SALAHUDDIN AYYUBI, VELIČANSTVENI RATNIK ISLAMA Ovakve više ne rađaju muslimanke! Zašto?

05.10.2016. u 01:48

PROFIL

Salahuddin Ayyubi, borac koji je oslobodio Jeruzalem od krstaša, bio je živi primjer tolerantne, napredne i inkluzivne vjere, toliko mile njegovom srcu. Demonstrirajući samokontrolu i miroljubivo ophođenje, Salahuddin je potvrđivao temeljne principe islama kao što su sloboda vjeroispovijesti i zaštita nemuslimana.


FOTO: Ayyubi (Wikipedia)

Kao vojskovođu, vladara i ljudsko biće, sultana Salahuddina Ayyubija krasile su izvanredne osobine. Junak stotina bitaka je 20 godina neustrašivo prkosio krstašima i na kraju ih prisilio na povlačenje. Teško da je svijet vidio plemenitijeg i humanijeg osvajača od njega. Zbog svoje neprikosnovene taktike i hrabrosti u ratovanju, galantnosti u odnosima s drugima i čvrstine karaktera uživao je poštovanje čak i svojih protivnika. Čuven je i po oslobođenju svetog grada Jeruzalema od krstaša. Njegovo viteško držanje primijetili su i hrišćanski hroničari, naročito za vrijeme opsade Karaka, i bez obzira na to što je za krstaše bio noćna mora, dobio je uvažavanje mnogih među njima, uključujući i Rikarda Lavljeg srca; u Evropi nije postao omražena ličnost, baš naprotiv, postao je slavljen primjer istinskog vojskovođe. Krstaški ratovi predstavljaju najluđi i najduži rat u historiji čovječanstva, u kojem je oluja svirepog fanatizma hrišćanskog Zapada bezočno harala zapadnom Azijom. Na vrhuncu svoje moći, vladao je Egiptom, Sirijom, Mezopotamijom, Hidžazom i Jemenom. Povijest je puna njegovih sjajnih poduhvata, ali ovdje posebnu pažnju pridajemo njegovim dvama najvećim dostignućima priznatim u islamskom svijetu, ali i među njegovim neprijateljima: ratu protiv krstaša i osvajanju Jeruzalema.

Rani period

Sultan Salahuddin Ayyubi rođen je 532. g. po hidžri/1137. g.n.e. u Tikritu, na zapadnoj obali Tigrisa, između Mosula i Bagdada, mnogo voljen od oca Ayyuba. Njegova porodica bila je kurdskog porijekla. Njegov otac, Najm ad-Din Ayyub, protjeran je iz Tikrita i 1139., on i njegov brat Asad ad-Din Shirkuh, preselili su se u Mosul. Kasnije se priključio vojsci Imada ad-Dina Zangija koji ga je imenovao zapovjednikom tvrđave u Baalbeku. Nakon Zangijeve smrti 1146., njegov sin Nur ad-Din, postao je vladar Aleppa i vođa Zengida.

Rat protiv krstaša i opsada Jeruzalema

Sultan Salahuddin Ayyubi, junak stotina bitaka koji je 20 godina neustrašivo prkosio krstašima i na kraju prisilio na povlačenje ujedinjene evropske snage koje su pohrlile u Svetu zemlju. Teško da je svijet vidio većeg vojskovođu i humanijeg osvajača. Krstaški ratovi predstavljaju najluđi i najduži rat u historiji čovječanstva, u kojem je oluja svirepog fanatizma hrišćanskog Zapada bezočno harala zapadnom Azijom.

Hrišćanstvo je skoro tri vijeka udaralo na muslimane u kontinuiranim napadima sve dok neuspjeh nije doveo do iscrpljenosti, a vlastiti strah slomio svaki napor. Evropa je ostala bez ljudstva i novca, prijetio joj je društveni bankrot, ako ne i krajnje uništenje. Milioni su iščezli u bitkama, gladi ili bolestima, a svaka zamisliva pošast je pogađala ratnike krsta. Hrišćanski zapad postao je zaluđen religijskom opsesijom Petra Pustinjaka i njegovih sljedbenika koji su imali za cilj osloboditi Svetu zemlju od muslimana. „Svako sredstvo“, kazao je Halam, „bilo je iskorišteno da se pobudi na zarazno ludilo“. U vrijeme kada su krstaši nosili krst, on je bio pod protekcijom Crkve, oslobođen plaćanja svih poreza kao i odgovornosti za bilo kakav počinjeni grijeh.

