SANU JE BILA ŽRTVA?! Bećković: Memorandum je ime operacije koju su službe obavile pripremajući raspad Jugoslavije

17.09.2016. u 03:02

REGIONAL

„Za Akademiju taj dokument i ne postoji, ali u historiji bestiđa i besuđa postoji. I za Akademiju i za Srbiju bi bilo tragično ako ni poslije 30 godina to barbarstvo ne bi nazvala pravim imenom, ocjenjuje za Nedeljnik akademik Matija Bećković


FOTO: Bečeković (Nedeljnik)

"Memorandum je, po mom sudu, ime operacije koju su 'službe' obavile pripremajući raspad Jugoslavije. To je možda, a i bez možda, najbarbarskiji čin u 175 godina dugoj historiji Akademije, koja je barbarstvu često izlagana, ali nikad tako javno i neskriveno. Za Akademiju taj dokument i ne postoji, ali u historiji bestiđa i besuđa postoji. Pogotovo za one u 'postčinjeničnoj eri' koji laž i istinu ne razlikuju. I za Akademiju i za Srbiju bi bilo tragično ako ni poslije 30 godina to barbarstvo ne bi nazvala pravim imenom", ocjenjuje Bećković, jedan od desetak živih akademika koji su u vrijeme Memoranduma, te 1986. bili članovi SANU.

Na pitanje zašto se pojavio Memorandum, Bećković je odgovorio:“Ako zanemarimo činjenicu da ga Akademija nikada nije potpisala - nema smetnji da ga smatramo njenim dijelom.

Ako zaboravimo da naslov Memorandum nije dala Akademija - nema razloga da oko toga pravimo pitanje.

Ako nije važno što taj tekst nikad nije ni podnesen Akademiji i što ga Akademija nikad nije razmatrala, a kamoli usvojila - nema razloga da ne prihvatimo i posljedice koje su uslijedile.

Ako nije bitno što je radnu verziju tog teksta neko ukrao ili, korektnije rečeno, otuđio i neovlašteno iznio iz Akademije - možemo da pričamo o nečem drugom.

Ako ne gubimo vrijeme podsjećajući da je neko drugi presudio da nema razloga da se autori dalje muče i u njihovo ime odlučio da je tekst konačan - možemo da pređemo na drugu temu.

Ako zaboravimo da je tuđa ruka stavila tačku na dalji rad i požurila da ga objavi u obliku i u vrijeme koje joj je najviše odgovaralo - onda možemo da se, kao u svim staljinističkim procesima, pokrijemo ušima i posipamo pepelom kako bismo žrtvujući sebe i istinu doprinijeli pobjedi Komunističke partije.

Očigledno, službi se žurilo. Nije imala vremena da čeka. Nije imala povjerenja u Akademiju da će, ako je ostave na miru, odugovlačiti, da na kraju od svega ništa ne bude, pa su stvar presjekli i uzeli u svoje ruke. A sve na odgovornost Akademije. Tako se širio strah u kojem ako tako nešto može da se priredi "najvažnijoj naučnoj i umjetničkoj instituciji", čemu može da se nada bilo koji pojedinac?

SANU je bila žrtva, a proglašena je krivcem. Memorandum je odavno ušao u udžbenike kao dokument koji je razorio Jugoslaviju. A da nije bilo onih koji su za to uzeli na nišan i optužuju Akademiju - za taj dokument niko ne bi čuo.“


(TBT, Nedeljnik)