U TAJNOSTI SAVJETA SIGURNOSTI Robert: Izrael uporno izmiče njegovom bijesu, zahvaljujući podršci svoje nepokolebljive američke saveznice

25.09.2016. u 04:21

ANALIZA

Reforma Savjeta sigurnosti je izlizana tema - ali je jedan od izazova današnjice, usljed ponašanja pet ključnih zemalja koje, od Kosova, preko Libije, do Iraka, daju sebi pomalo previše slobode pri baratanju međunarodnim pravom i drastično prekoračuju rezolucije Savjeta


Piše: Anne-Cecile Robert
, thebosniatimes.ba

Emblematična instanca Ujedinjenih nacija (UN), Savjet bezbjednosti, predmet je drastično suprotstavljenih mišljenja. Jedni hvale njegovu sposobnost reagovanja na krize koje prijete očuvanju mira (posebno u Africi). Drugi ga optužuju za to da održava nepravedne privilegije pet država pobjednica Drugog svjetskog rata (Sjedinjene Države, Rusija, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska), titulare čuvenog prava veta. Dvije knjige istražuju misterije institucije koja već dugo čuva svoju tajnu. Veoma poučna knjiga nekadašnjeg francuskog ambasadora Jean-Marca de La Sablierea, i izuzetno analitični zbornik koji je uredila Aleksandra Novoselof, temu otvaraju podsjećanjem na transformacije do kojih je došlo od osnivanja Ujedinjenih nacija 1946. godine.

Po završetku Hladnog rata Savjet bezbjednosti znatno je proširio svoje misije, koristeći se „velikom diskrecionom moći" koju mu je omogućila Povelja iz San Francisca. Isprva je definicija pojma „prijetnja po mir i međunarodnu bezbjednost" proširena na sve sporedne aspekte nekog sukoba, poput finansiranja zaraćenih strana (npr. pristupa prirodnim resursima), pa čak i na konsolidaciju mira po okončanju neprijateljstva. Potom je Savjet počeo da adresira čitav niz tema: pirateriju, terorizam, pravdu... Nakon toga omogućeno mu je pravo osnivanja sudova, poput krivičnih tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Savjet već trideset godina nameće sankcije koje mu Povelja ne omogućava, a koje pogađaju države ili njihove lidere, od Iraka Sadama Husseina, do Sudana predsjednika Omara al Bashira.

Te novine promovisane su kao odraz želje da, uglavnom praznoslovan i neefikasan, projekat međunarodnog poretka postane efektivan. Ipak, Savjet se na taj način izložio kritikama za to da optužbe iznosi proizvoljno: on je u suštini „gospodar trajanja i mijenjanja mjera koje nameće", podsjećaju nas advokati Anaïs Schill i Mouloud Boumghar, a ponajprije gospodar spiska sankcionisanih. Izrael uporno izmiče njegovom bijesu, zahvaljujući podršci svoje nepokolebljive američke saveznice, koja često koristi pravo veta. „Ulozi žandara, jasno propisanoj Poveljom", primjećuju dalje Schillova i Boumghar, „Savjet je dodao i ulogu zakonodavca, iako ćemo za to u osnivačkom tekstu teško pronaći neospornu zakonsku osnovu.“

Savjet bezbjednosti, ljubomorno čuvan od pet stalnih članica, „P5", koje kontrolišu njegove aktivnosti, lako odbacuje kritike zemalja u razvoju koje mu kucaju na vrata. Nevoljne da prošire svoj klub, zemlje iz grupe „P5" ipak dokazuju kreativnost pristupa svom poslu: naizmjenično predsjedavanje sjednicama sa nestalnim članicama koje se biraju na svake dvije godine, „privatne konsultacije" sa spoljnim akterima poput raznih udruženja, osnivanje ad hoc radnih grupa, terenske misije, publikovanje agendi... Ove dvije knjige omogućavaju nam da steknemo uvid u igre moći velikih igrača, a posebno u diskretni angažman Kine, u podjelu uloga pri izradi rezolucija (koje tačno zemlje drže pero u ruci), pa čak i u spremnost na priznavanje Afričke unije, na kontinentu koji ugošćuje većinu operacija za očuvanje mira, a koji o tome nema pravo glasa...

Reforma Savjeta bezbjednosti je izlizana tema - ali je jedan od izazova današnjice, usljed ponašanja pet ključnih zemalja koje, od Kosova, preko Libije, do Iraka, daju sebi pomalo previše slobode pri baratanju međunarodnim pravom i drastično prekoračuju rezolucije Savjeta: „Države neće striktno poštovati Povelju ukoliko 'petorka' ne pokaže odgovornost", insistira La Sablijer. „Ne možemo se pozivati na principe onda kada nam to odgovara, a da ih sami ne primjenjujemo kada nam smetaju. To je, na kraju, pored proširenja, najvažnije pitanje."


TBT, Nedeljenik, Prijevod Matija Medenica)