ZDRAVLJE I FITNES Jesu li roditelji krivi za dječju gojaznost?

15.02.2018. u 14:55

TEME

Mnogo toga je krivo za dječju gojaznost, ali koliko zapravo znamo kako da pomognemo djeci da se zdravo hrane?


FOTO: (Lea Nesh NYT)

Mnogo toga je krivo za dječju gojaznost, ali koliko zapravo znamo kako da pomognemo djeci da se zdravo hrane?

"Postoji velika stigma kada ste roditelj gojaznog djeteta", kaže dr Julie Lumen sa Univerziteta Michigen. "Svi gledaju u roditelja i pomisle: taj roditelj je nesposoban. Nije ga briga za dijete. Zašto ne može da natjera dijete da jede manje i vježba?"

Postoji pretpostavka o tome šta roditelji mogu da kontrolišu i kako treba kontrolisati djecu.

Stručnjaci za gojaznost rekli bi da živimo u atmosferi gojaznosti kada se brza hrana žestoko reklamira. Uključeni ekrani nam remete porodične obroke, a drugi faktori ohrabruju konstantno grickanje. Ali mi ne razumijemo sve razloge zašto neka djeca postanu gojazna a druga, često iz iste porodice, ostanu vitka.

Upoznavanje i istraživanje gojaznosti ne mora nužno da pomogne roditeljima da donose dnevne odluke. Prije nekoliko godina, dr Julie Lumeng je dobila mail od druge doktorice koja je imala šestonedjeljnu bebu koja je bila toliko gladna da nije znala šta da radi sa njom.

Doktorica koja joj je pisala bila je dr Jennifer Kerns koja je 2006. u emisiji "Najveći gubitnik" izgubila kilograme. Stručnjak je za medicinu gojaznih i kada je zatrudnjela, bila je zabrinuta da će njeno dijete imati problema sa težinom. A sada je imala dijete koje je "momentalno postalo veoma dramatično gladna beba", rekla je ona.

Kerns se prisjeća da Lumeng nije mogla da joj da drugi savjet osim sopstvenog iskustva: "Samo ga hrani i vjeruj svojim instinktima." Julie Lumeng smatra da ljekari treba da priznaju da "moderna nauka ne razumije u potpunosti šta izaziva gojaznost".

Očekujemo da roditelji urade nešto za svoju djecu, nešto što odrasli teško mogu da urade za sebe, kaže ona. Kada su i roditelji i djeca gojazni, to je vjerovatno dokaz genetske predispozicije, kaže doktorica Lumeng. A taj biološki rizik može da se izrazi dijelom kroz probleme sa dječjim metabolizmom, ali i preko problema sa apetitom i sklonosti ka vježbanju.

Jasno je da je strategije zdrave ishrane teže primijeniti kod neke djece. Stoga je tačno da su dobre roditeljske odluke o ishrani važne. Važno je ne unositi u kuću brzu hranu i slatka pića, ne dozvoljavati djeci da jedu ispred ekrana i ohrabrivati djecu da "jedu dugu" voća i povrća. Većina roditelja radi najbolje što umije.

"Dobro roditeljstvo koje mnoge porodice primjenjuju kada je riječ o zdravlju, može da bude dovoljno dobro za mnogo djece, ali kod neke djece sa genetskim predispozicijama za gojaznost to nije dovoljno", kaže dr Julie Lumeng.


(TBT, NYT)