NAFAKA Fatić: Uzvišeni naređuje da nafaku tražimo samo od Njega

30.01.2018. u 00:30

KOLUMNA

Allah je na Sebe preuzeo odgovornost stvaranja obje vrste opskrbe i On velikodušno daje pristup objema tim vrstama

Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba

Stotinu pet puta u Kur'anu spominje se riječ rizk u različitim oblicima i različitim značenjima. (Njezino osnovno značenje je opskrba ili nafaka.) Značenjsko polje ove riječi veoma je široko. To najbolje vidimo iz činjenice da su semantičari Kur'ana iznašli deset različitih značenja riječi rizk u Kur'anu. Na primjer, rizku 3. ajetu sure el-Bekare znači davanje; u 25. ajetu ove sure rizk označava hranu; u 27. ajetu sure Ali Imran rizk je voće; u 127. ajetu iste sure rizk je nagrada; u 131. ajetu sure Ta Ha rizk je Džennet; u 5. ajetu sure el-Džasije rizk je kiša, itd. Na temelju ovoga zaključujemo da pojam rizk-a u Kur'anu ima veoma razuđeno značenje: od konkretnog materijalnog pa sve do duhovnog značenja najvišeg reda. Nadalje, iz velikog broja kur'anskih ajeta u kojima se spominje ova riječ spoznaju se najbitnije istine u vezi sa ovom velikom tajnom života i ljudske sudbine.

Značenje riječi nafaka

Islamski učenjaci saglasni su da se rizkom ili nafakom označava sve ono što koristi ljudima u njihovom materijalnom (vanjskom) i duhovnom (unutarnjem) pogledu. Materijalni smisao odnosi se na ono što je potrebno za očuvanje tijela ili tjelesnog života, dok duhovni smisao podrazumijeva Allahov, dž.š., vjerozakon objavljen u Njegovim Knjigama preko Njegovih poslanika s ciljem da se ljudi upute na korisno znanje i ispravnu spoznaju i praksu. Također, duhovni aspekt nafake podrazumijeva i smirenost, otkrivanje i spoznaju duhovnih istina koje Uzvišeni Allah spušta na srca svojih iskrenih prijatelja (evlija). Imam-i Gazali kazat će da je duhovna (unutarnja) vrsta opskrbe časnija jer je njezin plod vječni život, dok vanjska opskrba jača tijelo u vremenski kratkom periodu. Uzvišeni Allah je na Sebe preuzeo odgovornost stvaranja obje vrste opskrbe i On velikodušno daje pristup objema tim vrstama, ali On daje opskrbu kome hoće i određuje je (Komentar Allahovih lijepih imena, 115).

Er-Rezzāk (Opskrbitelj)

Kur'an nedvosmisleno ističe nepobitnu istinu da je jedini Opskrbitelj Uzvišeni Allah: Zaista je Allah jedini Opskrbitelj (Innellāhe Huve r-Rezzāk) (ez-Zarijat, 58; također v. Hud, 6; el-Ankebut, 60). Ovi kur'anski ajeti kristalno jasno govore da je Allah, dž.š., jedini istinski Opskrbitelj i u to nema nikakve sumnje. Ovi ajeti nisu u proturječju sa drugim ajetima u Kur'anu u kojima se rizk pripisuje i ljudima (npr.: el-Bekare, 233; en-Nisa', 6). Doista, Uzvišeni Allah je Onaj koji stvara opskrbu i opskrbljene, dostavlja je njima i daje im načine njezina korištenja. Nema drugog opskrbitelja niti davaoca osim Njega Uzvišenoga! A kada Uzvišeni Allah zavoli nekog roba – ističe imam-i Gazali - onda On učini da mnoga stvorenja zavise od njega; i koliko god on bude posrednik između Uzvišenog Allaha i robova u odnosu na njihovu opskrbu, on će dostizati udio u ovom Allahovom atributu (Komentar..., 116). Dakle, čovjek je rāzik (opskrbitelj) u smislu da dostavlja, prosljeđuje ili daje opskrbu drugome. Ovo se potvrđuje i jezičkom činjenicom da riječ rizk u arapskome jeziku može značiti i davanje ('atā').