29. septembra Salahuddin je prešao rijeku Jordan, presreo krstaške snage iz Karaka i Shaubaka duž puta za Nablus i uzeo nekoliko zatvorenika. Za to vrijeme, glavne krstaške snage pod vodstvom Guya de Lusignana prešle su iz Sepphorisa u al-Fulu. Salahuddin je poslao 500 ratnika da uznemire njihove snage te je sam krenuo na Ain Jalut. Kad je krstaška vojska – za koju se pretpostavlja da je najbrojnija koju je kraljevstvo ikad sačinilo od vlastitog ljudstva, ali su je muslimani ipak nadmašili – krenula naprijed, Ayyubidi su neočekivano krenuli nizvodno od Ain Jaluta. Međutim, Raynald od Châtillona presjekao je trgovačke i hodočasničke puteve flotom na Crvenom moru, vodenom rutom koju je Salahuddin trebao držati otvorenom. Zauzvrat, Salahuddin je oformio flotu od 30 galija za napad na Beirut 1182. Raynald je zaprijetio napadom na svete gradove Mekku i Medinu te je odgovorio pljačkom karavane hodočasnika koji su krenuli obaviti hadž 1185.

Osvajanje Jeruzalema

U julu 1187. Salahuddin je osvojio većinu Kraljevstva Jeruzalema. 4. jula 1187., u bici kod Hittina, suprotstavio se ujedinjenim snagama Guya de Lusignana, kralja Jeruzalema i Raymonda III od Tripolija. U samo ovoj bici krstašku vojsku su u velikoj mjeri uništile motivirane Salahuddinove snage. Za krstaše je to bio debakl i prekretnica u Krstaškim ratovima. Salahuddin je zarobio Raynalda od Châtillona i bio je lično odgovoran za njegovu egzekuciju kao osvetu za napad na karavane hadžija. Hodočasnici iz ove karavane su uzalud molili za njegovu milost pozivajući na primirje između muslimana i krstaša, ali on je sve odbacio i uvrijedio njihovog Poslanika Muhammeda, potom ih ubio, a nekolicinu njih i zvjerski mučio. Čuvši ovo, Salahuddin se zakleo da će lično pogubiti Raynalda.

Osobine i ostavština Salahuddina Ayyubija

Salah-ud-Din Yusuf ibn Ayyub, na Zapadu poznat kao Saladin, veliki muslimanski sultan je nadaleko cijenjen kao ideal ratnika koji je žestok u borbi i velikodušan prema svojim protivnicima.

Saladin je redovno obavljao pet dnevnih molitvi, ali i neobavezne molitve. Uvijek je klanjao u džematu (zajednici) i nikad nije odlagao namaz. Kraj sebe je uvijek imao imama, ali ako on nije bio prisutan, klanjao bi za bilo kojim skrušenim, pobožnim učenjakom koji se našao u njegovom društvu. Nikada nije propustio molitvu osim kada je pao u komu tri dana prije smrti.

Većinu svog imetka davao je u sadaku (dobrovoljno izdvajanje milodara) i nikad nije posjedovao toliko bogatstva na koje bi morao davati zekat (obavezno izdvajanje). Iako je oduvijek želio obaviti hadž, bio je stalno u džihadu te nije imao dovoljno novca, preminuo je ne obavivši ga.

Veliki sultan mora biti hrabar, autorititativan i odlučan, a opet milostiv, pošten i srdačan. Svakog ponedjeljka i četvrtka, Saladin je imao običaj sjediti i slušati potrebe svog naroda u velikom vijeću na koje su dolazili predstavnici vlasti, sudije i učenjaci. Zatim bi sat vremena, danju ili noću, pisao svoje komentare i mišljenja u vezi svake molbe. Nikad nije iznevjerio nikoga ko bi ga upitao za pomoć.

Nikad nije govorio loše ni o kome i nikad nije dozvoljavao da se to radi u njegovom prisustvu. Nikad nije izgovorio ružnu riječ niti je pismeno ponizio ni jednog muslimana.

Ibn Shaddad također bilježi

Kada se engleski kralj Rikard Lavljeg srcea, Saladinov veliki neprijatelj, razbolio, Saladin je pitao za njegovo zdravlje i poslao mu voće i led. Krstaši, izgladnjeli i osiromašeni, ostali su zapanjeni plemenitim gestom i milošću njihovog protivnika.

Saladin je preminuo u 57. godini. Njegov imetak je iznosio samo 47 dirhema i 1 dinar. Iza sebe nije ostavio nikakvu nekretninu niti bilo kakvo nasljedstvo. Neka ga Gospodar počasti na Onom svijetu, učini mu boravak u kaburu ugodnim i povisi stepen u Džennetu. Amin.


(TBT, hamariweb.com, Prevela Jasmina Drljević)