NAJBOLJI POZNAVALAC TZV. ISLAMSKE DRŽAVE Atran: Samo muslimani mogu pobijediti ISIL

10.08.2016. u 06:08

INTERVIEW

Scott Atran je osnivač renomiranog istraživačkog centra Artis International koji posljednjih godina sprovodi najopsežnije globalno istraživanje o tzv. Islamskoj državi kroz intervjue sa njenim zarobljenim borcima


FOTO: Atran (Agencije)

Francusko-američki antropolog Scott Atran, saradnik Nacionalnog centra za naučna istraživanja u Parizu, predavač na univerzitetima u Oksfordu i Mičigenu i osnivač renomiranog istraživačkog centra Artis International posljednjih godina sprovodi najopsežnije globalno istraživanje o Islamskoj državi kroz intervjue sa njenim zarobljenim borcima. O relevantnosti njegovih saznanja govori činjenica da redovno brifuje Kongres Sjedinjenih Država i Savjet sigurnosti UN, ali i da su mu sami teroristi "ukazali čast" da bude naveden kao izvor u njihovom glasilu na francuskom jeziku "Dar Al Islam" u redovnoj rubrici pod nazivom "Riječima neprijatelja":

Zbog čega je Francuska izložena najžešćim udarima terorista, da li zato što je laka meta budući da je njenih građana najviše na spisku Evropljana koji su se pridružili ISIL-u?

Djelomično, ali također i zato što je Francuska geografski veoma blizu mreže terorista u Sjevernoj Africi, ima dugu historiju angažiranja na Bliskom istoku, a najviše zato što je francuska univerzalna, sekularna kultura, culture laique francaise, najsuprotnija onoj iz koje ti ljudi dolaze, odnosno zato što je najzahtjevnija i najmanje sklona kompromisima. Francuska kultura je veoma oštro kontrastirana sa plemenskim tradicijama i najmanje voljna da se prilagodi.

Razgovarao sam sa jednom mladom djevojkom, od svega 15-16 godina, koja se priključila ISIS-u. Pitao sam je kako se našla u tom okruženju. Odgovorila mi je da nije mogla da govori sa roditeljima na arapskom jer su oni insistirali na francuskom, dok su je Francuzi promatrali kao Arapkinju, tako da na kraju više ništa nije osjećala. Rekla mi je: "Nisam znala šta znači biti žena u tom društvu. Nisam znala svoju kulturu niti sam više uviđala razliku između muškaraca i žena, a Islamska država mi je prišla i ponudila jasna razgraničenja." Ona se zainteresirala i počela često da posjećuje njihove sajtove, što je prvi korak u selekciji koji administratori njihovih sajtova rade preko IP adresa. Stupili su u kontakt s njom i rekli: "Počni da postavljaš naše sadržaje, tako ćemo znati da si posvećena. Kada ti sruše taj sajt, mi ćemo ti pomoći da napraviš novi i obećavamo ti 1.000 lajkova." Na kraju to je bio razlog na osnovu koga se ona odlučila da im pristupi. Činjenica da će dobiti sve te lajkove. Pitao sam da li je uopšte čitala te poruke i shvatio da nije, već je jedino bila zainteresirana za cyber popularnost.

Da li su društvene mreže pomogle njihovu kampanju regrutacije kod mladih?

Oni poznaju modernu zapadnu kulturu. Dobri su u slanju poruka jer razumiju svoju publiku. Oni će pratiti muzičke top-liste, rejtinge filmova, Nilsen televizijske rejtinge, popularnost video-igara i zatim će dizajnirati svoje poruke u skladu sa njima. Jedna od njihovih najuspješnijih poruka dizajnirana je na bazi jedne od najpopularnijih igara "Grant Theft Auto". Istovremeno oni znaju šta pokreće mlade ljude, baš kao što znaju da društvene mreže nisu odlučujuće za samu regrutaciju, već je to direktan kontakt. Tek svaki peti borac ID regrutiran je preko društvenih mreža. Al Kaida nikada nije sama regrutirala. Ljudi su išli da traže njih. Kod Islamske države je drugačije jer su sa skoro 52 posto svojih članova oni sami kontaktirali direktno. To je potpuno novo. Nikada ranije to nije bio slučaj. Samo je jedan od pet boraca regrutiran od članova svoje porodice, isti procenat je kooptiran preko interneta, ali zato 75 do 80 posto svih koji odlaze u Siriju i Irak, odlazi tamo sa grupom parnjaka. Dakle, oni idu u grupama, koje su povezane kroz prijateljstva i djelimično, porodične veze.

Kako ISIL regrutuje ljude da postanu ingomasi (bombaši-samoubice)?

Ima toliko različitih ljudi koji to čine koliko ima i ljudskih karaktera, ali mnogi od onih sa kojima sam ja govorio zaista vjeruju da će to što oni rade da spase ljude. Reč je, konkretno, o transferu uvjerenja da će time nečiji život dobiti smisao, o iluzijama značaja, o poistovjećivanju u kome dolazi do potpunog stapanja sa svojom "misijom". Na kraju oni vjeruju da će svojom akcijom spasti svoju zajednicu. To naime nema nikakve veze sa tehnikama "ispiranja mozga", već više sa transferom vrijednosti i poistovjećivanjem sa širom zajednicom.