Allah, dž.š., garantuje nafaku

Ljudi i džini stvoreni su s velikim ciljem: da robuju svome Gospodaru (ez-Zarijat, 56). U ostvarivanju toga cilja, Uzvišeni Allah je ljudima olakšao, između ostalog, i time što im On, Uzvišeni, garantuje njihovu nafaku tako da se oni mogu što više posvetiti ispunjavanju svog osnovnog životnog cilja. Allah, dž.š., je rekao: Djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijajte – Mi i vas i njih hranimo (el-En'am, 151); Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo (el-Isra', 31). U ajetu sure el-En'am Uzvišeni prvo spominje očeve, jer se u ovom slučaju pretpostavlja činjenica neimaštine pa će otac biti zauzet stjecanjem nafake za novorođeno dijete, tako da neće biti u stanju otkloniti siromaštvo. Ali, Uzvišeni kao da im kazuje: Vi imate svoju nafaku i vaša nafaka rođenjem djeteta neće doći u pitanje, nego će nova nafaka doći za vaše dijete! U ajetu sure el-Isra' prvo se spominju djeca, jer u ovoj situaciji nema siromaštva, ali se ljudi pribojavaju da će nastati uporedo sa rođenjem djeteta. Zato, kao da im Uzvišeni poručuje: Njihova nafaka će doći prije vaše nafake! U citiranim ajetima Uzvišeni Allah pruža čvrstu garanciju da je nafaka u Njegovoj Ruci, da svako ima svoju nafaku i da nema bojazni da će ona prestati, jer Allahov rizk neprestano teče...

Nafaka se traži samo od Allaha

Nakon što nas je Uzvišeni Allah obavijestio u Svojoj Knjizi da je On jedini Opskrbitelj, da samo On daje i garantuje nafaku te da je On neovisan od ljudi u pogledu nafake, onda nam On, Uzvišeni, naređuje da opskrbu ili nafaku tražimo samo od Njega: ...vi nafaku od Allaha tražite (febtegū 'indellāhi r-rizka) (el-'Ankebut, 17). Istovremeno Kur'an osuđuje da se nafaka traži od nekoga drugoga mimo Uzvišenog Allaha (v. Fatir, 3; el-Mulk, 21).

Nafaka i Allahovhikmet (mudrost)

Iz kur'anskih ajeta (eš-Šura, 19; er-Ra'd, 26; en-Nahl, 71) uočava se da je nafaka povezana sa Allahovom odredbom i Njegovom mudrošću. U ajetu: Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje (eš-Šura, 27) Uzvišeni Allah navodi razlog raspodjele nafake s mjerom, na način kako On hoće, kome hoće i koliko hoće (također v. Ali Imran, 27, 37; en-Nur, 38). Poruka ovih ajeta je da je nafaka direktno povezana sa Božijom odredbom i snagom, i to mnogo više od svih drugih faktora i pretpostavki koje jesu neophodne da bi došlo do njezine realizacije a'ravi, Nafaka, 59).

Kur'anske riječi On dobro poznaje i vidi robove Svoje najbolje objašnjava sljedeći hadis-i kudsi:

''Dosljednost u vjeri neki od Mojih robova sačuvat će isključivo u izobilju, a kada bih ih osiromašio, izgubili bi tu dosljednost. Neki od Mojih robova sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz siromaštvo, jer kad bih ih učinio imućnima, ta dosljednost bi se pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sačuvat će isključivo u zdravlju, jer kada bih ih učinio bolesnima, izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz kušnju bolesti, jer kada bih ih učinio zdravima, izgubili bi tu dosljednost'' (nav. prema: Ša'ravi, Nafaka, 96).

