BAKIR(OV) NIJE VIŠE FAKTOR Zašto se ugasio tursko-bošnjački dnevni list Faktor

01.12.2016. u 02:31

TEME

SCC je “mala ćaba” oko koje “tavafe” buljuci “zelenih termita”, nove generacije bošnjačke omladine, stasale nakon rata čiji su roditelji uspjeli doći do nafake. Mladići kratkih brada, kakvu nosi i njihov politički idol Bakir Izetbegović, cijeli dan ispijaju kahve u nekoliko modemskih kafića, dok im djevojke šopinguju u “Zari”


FOTO: (public)

Mnogi radnici, studenti, đaci  u Sarajevu kojima dan počinje sa prvom jutarnjom vožnjom u tramvaju ili trolejbusu, prve vijesti, bar u naslovima, pratili su na velikom reklamnom zidu SCC-a, poznate kao zgrada Al Shiddi, gdje se reklamira(o) dnevni list Faktor.  Još se ništa nije promijenilo što se tiče reklama, jer se i dalje reklamira istoimeni portal, ali na trafikama, ako su građani željeli kupiti novinu, više novina sa tim imenom nema.

SCC je “mala ćaba” oko koje “tavafe” buljuci “zelenih termita”, nove generacije bošnjačke omladine, stasale nakon rata čiji su roditelji uspjeli doći do nafake. Mladići kratkih brada, kakvu nosi i njihov politički idol Bakir Izetbegović, cijeli dan ispijaju kahve u nekoliko modemskih kafića, dok im djevojke šopinguju u “Zari”.

To je slika nove vizije Sarajeva koju kreira Stranka demokratske akcije (SDA). Ona se realizira vrlo jednostavno; vlasnik SCC-a je Arap iz Saudijske Arabije Sulajman Al Shiddi, kao što je vlasnik medija koji se reklamiraju na displayu Turčin. Sve ostalo, radnici kao i potrošači su Bošnjaci. Skupina se može podvesti pod još uži pojam; sve što viditi od ljudi i proizvoda oko “mala ćabe” na Marijin dvoru je SDA-ovo!

Vjerovatno samo stoga, nakon što se ugasio list Faktor, niko tom, ipak tužnom događaju, nije posvetio nikakvu pažnju. Za razliku od, recimo, momenta kad se ugasio sedmični list “Slobodna Bosna”, kada su najeminentniji novinari iz reigona iskazali svoje žaljenje. Može li se stoga donijeti sud da Faktor nikad nije bio ni čitan ni prihvaćen kod naroda, osim unutar partijskih krugova SDA? Svakako I to je jedini merotoran zaključak!

E, pošto je u Faktoru radilo stotinjak ljudi, ovaj događaj zaslužuje i ekonomsku analizu. Ali, ako bi upitali i ekonomistu za mišljenje, sigurno bi dao ocjenu da se list nije ugasio zato što e bio loš, već zato što narod sve manje čita novine. Posebno ne želi stranačke biltene što je, s medijskog aspekta, bila loša strana uređivačke politike lista. Ali, zaboga, zar se zbog toga, kako je ustvrdio Fuad Kasumović, nije investiralo 10 miliona KM u ove medije?! Stoga pitanje za ekonomiste može glasiti, šta će biti sa 200 – 300 miliona turskih kredita sa kojima Bakir Izetbegović obećava napraviti 100 hiljada radnih mjesta?!

Činjenica je da se novina ugasila samo godinu nakon prvog primjerka i da su uposleni došli na posao gdje ih je sačekao otkazi uz objašnjenje da se novina gasi jer nije rentabilna. Da paradoks bude veći, ostavili su u funkciji Stav, sedmični magazin čije štampanje (cca 1,75 KM) košta skoro kao i sam magazin u konačnoj prodaji (2 KM).

Bakir Izetbegović je ovom listu donirao 8 000 KM da bi za 25.11. dodijelili književnu nagradu Dežavdu Karahasanu.  Za prigodu dodjele nagrade rezerviran je hotel Europa, honoriran je stručni žiri itd. Sve to košta i za to očito ima novca, ali ne i za plate.

Mnogo je tu nerazjašnjenih činjenica, a jedna od njih je i pitanje vlasništva Simurg Media. Špekulira se da je vlasnik firme Cengiz, samo jedan od suvlasnika dok je drugi suvlasnik neki SDA-ov lokalni tajkun.  Otpušteni radnici su prepušteni na milost biroa i maksimalno 3 mjeseca naknade od po 300 KM.


(TBT)