ŠEHID DUHANDŽIJA Priča o Duhandžijinom mezaru na padinama Vranice

23.09.2016. u 14:21

KULTURA

Na padinama Vranice planine na prevoju Rakovica, gdje se graniče općine Bugojno i Travnik, postoji Duhandžijin mezar


FOTO: (TBT)

Priče o bosanskim duhandžijama bile su inspirativne svim umjetnicima, kako slikarima tako i piscima. Slika dede s ahmedijom na glavi, bijelom bradom i čibukom u ruci bila je, a haman da je i ostala, najprepoznatljiviji imidž bošnjačkog identiteta.

Savijanje cigare i ispuštanje dimova uz eglen dvojice i više ahbaba bio je prizor koji se može smatrati svetkovinom prijateljstva među bošnjačkim muževima. Niti je to bio duhan kakav konzumiraju savremene generacije, niti su pušači bili ovisnici o nikotinu. To je bio duhan ubran iz njihovih bašča, a pušači su bili više ovisnici o ahbabstvu i eglenu nego o nikotinu.

U srednjom Bosni postoje mnoge anegdote o duhandžijama i njihovom terslucima. U jednoj od takvih angedota se pripovjeda kako neki seljak nije htio prodati volove kupcu koji s njim nije htio zapaliti cigaru priliko cjenkanja i pazarivanja. Navodno mu je bilo žao dati volove srkletčiji koji nema vakta pri oranju da odmori volove dok zapali cigaru.

Jednu vrlo zanimljivu anegdotu koja je ovjekovječena kao mit poslao nam je naš čitalac Alija Čakić. Evo te priče:

U ta davna vremena uoči samog Drugog svjetskog rata, duhan je bio vrlo tražena roba u Srednjoj Bosni. Tako su grupe kršnih momaka u tome vidjeli unosan posao, pa su iz Hercegovine prenosili duhan na leđima u velikim ruksacima i prodavali ga po selima od Gornjeg Vakufa i Bugojna do Travnika.

Na padinama Vranice planine na prevoju Rakovica, gdje se graniče općine Bugojno i Travnik, postoji Duhandžijin mezar. Lijepo je ograđen drvenom ogradom a na njemu stoje bijeli nišani. Kažu da je to mezar Alije (Hase) Šabića. Očito se neko brine o njemu, uređuje ga iako se nalazi sam u planinskoj meraji.


FOTO: (TBT)

Mještani sela Gornje Opare sa svojim imamom Redžom Sarajlićem svake godine dolaze na ovaj mezar i prouče suru „Jasin“ pri dušu Duhandžije. Ko je bio Duhandžija?

Oni tvrde, a tako se priča s koljena na koljeno, da u mezaru leži vodić duhandžijama. Navodno je vodio grupu preprodavača duhana koju je progonila žandarmerija. Upali su u zasjedu. Duhnadžije su se razbježale a vodić ostao sam. Žandari su ga upucali i tijelo bacili u ševare i zatrpali granjem.

Iako je bilo ljetno doba, kad se vrše žito na gumnima, kiša je neprestano padala cijelu heftu. Tek kad su čobani otrkili tijelo ubijenog mladića u ševarima, a seljani mu na tom mjestu iskopali mezar i klanjali dženazu, kiša je prestala.

Nakon mnogo godina Ahmed Turić iste noći sa majkom sanjao je kako trebaju podići bijele nišane na mezaru šehida Duhandžije. To su i učinili. Također su se raspitivali o njegovom porijeklu i saznali da je rodom iz okolice Prozora gdje mu i danas žive rođaci.


(TBT, N. L.)