Zadovoljstvo s malom nafakom

Kur'an podučava da malu nafaku ili njezino umanjenje treba shvatiti kao Allahovu kušnju čovjeku na ovom svijetu (el-Fedžr, 16). Dakle, Kur'an osuđuje čovjeka koji se ne strpi u takvoj situaciji. Čovjek treba biti zadovljan i malom nafakom i u tome uvidjeti Allahov hikmet te imati na umu navedeni hadis-i kudsi. Štaviše, zadovoljstvo s malom nafakom spada u odlike muslimana kao ummeta. Mufessir Zamahšeri prenosi od Ka'ba (el-Ahbara) da su učenici (havarijjun) upitali Isaa, a.s.: "O, Ruhallah, hoće li poslije nas biti još jedan ummet?" On je odgovorio: "Hoće, Ahmedov ummet. Oni će biti mudri, znani, čestiti i Bogobojazni ljudi koji će imati razumijevanje vjere (fikh) kao da su vjerovjesnici. Bit će zadovoljni malom nafakom od UzvišenogAllaha, a Allah će biti zadovoljan njihovim malim djelima..." (El-Keššaf, 1103)

Naravno, ovdje treba napraviti razliku između Allahove kušnje putem umanjivanja nafake i smanjivanja nafake zbog činjenja velikih grijeha. U hadisu koga prenosi Abdullah b. Abbas, r.a., Muhammed, a.s., kaže: “Kada se raširi otimačina tuđeg imetka u jednom narodu, njihova srca će se naliti strahom od neprijatelja; kada se raširi zinaluk u jednom narodu, povećat će se smrtnost u njemu; kada se u jednom narodu raširi zakidanje na litru i kantaru, smanjit će mu se nafaka; kada se u jednom narodu raširi nepravedno suđenje, rasplamsat će se krvoproliće u njemu; a kada se u jednom narodu počnu masovno iznevjeravati ugovori i sporazumi, onda će taj narod zaslužiti da njime vlada njegov neprijatelj!“ (Muvetta' Imam-i Malika: 476)

Zahvalnost

Zar čovjek, nakon svega, može biti nezahvalan svome Stvoritelju na daru nafake? Zahvalnost Stvoritelju na nafaci nije samo puki čin ljudske pokornosti i poniznosti već i garancija povećanja nafake: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati (Ibrahim, 7). S druge strane, neiskazivanje zahvalnosti na nafaci podstiče njezino uništavanje. U kur'anskim kazivanjima naći ćemo potvrdu te činjenice (vidi npr. kazivanje o stanovnicima Sabe u suri Sebe' ili primjer ''vlasnika vrta'' u suri el-Kalem). Iz tih kazivanja zaključuje se da je jedan od ključnih faktora uvećanja nafake izvršavanje obaveza prema siromašnima u dijelu nafake koji je njihovo pravo. Isto tako, iz kur'anskih kazivanja spoznaje se da umanjenje nafake nastaje kao posljedica otuđivanja prava drugih ljudi, nevođenja računa o načini stjecanja imovine te prisvajanja imovine jetima i siročadi.

Pored neizostavne zahvale Allahu, dž.š., na svemu što nam daje, za uvećanje nafake neizbježana je iskrena Bogobojaznost, tj. čuvanje od grijeha te povećanje ibadeta.  Isto tako, održavanje rodbinskih veza spada među faktore koji utječu na povećanje ljudske nafake. Traženje oprosta (istigfara) od Gospodara zbog počinjenih grijeha i propusta također je jedan od bitnih uvjeta uvećanja čovjekove nafake. Kur'an navodi znamenite riječi Nuha, a.s., koji je svom narodu govorio: Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; / On će vam kišu obilnu slati / i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati(Nuh, 10-12).

Na koncu, valja biti svjestan da, i kad se ispune svi ovdje nabrojani uvjeti uvećanja nafake, ne mora značiti da će se automatski ostvariti i sve naše želje u pogledu nafake. Jer, konačni sud i odredba pripada našem Gospodaru, Koji dobro poznaje i vidi robove Svoje, i zna šta je najbolje za svakog čovjeka.

 

(TBT)