ARAPSKA KULTURA I CIVILIZACIJA U DRUGOM PLANU Tanasković: Politička sfera medijski atraktivnija od kulturno-civilizacijske

28.10.2016. u 01:28

INTERVIEW

Na 61. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu zemlja počasni gost je Iran, a mnogi srpski izdavači najavljuju "arapski opus" u svojoj produkciji


FOTO: Tanasković (Fonet)

O tome koliko zapadni svijet, uključujući i Srbiju, ako se gleda geografski u odnosu na Bliski Istok, odistinski poznaje arapski svijet za "Danas" govori jedan od najpoznatijih srpskih islamologa, profesor na Katedri za orijentalistiku "Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta" i ambasador Srbije pri "Unesku" Darko Tanasković.

- Iran ne pripada arapskom svijetu, ali jeste muslimanska i u širem smislu bliskoistočna zemlja, tako da se vaše pitanje u punoj mjeri može odnositi i na ovu staru i veliku državu, negdašnju Persiju. Teško je, međutim, odgovoriti bez nepreporučljivo velike mjere uopćavanja. Srbiji, a i zapadnom svijetu, kojem nas pomalo pojednostavljeno civilizacijski priključujete, svojstveno je neujednačeno i, u cjelini, srazmjerno površno i fragmentarno poznavanje arapskog i bliskoistočnog prostora, iako se o nekim izdvojenim aspektima u novije vrijeme zna neuporedivo više nego ranije. Književnost i kultura nisu, nažalost, među tim oblastima.

* Da li to upoznavanje postaje nužnost poslije migrantske krize koja je zahvatila Evropu?

- Ovaj fenomen mogao bi se nazvati iznuđenim upoznavanjem pod pritiskom, pri čemu se evropske zemlje grubo suočavaju s tragičnom ljudskom dimenzijom nesreća koje već decenijama, dobrim dijelom i uslijed određenih štetnih zapadnih politika, čine tužnu i beznadnu svakodnevicu znatnog dijela muslimanskog istoka. Pribojavam se da izloženost produženom migrantskom talasu na širem društvenom planu neće dovesti do boljeg suštinskog poznavanja i razumijevanja sistema vrijednosti, kolektivne svijesti i kulture muslimanskih naroda, već do pretežno instrumentalnog ovladavanja tehnikama discipliniranja i kontroliranja neželjenih pridošlica. To je i logično i neizbježno, ali ne vodi ka uspostavljanju istinskog međucivilizacijskog dijaloga, već prije porastu onoga što je uobičajeno nazivati islamofobija, pa i opće ksenofobije u Evropi. Politički korektno i ideološki osuđivati te "predrasude" nema nikakvog smisla, jer su one neminovna posljedica procesa koji već (pre)dugo traju, kako na Zapadu tako i u islamskom svijetu. Svi su i svi smo tu žrtve... A ljudi su prema drugačijem i stranom i u normalnim uvjetima nepovjerljivi, što je u čovjekovoj prirodi.

* Zbog čega je, kako se čini, na interesovanje Zapada za arapski svijet više uticala aktuelna migrantska kriza od "Arapskog proljeća", čije su se posljedice mogle odmah naslutiti?

- "Arapsko proljeće" se, ipak, dešavalo podalje od životnog prostora Evrope, iako je ubrzo počelo da ga zapljuskuje. Izbjeglice su, međutim, u evropskoj avliji, na pragu i već u kući, pa je burno samoodbrambeno reagiranje Evropljana više nego razumljivo. A što se tiče posljedica tzv. "Arapskog proljeća", njihovo realistično spoznavanje, koje je tok događaja nezaustavljivo nametao svakome ko umije i hoće misliti svojom glavom, bilo je, naročito u početku, ometano i usporavano "zadatim optimizmom" u pogledu demokratskog potencijala i priželjkivanih političkih ishoda tzv. "Arapskog proljeća", koji je zapadna propaganda svim sredstvima nekritički širila.

* Da li su i koliko politika i povezivanje islama sa radikalizmom i terorizmom gurnuli u drugi plan arapsku kulturu i civilizaciju i gdje je njeno u današnjem svijetu?

