KONTROVERZNI VOĐA Čečenski đavo, 'Putinov sin ili kopile'...

25.10.2016. u 05:18

GEOPOLITIKA

Ramzan Kadirov je u oktobru zvanično treći put zaredom postao lider Čečenije, nakon što je pobijedio na izborima osvojivši ukupno 97,94 odsto glasova. Istog mjeseca proslavio je svoj 40. rođendan i postao otac po 12. put


FOTO: (GettyImages)

Kadirov je 10. oktobra postao otac po dvanaesti put. On sa suprugom Medni ima četiri sina - Ahmata, Ejelimhana, Adama i Abdulaha, šest kćerki – Ajšat, Karinu, Hedi, Tabarik, Ašuru i Ejišat i još dvoje djece usvojene 2007. godine.

Prvi čovjek Čečenije, svjetskoj javnosti poznat po neskrivenim izlivima podrške predsjedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu, u posljednje vrijeme sve češće je “na nišanu” zapadnih medija koji ga opisuju kao despota muslimanske zemlje, optužuju ga za brutalno postupanje sa onima koji mu se suprotstavljaju, ne samo u Čečeniji, već širom Rusije i čak ga nazivaju đavolom.

U nedavnom komentaru Washington Posta naslovljenom “Putinov pakt s đavolom u Čečeniji” navodi se da je Kadirov povezan sa brojnim političkim ubistvima, uključujući smrt lidera ruske opozicije Borisa Nemcova, novinarke Ane Politkovske i prognanih rivala u Beču i Dubaiju.

Najsvježije optužbe na račun Kadirova odnose se na okrutnost nakon što su njegovi maloljetni sinovi učestvovali u takmičenju borilačkih Vještina, ali i na njegovo uspostavljanje kontrole i cenzuru društvenih mreža.

Međutim, društvene mreže su za Kadirova najznačajniji propagandi instrument, te on putem Instagrama obavještava više od dva miliona pratilaca o svojim aktivnostima. Fotografije i video snimci kako se moli, trenira, razgovara sa zvaničnicima, obilazi gradove, čak i organizuje vjenčanja, ali i opširni tekstovi u kojima iskazuje svoje stavove na različite teme - od uobičajenih životnih pitanja do visoke politike, su svakodnevna pojava.

Ono što osim vjere i porodičnih vrijednosti posebno ističe je posvećenost borilačkim vještinama i ljubav prema životinjama, što ga čini skoro savršenim Putinovim klonom.

Dvadesetogodišnji put Kadirova i okret za 180 stepeni

Ramzana Kadirova Prvi čečenski rat zatekao je na pragu punoljetstva, ali je ipak te 1994. godine obukao uniformu i zajedno sa ocem priključio se separatistima u borbi protiv ruskih snaga. Dvije godine kasnije Ramzan postaje asistent i tjelohranitelj svoga oca muftije Ahmada Kadirova koji je proglasio džihad Rusiji.

Međutim, tokom 1999. godine dolazi do raskola u redovima pristalica nezavisnosti Čečenije. Radikalni islamizam počeo je da raste, a Ramzan i njegov otac su se usprotivili svojim bivšim saborcima, odvojili se od vehabija i u Drugom čečenskom ratu promijenili su stranu - stali su uz proruske snage.

Već 2000. godine Ramzanov otac postaje šef privremene uprave Čečenije, a on sam počinje da obavlja dužnost inspektora za komunikacije pri MUP-u Ruske Federacije. Od tog trenutka počinje vrtoglavi uspon Ramzanove političke karijere. Nakon dvije godine, Ramzan postaje glavni za zaštitu objekata državnih organa i bezbjednosti najviših čelnika Čečenije.

U tom periodu uticaj Kadirova u Čečeniji je rapidno porastao, a on je postao odgovoran za većinu specijalnih operacija i pregovore s članovima separatističkih oružanih grupa. Većina militanata pod uticajem Ramzana promenila je svoj stav, a mnogi su postali njegovi bliski saradnici. Zajedno s njima Kadirov se borio protiv ostalih separatista, a tokom tog perioda često je bio meta atentatora.

Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Čečenije postao je početkom 2004. a sredinom iste godine imenovan je za zamjenika čečenskog premijera, što mu je omogućilo da se obračuna sa ostacima militantskih grupa. Te godine odlikovan je ordenom Heroja Ruske Federacije i prvi put se zvanično sreo sa Vladimirom Putinom.

Kadirov je nedavno zaprijetio da će poslati dobrovoljce u Siriju da tamo pobiju radikalne islamiste koji prijete Putinu i Rusiji. On smatra da je Čečenija sposobna da uništi teroriste koji ratuju pod zastavom Islamske države (ID).

“Ako nekome od lidera ID padne na pamet da stvarno krene ka Rusiji, mi ćemo ga zaustaviti daleko od naših granica. Doći ćemo mi k njima kako im više ne bi palo na pamet da prijete predsjedniku Putinu i narodu Rusije. Naši dobrovoljci će im dati pravo izbora da polože oružje, ili da budu zakopani pod sirijskom zemljom“, poručio je Kadirov.

Naredne godine, Kadirov je postao premijer Čečenije, ubrzo i predsjednik vladine Komisije za borbu protiv trgovine drogom u Čečeniji i sekretar regionalnog ogranka Jedinstvene Rusije.

Na čelo Čečenije Kadirov je došao nakon sukoba sa tadašnjim predsjednikom Alu Alhanovim 2007. godine. Alhanov je podnio ostavku, a Putin je Kadirova imenovao za vršioca dužnosti predsjednika Čečenije, a ubrzo ga nominovao čečenskom parlamentu, koji je Kadirova podržao i on je zvanično na čelu Čečenske Republike od 1. marta 2007. godine.

Bliskost Putina i Kadirova zapadni mediji uvijek su ocjenjivali negativnom po ruskog predsjednika koji se, pak, nije libio da javno istakne naklonost prema čečenskom lideru.

Jednom prilikom je čak izjavio da Kadirova doživljava kao sina.

Od 2011. godine predsjednik Čečenije preimenovan je u lidera (glavu, šefa) zemlje.

Od samog dolaska na vlast Kadirov je poručivao da će Čečenija postati najmirnije i najbogatije mjesto na svijetu.

On je započeo obnovu i izgradnju infrastrukture u zemlji, ali je i ušao u još intenzivniji obračun s terorističkim grupama u Čečeniji, što Zapad često kritikuje, optužujući ga za kršenje humanitarnih prava.

Posebnu pažnju organizacija za ljudska prava privukle su mnogobrojne otmice i ubistva čečenskih civila, kao i takozvana kolektivna kazna, za koju se navodi da se odnosi na spaljivanje kuća članova porodice “uhvaćenog u šumi”.

Kadirova mnogi karakterišu kao žestokog, ratobornog i opasnog, a njegov način vladavine upoređuju sa diktatorskim, Ipak, često se navodi da je jedino takav čovek u stanju da Čečeniju drži strogo u moskovskoj orbiti, što Rusiji odgovara, a s druge strane, Kadirov zna koliko je važan i da zbog toga može, manje-više, da vlada Čečenijom kako želi.

Analitičari ističu da je Kadirov jedan od Putinovih najbližih saveznika, ali je ujedno i jedan od njegovih najvećih tereta. Kako navode, on bi lako mogao da se otrgne kontroli, ali zbog svih okolnosti i činjenice da Kavkaz predstavlja vrata destabilizacije Rusije, Moskva razmišlja praktično i on im takav, za sada, itekako treba.


(TBT)