AMERIČKA STRATEGIJA ZA RUSIJU OMANULA: Ovih 7 izazova čeka sljedećeg predsjednika Amerike

31.10.2016. u 04:08

GEOPOLITIKA

Ko god naslijedi Baracka Obamu u Bijeloj kući, morat će da primjeni ovih 7 stvari ukoliko želi da povrati izgubljenu prednost u odnosu na Moskvu


FOTO: (public)

Prema brojnim parametrima, politika Washingtona prema Rusiji je omanula. Uprkos diplomatskih i ekonomskih sankcija djela međunarodne zajednice pod uticajem SAD, Moskva je uspela da zaštiti svoje interese u Ukrajini, Siriji i cyber prostoru.

Novi pristup Rusiji biće jedan od glavnih prioriteta sljedeće predsjedniče administracije, ali do sada, iako je kampanja već na kraju, ni jedan od kandidata nije ponudio nešto novo - dok Hillary Clinton predstavlja ruskog predsjednika Vladimira Putina kao glavnog "zlikovca", Donald Trump na Moskvu gleda kao na potencijalnog, ako ne saveznika, onda svakako bližeg saradnika.

Ove dvije politike karakterišu američki odnos prema Rusiji već decenijama, tačnije pristup koji zavisi od toga da li je Moskvu moguće "pobijediti" ili privoljeti da postane "dobra demokratija". Iako Rusija nije demokratska zemlja, ona je sve moćnija u globalnoj areni i sljedeći predsjednik morat će da prihvati da Moskva ne može biti jednostavno pobuđena u novonastajućem multipolarnom globalnom poretku, već se mora primijeniti izbalansirana mješavina saradnje i nadmetanja.

Sljedeći predsjednik vodeće ekonomije svijeta morat će da ubijedi Moskvu da sarađuje tamo gdje je neophodno i da istovremeno bude spremna na kompromise tamo gdje se njeni interesi sukobljavaju sa američkim. Ono što je najvažnije jeste da Obamin nasljednik ne nastavi putem pritisaka sa ciljem promjene Rusije, već da se sa "obračuna" sa Rusijom kakva zaista jeste.

Ovo je 7 ključnih stvari:

1. Ne radi se samo o Putinu

Američki problemi sa Rusijom ne postoje zbog Putina, već zbog geopolitičkih interesa. Putinov odlazak sa vlasti i promjena režima ne bi riješili višegodišnje tenzije. Osim toga Putinova politika stoji na čvrstoj vjekovnoj tradiciji ruske strateške misli, a njegovu vanjsku politiku podržavaju kako elite, tako i šira javnost.

Sljedeći predsjednik SAD morat će da prestane u maniru svojih prethodnika da odnose sa Moskvom zasniva na prostom slaganju ili neslaganju oko određenih problema, naročito sada kada je Rusija dovoljno ojačala da izazove američke interese.

2. Spriječiti pretvaranje ukrajinskog rata u zamrznuti konflikt

Događanja u Donbasu bila su ključna za naglo pogoršanje odnosa Moskve i Washingtona, međutim zbog situacije u Siriji i izborne kampanje, o SAD se sve manje govori o Ukrajini. Iako SAD nisu među potpisnicama Minskog sporazuma, novi predsjednik morat će da vrati fokus na sporazum i pokrene njegovu primjenu sa mrtve tačke.

Pronalaženje izbalansiranog pristupa Ukrajini biće ključno za ponovno uspostavljanje povjerenja između Moskve i Washingtona. Da bi do toga došlo, Rusija će morati da se odrekne uticaja na političku tranziciju i reforme koje zemlju čekaju na putu ka EU, ali će isto tako i SAD morati da odustanu od članstva Ukrajine u NATO.

3. Iskreni razgovori o Evropi

Novi predsjednik SAD morat će da osnaži NATO kao garant sigurnosti Evrope, ali će isto tako morati i da prihvati činjenicu da Rusija može imati ogromnog uticaja na sigurnost Starog kontinenta. Zbog toga, akcenat Obaminog nasljednika treba da bude na većoj saradnji sa Rusijom u okviru sigurnosnih organizacija kao što su OEBS i NATO-Rusija savjet.

Iako je do danas potpisan čitav niz sporazuma o razoružavanju i sprečavanju proizvodnje oružja za masovno uništenje, Rusija je i dalje jedina zemlja koja može da uništi SAD kao funkcionalno društvo za oko 30 minuta. Iako djeluje apsurdno, više nego 25 godina od kraja Hladnog rata, obje zemlje drže svoje nuklearne kapacitete u stanju pune pripravnosti

Premda su šanse za nuklearni rat gotovo ništavne, stabilnost u nuklearnim odnosima SAD i Rusije jedna je od najvažnijih stvari ne samo za dvije zemlje već i za cio svijet. Novi predsjednik SAD trebalo bi da uloži napore u smanjenje tenzija i usmjeravanje ogromne vojne moći dvije zemlje na rješavanje gorećih globalnih problema kao što je nuklearna prijetnja Sjeverne Koreje.

5. Saradnja u Aziji

Kako je "obuzdavanje" Kine već postalo nemoguć zadatak, novi sljedeći predsjednik trebalo bi da se okrene fleksibilnim koalicijama sa drugim velikim silama u Aziji, kako bi na taj način spriječio Kinu da ugrozi američke interese u regionu.

Umjesto da gura Kremlj u de fakto ekonomsku zavisnost od Pekinga, Washington treba da sarađuje sa Rusijom kako bi učvrstio svoj položaj u Aziji.

6. Prihvatanje da je u Siriji ulog mnogo veći od same Sirije

Nakon kolapsa primirja ugovorenog od strane Washingtona i Moskve, nastavak razgovora o Siriji djeluje gotovo potpuno besmisleno ukoliko se ne primjeni šira strategija u koju će biti uključeni razgovori o Evropi. Moskva je više puta insistirala na povezanosti pogoršanja sigurnosne situacije na Bliskom istoku i u Evropi, ali je administracija Baraka Obame odbijala da prihvati ovu vezu.

Samo priznavanjem činjenice da su različiti regionalni izazovi povezani, sljedeći predsjednik će moći SAD da postavi u povoljan položaj i uspješno izbalansira stvari u svoju korist.

7. Unutrašnja pitanja

Od kada se Rusija vratila u globalnu arenu kao važan igrač, sa sobom je ponijela i novo oružje - medije. Slično kao i SAD tokom Hladnog rata, Rusija se služi informacijama kako bi narušila kredibilitet Washingtona

Sljedeći predsjednik SAD morat će pre svega da se obračuna sa nejednakošću, rasnim nasiljem, migracijama i kriminalom kod kuće kako bi spriječio negativan uticaj informacionog rata.

Američki prioriteti moraju biti, dakle, postavljeni na smirivanju konflikata u Ukrajini i Siriji, smanjenje prijetnje trke u naoružanju i kredibilan i efikasan pristup problemima u kojima i Rusija drži jake karte. Saradnjom i nadmetanjem sa Moskvom, sljedeći predsjednik SAD može postići daleko veći uspeh od svojih prethodnika, bio to Donald Trump ili Hillary Clinton.


(TBT, FP)