U „SARAJU FRANCUSKOG SULTANA“ Kako je Alibaba iz Alepa stigao u Pariz

07.11.2016. u 09:59

SPECIAL

Početkom 18. stoljeća mladić po imenu Hana Dijab krenuo je iz Sirije put Evrope, a dospio je sve do Versaja, dvora francuskog kralja Luja XIV


FOTO: (Wikipedija)

Inteligentni maronitski hrišćanin (Maronitska crkva je istočna katolička crkva), koji je poticao iz jednostavne porodice, naučio je u kontaktu s trgovcima iz Levanta najvažnije zapadne jezike, pa tako i francuski. Presudnu ulogu u njegovom životu odigrao je čovjek po imenu Pol Lika, koga je Luj XIV poslao na Istok da sakuplja rukopise, novac i dragocjene predmete. Njegovi putopisi, živopisni i bajkoviti, i danas su sačuvani, ali pitanje je koliko su vjerodostojni.

Junak ove priče upoznao ga je 1707, nakon čega mu je dvije godine, na moru i na kopnu, bio vjerni pratilac i prevodilac. Zajedno su išli na opasna putovanja preko Sredozemnog mora, koje je i tada povezivalo Istok i Zapad. Krenuli su iz Tripolija, obišli Kipar, Kairo i Aleksandriju. Lika, koji nije vladao jezicima, bio je upućen na Dijabovu pomoć, a on je svojom domišljatošću često izvlačio gospodara iz neprilika

Situacija se promijenila u Evropi, a naročito u Parizu. Sada je Hana Dijab bio u tuđini. Na francuskom dvoru, ili, kako je pisao, u "saraju francuskog sultana", uživao je u bezbrižnom životu. Osam dana se slobodno šetao po Versaju, na oduševljenje princeza, dvorskih dama i sluškinja, o kojima je pisao da su "lijepe kao zvijezde". Sve što je vidio - od uličnih svjetiljki do noćnih posuda, od pogubljenja do izvođenja operske predstave Žan-Batista Lilija, upijao je kao sunđer.

Bio je veoma radoznao i otvoren za nove utiske. Prilazio je ljudima, razgovarao s njima i saznavao od njih. Poslije mnogo godina, 1764. godine - tada je već bio iskusni trgovac tkaninom u Alepu, imao djecu i bio priznat kao veliki znalac - napisao je izvještaj o svom putovanju na Zapad: "Sve o čemu ovdje pišem odgovara istini, bez dodavanja i izostavljanja, onako kako dolikuje. Izražavam se sažeto da čitaoci ne bi stekli utisak da izmišljam", naveo je.

Zbog toga se njegov izvještaj potpuno razlikuje od izvještaja učenjaka njegovog doba. On nije bio ograničen normama, već je pisao slobodno, iz perspektive sluge.


FOTO: Faksimil (Wikipedia)

Ime Hana Dijab ne pojavljuje se ni u jednom historijskom udžbeniku, a njegov izvještaj u rukopisu na arapskom jeziku od 347 strana, koji je 1928. dospio u Vatikansku biblioteku, pao je u zaborav. Igrom slučaja, Francuz po imenu Žerom Lenten otkrio je blago oštećeni rukopis (nedostaje početak) i objavio ga 2013. u prijevodu na francuski jezik. Ove godine u Nemačkoj je objavljen pod naslovom "Od Alepa do Pariza. Putovanje mladog Sirijca na dvor Luja XIV".

Osim što je pažljiv posmatrač, Dijab je i talentovan i duhovit pripovjedač. Autor putopisa je, međutim, samo prividno nepoznat, jer mu zapadni svijet duguje mnogo više. Počev od 1704, Antoan Galan, poznavalac starih arapskih rukopisa koji je živio na pariškom dvoru, objavio je pod nazivom "Hiljadu i jedna noć" sedam tomova priča koje je čuo iz različitih izvora.

Galan je bio u nevolji jer su čitaoci neprestano tražili nove arapske bajke, a on više nije znao nijednu. Počeo je da ispituje Dijaba, a on je bio nepresušan izvor. Ispričao mu je priče koje na Zapadu još niko nije čuo: o Alibabi i 40 razbojnika, o Aladinu i čarobnoj lampi i o Čarobnom konju. Izdiktirao mu je 14 bajki, koje je zahvalni Galan uključio u svoju zbirku. Razume se da Hanu Dijaba nije ni spomenuo. Čitaoci su najviše voljeli upravo njegove priče, a tako je ostalo do danas.


(TBT)