

Latić: Uradio sam nešto što još javnost ni ne zna a na tom je „fonu“.

Šta?

Latić: Pisao sam pismo Bakiru Izetbegoviću da zamoli Erodgana da pusti na slobodu velikog intelektualca Alija Bulaca.

Nije Vas poslušao?!

Latić: Očito da nije.

Zašto insistirate baš na Bulacu?

Latić: Zato što je vrhunski intelektualac koji je podržavao Bosnu, a posebno je imao visoko mišljenje o Aliji Izetbegoviću kao intelektualcu. Smatrao ga je „Ikbalom Zapada“. Dolazio je u Sarajevo i ja sam ga upoznao sa Alijom.

Vi u pismu poručujete Erdoganu: Vama Vaša Turska, nama naša Bosna. Nije to baš u duhu emaneta kojeg je Alija ostavio Erdoganu.

Latić: Ne, nije uopće. Mislim da su Erdogan i Bakir bukvalno shvatili taj emanet; da Alija Bosnu daje Erdoganu, i da Bakir u njoj bude (V)alija , namjesnik. To je nedopustivo i stoga, pored silnih selama, para i posjeta takav politika nije urodila plodom.

Zar Erdoganova AK Partija nije pobratimska stranka sa SDA i zar se Erdogan ne deklarira da je u ideološkom smislu sljedbenik Alije?

Latić: Ma i nije toliko bitno šta Vi i ja mislimo o svemu tome. Već je povijest napravila jasnu i nepremostivu razliku između Alije Izetbegovića i Tayiba Erodgana; Alija je rekao da je bolje da stotine krivih bude na slobodi nego da jedan nevin bude u zatvoru, a Erodgan je pohapsio stotine hiljada nevinih samo zbog jednog krivca Fetullaha Gulena. Ovdje se mogu dodati jos neki argumenti.

Navedite bar još dva-tri.

Latić: Prvo, ja naprosto moram vjerovati da će Erdogan uskoro korigirati svoju politiku kad su u pitanju sve ove silne čistke. A do tada mi moramo  Bakira „držati na oku“ da ne posegne za kakvim glupostima u progonu ljudi u Sarajevu.  Jer bojim se da ovo Erdogan vodi neku svoju revoluciju kakvu je, na primjer, izveo imam Homeini u Iranu, i da se vrijeme u Turskoj računa do njega i ono poslije njega.

Zbog Iranske revolucije ste baš Vi platili tešku cijenu, mislim na hapšenja 1983. godine?

Latić: To može da bude primjer kako se veliki preokreti u zemljama islamskog svijeta haman moraju odraziti i na bosanske muslimane i da stoga moramo sa mnogo opreza pratiti dešavanja u Turskoj. A, ako uporedimo Erdogana i Homeinija, kojeg su tadašnji svjetski mediji tretirali kao najveću „babarogu“, ni on tokom svoje revolucije nije pohapsio ni blizu toliko ljudi i strpao ih u zatvor.

 Zašto toliko kritizirate Islamsku zajednicu? Nije li to malo osveta jer Vaš brat nije postao dekan FIN-a?

Latić: Iskreno, ima tu malo osvete! Posebno se svetim Hilmi Neimarliji koji je „blagoslovio“ sve te silne mahinacije da se Džemo osujeti da kao najbolji kandidat bude izabran. Ali, bulumenta koja je zaposjela rukovodeće funkcije u Rijasetu IZ-e, a to je cijela bivša redakcija „Ljiljana“, vodi cijelu Islamsku zajednicu u ponor! Sa njima će Islamska zajednica prvo bankrotirati, kao i „Ljiljan“, a potom će doživjeti turbulencije usljed kojih će isplivati „prljav veš“ zbog čega će se stidjeti velika većina dobrih i zaista marljivih imama!

Kakva je percepcija Vas danas među džematlijama?

Latić: Više me pozdravi ljudi u tramvaju nego u džamiji.

Šta to znači?

Latić: Došlo je do totalne promjene strukture džematlija tako da nevoljko idem u džamije, čak neke džamije i zaobilazim. Nema tamo više nekadašnjih starih pobožnih deda. U haremima me sačekuju  razni pametari, derviši, vehabije, esdeaovci..., nikom od njih ne godi moja kritička misao pa žele „raspraviti“ sa mnom to kako mogu kao „neosporni“ vjernik biti protiv SDA i slično.

Zar džamije nisu mjesto smiraja pobožnih ljudi?

Latić: Džamije kao građevine ili institucije zaista to jesu . Ali ljudi nisu više skromni u svojoj pobožnosti. Postali su nametljivi i nasrtljivi. A ja sam navikao da takvi ljudi ni u vrijeme komunizma nisu smjeli pored mene klanjati da ih ne bi neki udbaš uslikao.

Vi ste, zapravo, sufija. Zar ne?!

Latić: Da, u onom kontekstu na kojem inisistiram na duhovnosti. Iščitao sam sufijske klasike, posebno Rumija i Širazija, pa tako i napisao neke prosufijske knjige poput „Zlatnog bejta“, životopisa hafiza Halid ef. Hadžimulića. Međutim, formalno nisam pripadnik niti jednog tarikatskog pravca.

U jednu od Vaših, zaista mnogobrojnih kontroverzi i eskapada, spada i tvrdnja da je L. N. Tolstoj bio musliman. Čak ste mu posjetili i mezar.

Latić: To me je naputio Hafiz Hadžimulić koji je bio veliki poštovalac Tolstoja. On mi je iznosio neke činjenica koje ukazuju na to da je Tolstoj umro kao musliman. Za njegov hatar sam otputovao u Jasnu poljanu i posjetio imanje gdje se nalazi Tolstojev mezar.

Zar to nije malo pretjerano tvrditi?

Latić: Ja to ni ne tvrdim, ali imam pravo i tako gledati na Tolstoja. Njegov mezar je, na primjer, urađen potpuno na islamski način. Kao što Vam je poznato, muslimani se sahranjuju tako da im desno rame bude okrenuto prema Kabi. Takav je Tosltojev mezar.

Koja će biti sljedeća Vaša knjiga?

Latić: Ne vjerujem da ću napisati još puno knjiga. Zapravo, želim napisati samo još jednu.

 O čemu biste pisali?

Latić: Kroz književnost sam upoznao tri lika, koja su po meni bez premca u cjelokupnoj svjetskoj umjetnosti. To su Šems Tabrizi, iz „Mesnevije“ Dželaludina Rumija, Hafiz Širazi, kao autor neprevaziđenog spjeva „Divana“ i Pjer Bezuhov iz Tolstojevog romana „Rat i Mir“. Sa njima me je upoznao Hafiz Hadžimulić kroz duga sijela koja smo imali u njegovoj kući.

Šta smjeraš napraviti sa tim likovima?

Latić: Želim ih dovesti u moje Sarajevo.

Kako?

Latić: Na način da napišem autobiografski roman u kojem bi ovi veliki likovi bili moji musafiri. Iako nije preporučljivo unaprijed iznositi planove, odlučujem se ovo izustiti više da bih ukazao na nužnost duhovno obnove Sarajeva. Bez toga Sarajevo nije šeher Sarajevo!

FOTO: Latić (TBT)


(TBT, Start, Razgovarao Dario Novalić)