JEVREJSKO PITANJE JAROSLAVA KAČINSKOG Sierakowski: Poljski političari govore protiv „poljskih logora smrti“

09.02.2018. u 03:51

KOLUMNA

Poljska vlada je izazvala još jednu međunarodnu krizu, ovog puta tako što je usvojila zakon koji navodno podrazumijeva borbu protiv fraze „poljski logori smrti“

Piše: Sławomir Sierakowski, thebosniatimes.ba

Poljska vlada je izazvala još jednu međunarodnu krizu, ovog puta tako što je usvojila zakon koji navodno podrazumijeva borbu protiv fraze „poljski logori smrti“.

Zakon je uperen protiv geografske skraćenice koja se ponekad koristi u inostranstvu da označi logore za istrebljenje koje su nacisti uspostavili na teritoriji Poljske za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ali to nije sve kada je riječ o ovoj inicijativi.

Kada Poljaci govore o Varšavskom getu, niko u tome ne vidi problem. Slično tome, niko ko koristi frazu „poljski logori smrti“, uključujući bivšeg predsjednika SAD Baracka Obamu i bivšeg direktora FBI Jamesa Comeyja, ne radi to iz zle namjere prema Poljskoj. Takve fraze se čak mogu naći u poljskim udžbenicima, kao što je sjajna knjiga o holokaustu „Medaljoni“ Sofije Nalkovske. Međutim, mnogi Poljaci vjeruju da se ljudi u inostranstvu obmanjuju tom frazom.

Ovo nije prvi put da poljski političari govore protiv „poljskih logora smrti“, a zainteresovanost za to pitanje nije ograničena na vladajuću partiju Pravo i pravda (PiS). Zapravo, tim se pitanjem prvi put bavio bivši šef poljske diplomatije Radek Šikorski. Ali u novom zakonu se ne pominju logori smrti. Njime se kao krivično djelo određuje optuživanje Poljaka za bilo kakav zločin nad drugim nacijama. Iako postoje izuzeća za naučne radove i umjetnička djela, zakon se odnosi na novinske tekstove, te ugrožava otvorenu javnu debatu.

Relevantna formulacija zakona je vrijedna citiranja:

„Ko god javno i nepošteno poljskoj naciji ili državi Poljskoj pripiše odgovornost ili sudjelovanje u odgovornosti za nacističke zločine, koje je počinio Treći Rajh ili za druge zločine koji čine zločine protiv mira, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine ili na bilo koji drugi način značajno umanji odgovornost pravih počinilaca ovih zločina predmet je novčane kazne ili zatvorske kazne do tri godine.“

Izraelska ambasada u Varšavi je reagovala jednim ozbiljnim pitanjem – da li će oni koji su preživjeli Holokaust, a koji daju iskaze o svojim ličnim iskustvima iz prošlosti biti podvrgnuti krivičnoj odgovornosti? A u Jerusalimu Kneset je zaprijetio da će usvojiti zakon koji bi umanjenje uloge Poljaka koji su učestvovali u holokaustu klasifikovao kao zločin. Nacrt zakona je podržao 61 od ukupno 120 članova izraelskog parlamenta.

Prije nego što su Sejm i Senat Poljske usvojili zakon, američki State Department je uputio najstrožu izjavu ovoj zemlji od 1989, upozoravajući na „posljedice koje bi ovaj nacrt zakona ako bude bio usvojen mogao da ima na strateške interese i odnose Poljske, uključujući odnose sa SAD i Izraelom.“ Bivši šef diplomatije susjedne Ukrajine je bio još direktniji: „Poljska prestaje da bude strateški partner Ukrajine. Poljska danas prijeti da blokira našu integraciju sa Evropom.“

Poljska zapravo rizikuje svoje odnose s tri najvažnija saveznika – sa Sjedinjenim Državama, Njemačkom i Ukrajinom – koji su sve do sada tolerisali ludorije Jaroslava Kačinjskog, poljskog de facto lidera. Poljska se sada suočava sa opasnošću od izolacije Zapada i gubitka međunarodnog uticaja, što zemlju čini ranjivom pred revanšističkom Rusijom Vladimira Putina.

