TRUMP I PRAG MEHKE MOĆI AMERIKE Nye: Ima nade da će SAD povratiti svoju mehku moć nakon Trumpa

14.02.2018. u 02:10

KOLUMNA

Dokazi su jasni. Predsjednikovanje Donalda Trumpa je erodiralo mehku moć Amerike


Piše: Joseph Nye, thebosniatimes.ba

Samo 30 odsto ljudi koji su ispitani u 134 zemlje u anketi agencije Galup su imali pozitivno mišljenje o Sjedinjenim Državama pod rukovodstvom Trumpa, što je za gotovo 20 procentnih poena manje u odnosu na period kada je na predsjedničkog funkciji bio Barack Obama. Istraživački centar Pju je pronašao da se Kina s pozitivnim rejtingom od 30 odsto gotovo izjednačila sa SAD. A britanski indeks „Mehka moć 30“ je pokazao da je Amerika s prvog mjesta iz 2016. prošle godine pala na treće mjesto.

Oni koji brane Trumpa odgovaraju da mehka moć nije važna. Trumpov direktor za budžet Mick Mulvaney najavio je „budžet tvrde moći“ pošto je za trideset odsto skresao finansije za State Department i Agenciju SAD za međunarodni razvoj. Onima koji promovišu „Ameriku na prvom mjestu“ u drugom planu je šta ostatak svijeta misli. Da li su u pravu?

Mehka moć se zasniva na privlačnosti, a ne na prinudi i plaćanju. Njome se ljudi kontrolišu prijemom u članstvo, a ne prisiljavaju se. Na ličnom nivou mudri roditelji znaju da će njihova moć biti veća i da će duže trajati ako svojoj djeci ilustruju zdrave etičke vrijednosti umjesto da se uzdaju u batine, davanje dozvola i oduzimanje ključeva od auta.

Slično tome, politički lideri su dugo smatrali da moć potiče od sposobnosti da se postavlja agenda i određuje okvir debate. Ako mogu da te navedem da želiš ono što ja želim, onda ne moram da te prisiljavam da radiš ono što ne želiš. Ako SAD zastupaju vrijednosti koje ostali žele da slijede, mogu da ekonomišu štapovima i šargarepom. Uz tvrdu moć privlačnost može da bude moćan multiplikator.

Mehka moć zemlje prvenstveno potiče iz tri izvora – iz njene kulture (kada je atraktivna za druge), iz njenih političkih vrijednosti kao što su demokratija i ljudska prava (kada im je dorasla) i iz njene politike (kada se smatra legitimnom jer je uokviruju izvjesna doza pokornosti i svesti o interesima ostalih.) Načinom na koji se ponaša kod kuće (na primjer, štiti slobodu medija), u međunarodnim institucijama (konsultuje druge i multilateralizam) i u domenu spoljne politike (promoviše razvoj i ljudska prava) Vlada neke zemlje može svojim primjerom da utiče na druge. Trump je u svim ovim domenima preinačio američku politiku.

Srećom, Amerika je više od Trumpa i od vlade. Za razliku od aduta tvrde moći (kao što su oružane snage), mnogi resursi mehke moći su odvojeni od vlade. U liberalnom društvu vlada ne može da kontroliše kulturu. Zapravo, odsustvo zvanične kulturne politike može samo po sebi da bude izvor privlačnosti. Holivudski filmovi kao što je „Doušnik“ (The Post), koji prikazuje nezavisne žene i slobodu medija, može da privuče druge. To isto može da se postigne humanitarnim radom američkih fondacija ili blagodatima slobode istraživanja na američkim univerzitetima.

Činjenica je da firme, univerziteti, fondacije, crkve i druge nevladine grupacije razvijaju sopstvenu mehku moć koja može da osnaži zvanične spoljnopolitičke ciljeve ili da bude u sukobu sa njima. A svi ovi privatni izvori mehke moći će najvjerovatnije postajati sve važniji u eri globalnih informacija. To je još jedan razlog više da vlade obezbijede garancije da njihovi postupci i politika stvaraju i jačaju, a ne slabe i ne rasipaju njihovu mehku moć.

Unutrašnja ili spoljna politika za koju se ispostavlja da je licemjerna, arogantna, ravnodušna prema stavovima drugih ili je zasnovana na uskoj koncepciji nacionalnih interesa može da osujeti mehku moć. Tako na primjer, nagli pad atraktivnosti SAD u anketama javnog mnijenja koje su sprovedene nakon invazije na Irak 2003. predstavljao je reakciju na Bushovu administraciju i njenu politiku, a ne na SAD generalno.

Rat u Iraku nije bila prva politika Vlade zbog koje su SAD postale nepopularne. Sedamdesetih godina prošlog vijeka mnogi ljudi širom svijeta su se protivili ratu SAD u Vijetnamu, a status Amerike na međunarodnoj sceni odražavao je nepopularnost te politike. Kada se politika promijenila, a sjećanja na rat izblijedila, SAD je povratila veći dio svoje izgubljene mehke moći. Slično tome,  nakon rata u Iraku SAD su uspjele da povrate veliki dio svoje mehke moći u većini  regiona svijeta (mada u manjoj mjeri na Bliskom istoku).

Skeptici bi možda mogli i dalje da tvrde da uspon i pad američke mehke moći i dalje nije mnogo važno pitanje jer zemlje sarađuju iz sopstvenih interesa. Ali ovoj tvrdnji nedostaje ključna stvar – saradnja je stvar stepena, a na stepen utiče privlačnost ili odvratnost. Štaviše, uticaji mehke moći neke zemlje se šire na nedržavne aktere – na primjer, tako što pomažu ili sprečavaju regrutovanje u terorističkim organizacijama. U eri informacija uspjeh zavisi ne samo od toga čija vojska pobjeđuje, već i od toga čija priča pobjeđuje.

Jedan od najvećih izvora mehke moći Amerike jeste otvorenost njenih demokratskih procesa. Čak i kada pogrešna politika umanji njenu atraktivnost, sposobnost Amerike da kritikuje i koriguje svoje greške čini je atraktivnom za druge na jednom dubljem nivou. Kada su demonstranti u inostranstvu defileom iskazali protivljenje Vijetnamskom ratu, često su pjevali „We Shall Overcome“ (Prevazići ćemo teškoće), himnu američkog pokreta za građanska prava.

I Amerika će gotovo sigurno prevazići teškoće. S obzirom na prethodno iskustvo, ima nade da će SAD povratiti svoju mehku moć nakon Trumpa.


/ Autor je profesor na Harvardu. Napisao je knjigu „Budućnost moći“/

(TBT, Project Syndicate)