NA POMOLU JE NOVI KURDSKI RAT Fisk: Turska i Sirija nikada neće dopustiti stvaranje mini države

22.01.2018. u 09:08

KOLUMNA

Sirija ne može tolerirati kurdsko prisustvo na svom teritoriju, a Turska ne može podnijeti kurdsku enklavu duž njezine južne granice, koliko god tvrdila (ne bez razloga) da je sekularna, liberalna i socijalistička

Piše: Robert Fisk, thebosniatimes.ba

Pukovnik Thomas Veale ima nezavidan zadatak  najaviti prvi službeni zapadni pokušaj podjele Sirije na etničke sektaške linije. Bez obzira na to da li on shvata ili ne posljedice svoje zapanjujuće izjave od prije nekoliko dana, pukovnik Veale bio je prilično otvoren oko stvaranja još jedne nove i uglavnom kurdske snage koja će teoretski kontrolirati desetine hiljada kvadratnih kilometara Sirije. Arapski članovi "Graničnih snaga sigurnosti", koje broje 30.000 muškaraca, bit će raspoređeni na punktovima južno duž doline Eufrata.

Erdogan će zadaviti vojsku terora

Da citiram dobrog pukovnika, "regrutiranje se vrši tako da se gradi snaga u skladu s populacijama kojima služe; kako po spolu tako i po etničkoj pripadnosti ". I eto ga. Kurdi će se brinuti za Kurde, Arapi (uglavnom suniti, iako ih nema mnogo) će upravljati nekurdskim dijelovima ove nove enklave koja će na sjeveru ići duž turske granice – pozivnica za produžetak građanskog rata, ako ga je ikada bilo.

Kao dokaz koliko je takva odluka SAD-a nesigurna, moramo se samo prisjetiti nedavnog, kratkog saveza do kojeg je dovela između sirijskog režima – nestrpljivog da vrati svaki kvadratni metar koji je pretrpio napade ISIL-a, al-Qaede i raznih zapadnih i američkih oružanih vojnih jedinica u proteklih sedam godina – i Turske, koja u otprilike istom periodu pokušava srušiti sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Recep Tayip Erdogan je obećao da će "zadaviti" ovu najnoviju američku posredničku "vojsku terora", nazivajući je kurdskom snagom koja je potpuno pod kontrolom "terorističke" stranke PKK. Assadova vlada je uvrštavanje nove vojske nazvala "besramnim napadom" na sirijsku suverenost. Rusija je upozorila na podjelu.

Nažalost, za pukovnika Vealea, Turska ima pravo sumnjati da PKK kontrolira lokalne kurdske borce, Assad tačno identificira "Granične snage sigurnosti " kao napad na suverenitet Sirije – ko god vlada državom – i Rusija, poučena iskustvom oko podjele Ukrajine, zna prepoznati sličnu američku prevaru. Njezini počeci datiraju još od početka rata, kada su vlasti u Damasku potaknule lokalne kurdske  Narodne zaštitne jedinice (YPG) da se suprotstave ISIL-u, al-Qaidi (kasnije Nusri) i drugim džihadističkim skupinama koje pokušavaju zauzeti Siriju. Sirijska vojska uručila je YPG-u hiljade komada oružja kako bi se sam branio. Na početku je i sam Assad pohvalio Kurde i njihov otpor "terorističkim" snagama ISIL-a i al-Qaede.

Prije nešto više od tri godine proveo sam sedam dana razgovarajući sa sirijskim snagama na turskoj granici u Qamishliju i njihovim kurdskim "saveznicima" – kako bi trebali biti – dalje na istoku. Kurdi su, kao i uvijek, izrazili želju za "federalnom" enklavom na sjeveru i zakleli mi se da nikada neće zaboraviti mučenja koju su pretrpjeli u rukama sirijskog režima. Sirijska vojska insistira na tome da "nikada, ali baš nikada" neće predati teritorij Kurdima. Ali onda je došla američka odluka da uništi ISIL, opsada Mosula u Iraku i, u Siriji, napad na ISIL-ovu utvrdu u Raqqi.