Uprkos očiglednom užasavanju zbog zakona većeg dijela poljske elite, Kačinjski neće odstupiti od njega. Da raščistimo, Kačinjski, kao i njegov pokojni brat blizanac Leh, nije antisemita. Leh Kačinjski je kao predsjednik bio neprijatelj antisemitizma u Poljskoj i slavio je Hanuku u sinagogi. Zapravo, poljska vlada je do sada bila vjerovatno najviše proizraelski orijentisana u Evropi, što se odražavalo u njenoj uzdržanosti od nedavnog glasanja u Generalnoj skupštini UN o osudi priznanja Jerusalima za glavni grad Izraela.

Ali, Jaroslav Kačinjski, čiji je populizam nekada zauzdavao njegov brat, oblikovao je ovaj novi zakon na načine koji su u političkom smislu poželjni za PiS, kojim on rukovodi, tako što glasače političkog centra drži kao taoce. Ovaj zakon ne vrijeđa takve birače jer ideja da se zabrani fraza „poljski logori smrti“ izgleda benigno.

Istovremeno, pošto je Kačinjski izbacio najradikalnije desničarske političare iz Vlade (ministra spoljnih poslova Vitolda Vaščikovskog, ministra odbrane Antonija Maćereviča i ministra za zaštitu životne sredine Jana Šišku), potrebno je da povrati povjerenje glasača desničarske PiS. Oni će biti zadovoljni što Poljska pruža otpor Izraelu, Ukrajini i, zapravo, cijelom svijetu.

Cinični pristup PiS-a razotkriva činjenica da čak njeni vodeći članovi priznaju ulogu Poljske u progonu Jevreja. Prije oko mjesec dana Rišard Čarnecki, član PiS-a i potpredsjednik Evropskog parlamenta, uporedio je člana EP-a iz opozicione Civilne platforme (Po) sa „šmalcovnikom“ (szmalcownik), što je pogrdan naziv za one koji su ucjenjivali Jevreje koji su se krili od nacista ili za one koji su ih štitili.

Nema veze što su lideri četiri grupacije Evropskog parlamenta odgovorili zahtjevom da se Čarnecki smijeni sa svoje pozicije ili što je poljski premijer Mateuš Moravjecki branio Čarneckog. U osudi „šmalcovnika“ nije li Čarnecki priznao da je pored Poljaka koji su spasavali živote Jevreja bilo i Poljaka koji su ih slali u smrt, kako su to detaljno dokumentarno prikazali poljski istoričari kao što su Jan Gros, Irena Gruzinska, Barbara Engelking, Jan Grabovski, Jacek Leočak, Dariuš Stola?

A sada, mjesec dana pošto je visoki zvaničnik PiS-a javno ukazao na postojanje takvih Poljaka, partija je promovisala frazu „poljski logori smrti“ u okviru jalovog pokušaja da je suzbiju. „Svako ko širi netačnu frazu ‘poljski logori smrti’ ugrožava reputaciju i interese Poljske. Autori zakona su ovu podlu klevetu promovisali na svjetskoj sceni najefikasnije do sada“, komentarisao je bivši premijer Donald Tusk na Twitteru.

Ružna činjenica jeste da je novi zakon stupio na snagu na 73. godišnjicu oslobođenja Aušvica, a uoči 50. godišnjice od antisemitske kampanje poljske komunističke vlade iz 1968, što je rezultiralo odlivom 20.000 Poljaka, što je zemlju lišilo izvjesnog broja najvećih umova. Za sada postoji jedna šokantna sličnost između ova dva događaja – oba su ukaljala reputaciju Poljske, istovremeno raspirujući nacionalistički zanos u „patriotskom izbornom tijelu“. Postoji nada da se sličnosti time završavaju.


/Autor je osnivač pokreta Politička kritika i direktor Instituta za napredne studije u Varšavi/

(TBT, Project Syndicate)