ISPOVIJEST SRPSKOG MRAČNJAKA Ćosić: Razmišljao sam o samoubistvu vješanjem

18.11.2016. u 06:22

REGIONAL

„Dobrica Ćosić i ja u našim brojnim razgovorima više nismo imali dilemu o čemu ćemo zapravo razgovarati: zašto je postao (ekstremni) pesimist i zašto je u određenim trenucima taj fundamentalni pesimizam kulminirao intenzivnim razmišljanjima o samoubistvu“, napisao je u kolumni za Nedeljnik hrvatski novinar Darko Hudelist


FOTO: Ćosić (Nedeljnik)

U srijedu 13. februara 2008, nešto iza 16.30, u svom novom stanu na 4. spratu u Ulici dr Dragoslava Popovića 14, ispod Palilulske pijace (kamo se iz svoje vile na Topčiderskom brdu preselio potkraj 2007), Dobrica Ćosić mi je otkrio jednu od najvećih i najmračnijih tajni svoga života (ili, u najmanju ruku, svojega mladalačkog razdoblja, kad je mogao imati 16 ili 17 godina). Izgovorio mi je u diktafon, ne opterećujući se previše time što će ta njegova ispovijest biti zabilježena i u elektronskom obliku, ove riječi:

"Ja sam mislio da se objesim. Jer, toga dana se u mom rodnom selu, Velikoj Drenovi, objesio jedan seljak, za topolu na obali Morave. I onda sam ja išao da vidim njega kako visi. Još prije nego što je na to mjesto došla policija, žandarmerija. Selom se odjedanput pronio glas da se jedan čovjek objesio. Mislim da se zvao Dule. 'Dule se objesio u topoljaku!'"; ljudi su uzbuđeno govorili. I onda smo mi išli da to gledamo. I ja sam to gledao. Interesovao me je način na koji se taj čovjek objesio. Vidio sam kako je vezao konopče za granu, visoku, kako se popeo, a posebnu sam pažnju posvetio tehnici uz pomoć koje se objesio. Moraš dobro da zavežeš konopac i onda da skočiš. Ako se prekine ovaj pršljen (Dobrica mi je na svom tijelu točno pokazao koji - op. aut.), odmah je gotovo."

Svejedno, iako je toga dana dobro proučio tehniku vješanja (naravno, koliko je to bilo moguće, s obzirom na okolnosti), Dobrica Ćosić se na taj fatalan korak ipak nije odlučio. Ni tada ni kasnije. Rekao mi je da nije bio dovoljno jak da to učini i da je na kraju presudio strah od smrti, odnosno strah od kraja.


(TBT)