Washington je zatim stvorio svoju prvu jedinicu  za borbu protiv ISIL-a i Assada, koju je nazvao "sirijskim odbrambenim snagama" (SDF). Poput svih takvih frakcija, ni ova nije bila etnički "sirijska" – budući da su je uglavnom činili Kurdi – i nije bila zainteresirana za "odbranu" Sirije kao države. I bez američke podrške iz zraka, nije tu bilo nikakve "snage". U roku od nekoliko sati pojavio se akronim "SDF", a mediji su ubrzo zaustavili stavljanje navodnika čime su ovoj frakciji dodijelili lažnu zakonitost. Brzo se preobrazio u "SDF kojeg podržava SAD",  hrabro se probio na jug, a u oktobru prošle godine je konačno zauzeo Raqqu.

Kurdi će biti izdani

Ali sirijska vlada bila je udaljena samo 20-ak kilometara na drugoj strani Raqqe i već je uspostavila koordinacijski centar u selu blizu Eufrata u kojem su se redovno okupljali sirijski vojnici, kurdski borci koje su naoružavali Amerikanci i pukovnik ruske vojne avijacije. Sreo sam ih – sve zajedno – u njihovom sjedištu neposredno prije ponovnog osvajanja Raqqe. Sirijske vlasti već su ponovo postavile lokalnu vladu (naklonjenu Assadu) za Raqqu na poljima zapadno od grada, koja navodno pregovara povrat struje iz sirijske električne mreže, penzije za starije osobe i popravku kanalizacije i drugih objekata. Drugim riječima, Sirija bi zadržala svoju suverenost nad Raqqom, ali mnogi Kurdi koje su naoružali Amerikanci su okupirali njene ulice.

Područje, naravno, naseljavaju drugi; muslimani suniti, Čerkezi i Armeni, Turkmeni, pa čak i Čečeni. Stoga obećanje pukovnika Vealea da će se pobrinuti da buduća kontrola tog područja bude u skladu s  etničkom – odnosno sektaškom – pripadnošću. "Sirijske demokratske snage", međutim, očito su prevazišle svoju korisnost. Nakon što su odigrale ulogu američkih vojnika, morale su biti reinkarnirane s još jednim sumnjivim imenom, ovoga puta "Granične snage sigurnosti " – da bi im uskoro, bez sumnje, dodijeljeno uobičajeno medijsko priznanje akronima bez navodnika – i koja će držati djeliće Sirije daleko od granice s Turskom, koja ne može (i neće) garantirati tursku "sigurnost", i koja će, kao i njegov stari imenjak "SDF", potpuno oslanjati svoje "snage" na američko oružje, zalihe oružja, podršku iz zraka i, ako je potrebno, zračne udare.

Budite sigurni, kao i obično, da će Kurdi biti izdani. Nove "snage" će postojati samo dok ih Amerikanci smatraju potrebnim; nakon čega će biti ostavljeni na milost i nemilost Sirijaca i Turaka koje i jedni i drugi smatraju prijetnjom njihovoj hegemoniji. I Erdogan i Assad već odavno svakog neprijatelja svojih država smatraju "teroristom" – opasna riječ čija nas etimologija vraća carskoj Rusiji i Drugom svjetskom ratu, ali čiji je uspon trebao Amerikance i svjetske novinare – a Kurdi, dok ne popuste, bit će tretirani kao Ankara i Damask. Sirija ne može dozvoliti kurdsku mini-državu na svojoj teritoriji, a Turska ne može podnijeti kurdsku mini-državu duž njezine južne granice, bez obzira na to koliko tvrdila da je sekularna, liberalna i socijalistička (ne bez razloga).

Naravno, "BDF" još uvijek ima samo – pazite – 230 naoružanih vojnika i u pripremnom procesu; drugih 29.770 će doći kasnije, ako se može vjerovati pukovniku Vealeu. I dok se ti ratnici spremaju preusmjeriti svoju odanost sa jedne proamericke oružane grupe na drugu, huškači Erdogan i Assad – zajedno s g. Putinom – imat će zajednički interes za raspravu: uništenje američkih političkih ambicija u Siriji.

(TBT, Independent, prevela Jasmina Drljević)