KO ĆE BITI NOVI ‘CRNI PAPA’? Zolner: Izazovi islamskog fundametalizma mogu se riješiti samo ako se mi kršćani ujedinimo

06.11.2016. u 13:15

INTERVIEW

Hans Zolner, rođen u Njemačkoj (1966), trenutno je prorektor Pontifikalnog Gregorijanskog Univerziteta u Rimu. Zolner, licencirani psiholog i psihoterapeut, radi kao direktor i profesor na Institutu psihologije govori o jezuitima (isusovcima), katoličkom redu koji je dao sadašnjeg papu, i kome sam pripada


FOTO: Zolner (Profimedia)

U Katoličkoj crkvi održana je 36. Generalna kongregacija Društva isusovaca (jezuita) koji su izabrali novog poglavara, „Oca Generala", poznatijeg kao „crni papa". Ono što je zanimljivo za ovu Kongregaciju jeste i činjenica da sadašnji papa dolazi upravo iz ovog reda (kao prvi papa isusovac/jezuita u istoriji). Povodom toga, razgovarali smo sa profesorom Hansom Zolnerom, koji je bio delegat Generalne kongregacije Društva isusovaca 2008. godine.

Hans Zolner, isusovac, rođen u Njemačkoj (1966), trenutno je prorektor Pontifikalnog Gregorijanskog Univerziteta u Rimu. Zolner, licencirani psiholog i psihoterapeut, radi kao direktor i profesor na Institutu psihologije, i kao direktor Centra za zaštitu djece (oba pri Gregorijnskom papskom univerzitetu), a uz to je i počasni profesor u Engleskoj. Također, član je Papske komisije za zaštitu maloljetnih lica.

Kakav je uticaj poglavara Društva isusovaca u Katoličkoj crkvi i koji je njegov značaj danas, u savremenom svijetu?

Poglavar isusovaca je nastojatelj nad oko 16.500 isusovaca koji rade u oko 120 zemalja na svim kontinentima. Uticaj ovog reda i njihovog generala se ne oslanja na poziciju u hijerarhijskoj crkvenoj strukturi. Zapravo, isusovac može postati biskup samo u izuzetnim okolnostima. Ovaj red je pokrenuo mnoge obrazovne, akademske, socijalne i dobrotvorne ustanove i bave se mnogim profesionalnim aktivnostima u svim oblastima. Duhovnost isusovaca i naše zanimanje za nauku i socijalnu pravdu vodi nas do granica znanja, istraživanja i kulture - sve ono što čini ljudski život.

Prethodni papa, Benedikt XVI, povukao se sa prijestolja. Poslednji poglavari Društva isusovaca su također podnijeli ostavke (Kolvenbah i Nikolas su se povukli jer su napunili 80. godinu života), a znamo da je njihov mandat doživotan. Da li je ovo sa ostavkama novi trend u Katoličkoj crkvi?

Čini mi se da će se ovakav trend nastaviti. Danas je životni vijek duži u odnosu na par decenija ranije. U slučaju Kolvenbaha (podnio ostavku na mjesto Generala isusovaca) i pape Benedikta XVI, shvatili su, kao što su i javno izjavili, da nisu više u stanju da obavljaju liderske dužnosti i da je potrebno da prenesu svoja ovlašćenja i moći na mlađe.

Sadašnji papa je isusovac. Kako je izbor jednog isusovca za poglavara Katoličke crkve doprinio promociji Reda?

Papa Franja je veoma pažljiv da ne promoviše Red. Na početku svog pontifikata, imenovao je dva isusovca za biskupe, ali je njihov izbor bio pripremljen još za vrijeme Benedikta XVI. Od tada, papa je veoma uravnotežen u izboru svojih savjetnika. Njegova imenovanja za biskupe i liderske pozicije Sv. Stolice ne pokazuju nikakvu prednost ovog reda. Sa druge strane, iako je papa Franja kao biskup i kardinal praktično živio izvan Društva isusovaca dugi niz godina, on očigledno ostaje sin naše duhovnosti, tj. centralni dio naše duhovnosti.

Bili ste delegat na 35. Generalnoj kongregaciji kada je izabran Adolfo Nikolas. Te godine (2008) Kongregacija je trajala dva mjeseca. Inače, pripreme za Kongregaciju traju dvije godine. Zašto je potrebno toliko vremena?

Sam proces pripreme Generalne kongregacije uključuje dva kompleksna procesa. Prvo, sve provincije (ima ih preko 90) i regioni Društva isusovaca treba da se okupe u svojim zemljama i izaberu svoje predstavnike za Kongregaciju, što je neka vrsta „svjetskog parlamenta" isusovaca. Drugo, tokom pripremne faze, mnoga pitanja o kojima će se diskutovati na Kongregaciji moraju se izraditi u radnim grupama, kao što su upravljačke strukture, pastirski prioriteti, ekologija, socijalna pravda i druga.

Šta je sa nadimkom „crni papa", kako se nazivao general Društva isusovaca? Da li je on negativan danas ili ne?

Naziv se odnosi na crnu odjeću koju je general nosio, nasuprot bijeloj koju nose pape (koju su naslijedili od dominikanskog reda). General Društva je nazivan „crnim papom" uglavnom od onih koji su se bojali ogromnog uticaja isusovaca u crkvi. Snaga Reda, koji je ugušen 1773. a „vaskrsnuo" 1814, sastoji se jedino u intelektualnoj nadležnosti njegovih članova, njihovog pastirskog pristupa i njihove dostupnosti da idu bilo gdje po svijetu gdje postoji veća potreba za duhovnom i ljudskom pomoći.

Katolička crkva je prisutna na društvenim mrežama. Papa, kardinali, biskupi, sveštenici, kao i mnogi jezuiti imaju naloge na društvenim mrežama (facebook, twitter, instagram, youtube...). Koliko su ovi kanali komunikacije važni za evangelizaciju danas?

Digitalna revolucija u posljednih 15-20 godina je dramatično promijenila načine komunikacije i informacije svuda u svijetu. Hrišćanstvo je u prethodnim vijekovima bilo na čelu nauke i komunikacione strategije (sjetimo se samo monaha i njihove proizvodnje knjiga u srednjovjekovnim manastirima kao i korišćenje štamparske mašine u vrijeme protestantske reformacije). Danas bi trebalo iskoristiti priliku i komunicirati i diskutovati o svim gorućim pitanjima današnjice u modernom „Areopagu", tj. na internetu i društvenim mrežama.

Za kraj, Vaše mišljenje o ekumenizmu, odnosu sa Pravoslavnom crkvom i, posebno, o susretu pape i ruskog patrijarha Kirila na Kubi?

Na ličnom nivou, veoma poštujem Pravoslavnu crkvu, divim se njihovoj liturgiji, također imam i neke ikone u svojoj dnevnoj sobi. Vjerujem da kršćanstvo može da živi u jedinstvu različitosti, odnosno da se poštuju drugačije crkvene tradicije i običaji; također mislim da mi, kao kršćani, treba da ojačamo vezu jedinstva u molitvi i zajedničkom radu na polju milosrđa. Papa Franja nastavlja rad pape Benedikta XVI. Obojica su zainteresovani za konstruktivan dijalog, pun poštovanja, sa liderima pravoslavne crkve. To je i bio razlog da se papa Franja sastane sa ruskim patrijarhom Kirilom. Izazovi današnjeg nedostatka vjere, sa jedne strane, i islamskog fundamentalizma sa druge, mogu se riješiti samo ako mi kršćani ostanemo zajedno.


(TBT, Nedeljnik)