Ali šta je sa napadačem iz Nice? On se ne uklapa u stereotip posvećenog radikalizovanog vjernika, iako ga je ISIL okarakterisao kao svog čovjeka.

On je mjesecima bio u kontaktu sa grupom ljudi koja je bila uključena u aktivnosti ID. Znam za slučajeve ljudi kojima je i manje bilo dovoljno da naprave takav korak. Sreo sam tog momka iz Filadelfije, išao je da se sretne sa svojim prijateljima u Virdžiniji da odigraju partiju paintballa. Dok je igra trajala, jedan od njih mu je predložio da odu u Irak i bore se zaista, a ne kuglicama punim boje. Spakovao je svoje stvari i krenuo. Jednostavno, ti ljudi su akteri. Nema mnogo priče i to imponuje mladima koji su sa svih strana okruženi lažnim vrijednostima.

Gdje biste pozicionirali ISIL u smislu životnog ciklusa jednog pokreta?

Možda je bolje da to pitate nekog astrologa. Oni su izgubili teritorije, izgubili su borce, ali je njihova ideja jača nego ikada. Ona dominira svjetskim političkim diskursom i predstavlja jedini relevantan kontrakulturni pokret u islamskom svijetu. Islamska država još uvijek nalazi nove zalihe potencijalnih članova u podsaharskoj Africi, Aziji, posebno poslije pada Mosula u njihove ruke, iako je taj trend donekle zaustavljen bombardovanjem koalicionih snaga. Često se previđa da je to jedan mladalački, revolucionarni pokret koji je paradoksalno pun radosti. Oni žele da promjene svijet i imaju apokaliptičnu viziju koja govori da će možda morati da ga unište da bi to postigli. Apelujući na avanturistički duh mladih, oni stvaraju jaku zajednicu sklonu slavlju, o čemu niko ne govori jer je u medijima akcentovan samo deo o njihovom barbarstvu. Zapravo kao i nacionalsocijalistički pokret u Njemačkoj, to je jedan prilično radostan pokret. Njihova budućnost međutim zavisi od mnogo stvari, uključujući i mogućnost napada na njih da ih zaustave. Amerika je svojim kampanjama bombardovanja zaustavila njihovo teritorijalno širenje, ali nije učinila ništa da promjeni uslove koji su doveli do nastanka Islamske države kao pokreta. To je pitanje tretiranja simptoma i uzroka. Dakle, čak i ako ih obrišu sa mape, uslovi za njihov nastanak su i dalje tu i ja vjerujem da će nastaviti da postoje u jednoj ili drugoj formi.

Koji su to uslovi? Imperijalne politike, sukobi velikih sila na Bliskom istoku...

Svakako, te uslove stvorilo je nasljeđe starog kolonijalnog sistema, ali i posljedice Prvog svjetskog rata, zatim uređenje Bliskog istoka poslije 1945, pa strateško rivalstvo između Amerike i Rusije, šiita i sunita, Turaka i Arapa. Oni svi trebaju jedni druge i koriste ID na svim mogućim nivoima. Interakcija svih ovih sila stvorila je ID, ona daje kiseonik njihovoj vatri. Zatim, tu su lokalni uslovi na terenu koji su činili da se arapska suni plemena listom pridružuju Islamskoj državi, posebno poslije intenziviranja Asadove represije u Siriji i uspostavljanja Malikijeve, u najvećoj mjeri šiitske vlade u Bagdadu. Islamska država je tim ljudima jedina ponudila način da povrate samopoštovanje.

Njihova strategija bila je da prvo proglase amnestiju kada uđu u neko selo. Nema ubistava prvih desetak dana. Zatim bi istraživali ko je radio za vladu, a potom bi se obraćali siromašnijim dijelovima zajednice i govorili kako šejhovi imaju kola i zemlju a oni nemaju ništa, podstičući nešto poput klasnog sukoba. Ubrzo potom počinjalo bi se sa revolucionarnom pravdom. Ali kao i u nacističkoj revoluciji, postoje mnogi drugi uslovi koji su omogućili njihov uspeh.

Mislite na ekonomsku krizu?

Kriza je samo pomogla njihov nastanak ali ih nije dovela na vlast. Ono što je na kraju dovelo do njihove pobjede bila je nekompetentnost i neodlučnost vodstva njemačkih političkih partija. Ako posmatrate rezultate izbora iz novembra 1932, videt ćete da su nacisti dobili 17 posto manje glasova nego na prethodnim godinu dana ranije. Ekonomija se oporavljala, inflacija je počela da opada a zaposlenost da raste. Njemačke novine su sve predviđale opadanje nacionalsocijalista. Samo mjesec dana kasnije Hitler je kancelar Njemačke sa diktatorskim ovlaštenjima. Kako se to dogodilo? Hitler je imao jasnu viziju bez ikakve želje za kompromisom. Toliko da je čak sredinom januara 1933. odbijao da se pojavi na razgovorima. Ponašao se tako samouvereno kao da je video budućnost.