- Politička sfera je uvijek u pogledu društvene i medijske pažnje atraktivnija od kulturno-civilizacijske, a pogotovo ako je "politika" povezana ili posredovana nasiljem. Ono što je u konkretnom slučaju bremenito najtežim posljedicama jeste odvojenost, odsječenost najvećeg dijela arapske i muslimanske omladine od vlastite, autentične arapske i islamske kulture. O tome je ubedljivo pisao i rano preminuli italijanski sociolog i politikolog alžirskog porijekla Fuad Haled Alam, čije se knjige "Globalni islam" i "Džihadista iz susjedstva" srećom mogu pročitati i na našem jeziku. Mladi s amputiranom dimenzijom autentične vlastite religijske i nacionalne kulture, izglobljeni iz okruženja, lahko podliježu zovu radikaliziranog fundamentalističkog islama svedenog na imperativ sveopćeg džihada.

* Kakav je položaj Arapa koji ne pripadaju islamu - arapskim kršćanima i šta je sa njihovom kulturom tradicijom?

- Njihov položaj je izuzetno težak i oni tiho, ali masovno napuštaju svoju postojbinu. Prijeti opasnost da sveta Hristova zemlja ostane bez kršćana! Došlo se u apsurdnu situaciju da starokršćanske zajednice, koje su na Bliskom Istoku postojale mnogo prije pojave islama, od strane većinskih muslimana, posebno onih radikaliziranih, budu doživljavane i optuživane da su "peta kolona" objektivno postkršćanskog Zapada. A baš su Arapi kršćani bili glavni nosioci arapskog kulturnog preporoda tokom XIX i početkom XX stoljeća.

* Koliko su za obrazovanje i informiranje ovdašnje javnosti važne knjige poput "Historije arapskih naroda" Alberta Huranija i "Oksfordska historija islama", čije se drugo izdanje treba pojaviti na Sajmu? Vi ste za obje pisali pogovor?

- Riječ je o kapitalnim djelima savremene historiografije i islamologije. "Oksfordska historija islama", u redakciji uglednog Džona Espozita, doživljava drugo izdanje. U međuvremenu je postala standardni, gotovo enciklopedijski priručnik za sve one koji žele da činjenički pouzdano i naučno utemeljeno upoznaju historiju i civilizaciju islama, dok se Huranijeva magistralna sinteza historije Arapa smatra jednom od dosad najuspjelijih. Naravno, obje ove značajne knjige nose teorijska i metodološka obilježja određene islamološke škole i načina mišljenja, tako da se radi sticanja potpuno uravnotežene predstave o suštini tematike kojoj su posvećene, a pogotovo o njenom savremenom stanju i dinamičnom razvoju, valja obraćati i drugim izvorima znanja. Dodao bih da je saznajno neprocjenjivo vrijedan, ali i zanemaren doprinos koji poznavanju arapskog svijeta može dati sve veći broj kvalitetno prevedenih djela arapske umjetničke i narodne književnosti. Nedopustivo bi bilo, u ovom kontekstu, ne spomenuti obol neumornog pregaoca Srpska Leštarića.

* Katedra za orijentalistiku Filozofskog fakulteta Beogradskog univerziteta, prva na Balkanu, ove godine obilježava 90 godina od osnivanja. Gdje je današnja srpska nauka danas kad je riječ o islamskom, posebno arapskom svijetu?

- Ovaj značajan jubilej prilika je da se objektivno sagledaju i ocjene bilans i aktualno stanje naše univerzitetske orijentalistike. Od vremena kad je, u Evropi visoko uvaženi, profesor Fehim Bajraktarević udario temelje naučnom proučavanju muslimanskog Istoka na "Beogradskom univerzitetu", postignuto je mnogo, ali ne i onoliko koliko se možda moglo. Ako izuzmemo arabistiku, ostale grane klasične orijentalistike - turkologija i iranistika, na "Univerzitetu" su, nažalost, zakržljale i nerazvijene, pa je utoliko, kao opomena, ali i podsticaj, važnije to što je Iran ove godine počasni gost Sajma knjiga. O pravoj islamologiji je, inače, teško i govoriti, jer se ona nigdje sistematski ne izučava i ne predaje. Mislim, naravno, na islamologiju koja podrazumijeva poznavanje jezika, društava i kultura muslimanskih naroda, a ne na nenaučno i površno apsolutiziranje samo jedne, političke dimenzije složenog islamskog fenomena, bez obzira na to što ona, kao jedna od najbitnijih, u sagledavanju cjeline nikako ne smije biti zanemarena.


(TBT, Danas)