Islamska država nije nacistička Njemačka. Oni nemaju gigantsku armiju, oni imaju kalašnjikove, nemaju avione, ne mogu čak ni da koriste tenkove koje su preoteli od Asadovih snaga. Od kada je počelo američko, rusko i francusko bombardovanje, oni ne mogu da koriste ni poljsku artiljeriju jer je Mezopotamija ravna kao palačinka i svuda su na udaru. A bila je potrebna koalicija od 65 zemalja da se zaustave. Zamislimo samo šta bi se dogodilo da su zaista imali sredstva.

Kada je riječ o liderima, vi ste jedan od rijetkih ljudi koje Noam Čomski citira po imenu kada govori o ISIS-u; ipak on sam je često kritikovan i marginalizovan od strane američke mejnstrim politike ali često i od akademske zajednice. Koje je vaše mišljenje o njemu?

Poznajem ga 43 godine. Imao sam priliku da govorim sa nekim od najbriljantnijih ljudi na planeti, nobelovcima... A on je najpametniji čovjek koga sam ikada sreo. Pored Frojda, Marksa i Biblije, on je najcitiraniji čovjek na svijetu, prepoznatljiv koliko i koka-kola, tako da mislim da nije marginalizovan. Noam ima jednu manu, koju imaju mnogi visoko inteligentni ljudi. On misli da su svi inherentno pametni i stoga ako neko radi loše stvari, to po definiciji mora da bude nečija agenda i zavjera. A ljudi nisu samo zli i šarlatani, ponekad su samo zbunjeni ili ne znaju šta da rade. Svaki put kada odem na sastanak u Pentagonu, tamo se stalno govori o mogućnosti napada nuklearnom bombom. I ja im uvijek kažem: "To je zato što vi imate tu mogućnost i mislite da je to lako."

Nedavno je u vodećim zapadnim medijima Kosovo nekoliko puta apostrofirano kao potencijalna baza ID u Evropi. Da li je po vašem mišljenju Balkan pod rizikom od terorističkih napada?

Na Kosovu i Balkanu ima mnogo razočaranih ljudi, bez perspektive, koji su stoga podložni propagandi ID, pa tako ta teritorija može da bude zanimljiva zbog svog potencijala za regrutovanja, ali nije od strateškog značaja. ISIS želi da udari po koaliciji koju ima protiv sebe. Kosovo nije važno u tom smislu, Francuska jeste. Sa druge strane, reakcije francuske vlade i naroda su ono čemu se nadaju u ID. Postojalo je ranije mnogo napora, naročito od mladih, da se spreči eskalacija. Sada su mladi listom razočarani. Poput moje kćerke koja živi blizu "Bataklana". Rekla mi je: "Živjela sam svoj život i odjednom su moji prijatelji ubijeni na ulici." Njena reakcija je bila da se preseli u Njujork.

Kako bi mogla da izgleda efikasna strategija za pobedu nad ISIL?

Za vrijeme kampanje 2005/6. zbrisano je oko 75 posto njihove žive sile, svakog mjeseca likvidirano je 10 do 15 njihovih vođa, uključujući i vrhovnog lidera Zarkavija, a oni su pretrajali kao pokret. Nastavili su da plaćaju izdržavanja porodicama mučenika, imali su organizaciju i kada je došlo do haosa u Siriji 2011. do 2013. gdje nije bilo nikoga, oni su se proširili kao požar. Jedini način da se porazi ISIS, ali da se oni zaista pobjede, dakle ne samo vojnom intervencijom, jeste da to učine muslimanska društva i zajednice, ali oni su dezorganizovani i razjedinjeni. Čak i ako bi se pojavio neki novi Saladin koji bi ih poveo, on bi odmah bio zaustavljen...

Mislite novi Ataturk?

Ne, on ne bi opstao. To mora da bude religiozni pokret. Kao što je rekao Andre Malro, "21. vijek će ili biti religiozan ili ga neće biti". Ljudi imaju potrebu za transcendencijom. Džordž Orwel napisao je svojevremeno komentar "Majn kampfa" u kome se upitao zašto naša liberalna društva koja građanima nude slobodu od bola, higijenu, kontrolu rađanja, ukratko dobar život, ne motivišu svoje građane da se bore za te vrijednosti. Hitler je obećao slavu, avanturu, destrukciju, smrt i osamdeset miliona ljudi palo je pred njegove noge. Orwel je napisao da je to zato što je Hitler razumio nešto veoma bitno u vezi s ljudskom prirodom - da je ljudskim bićima, makar povremeno, potrebna žrtva i transcendencija. To je ono što nama nedostaje danas i to je suština velike krize u kojoj se nalazimo. Kao da niko ne shvata da je sloboda koju imamo dobijena kroz borbu, revolucije i organizovani napor i da se bez borbe ona ne može očuvati, jer je neko drugi spreman na borbu da je poništi.


(TBT, Nedeljnik)