NAUČILI OD KARADŽIĆEVIH DŽELATA Savez logoraša postao savez dželata koji pljačka i maltretira naše logoraše

20.01.2018. u 01:05

TEME

Savez udruženja logoraša Kantona Sarajevo postao je svrha sam sebi, služi prvenstveno u cilju interesa zaposlenih ovog udruženja, dok se prava oko 5,000 registrovanih logoraša ovog područja, od kojih većina živi na rubu egzistencije, sistematski krše


FOTO: Popara, Dželilović, Mašić, Smječanin (TBT)

Logoraši su danas najugroženija populacija proizašla iz rata. Ova populacija ne samo da je sistematski zlostavljana i ubijana za vrijeme ratnih dešavanja, nego je ta praksa nastavljena i u miru i to i od strane institucija države BiH ali i od onih koji predstavljaju logoraše, onih koji bi trebao da se bore za njihove interese, a u ime njihovih muka itekako dobro žive.

Svrha sami sebi

Nakon što je prošle godine u mjesecu januaru portal Žurnal objavio tekst kako je Savez logoraša u BiH u periodu od 2007. do 2016. godine dobio i potrošio 4,6 miliona maraka iz Budžeta Vlade Federacije, a da je taj novac najmanje bio utrošen za rješavanje zakonskog, socijalnog ili bilo kojeg drugog statusa logoraša, poslije čega su u javnosti izlazile i ostale nepravilnosti učinjene od strane predsjednika Saveza, Jasmina Meškovića, 2018. godina započela je sa sličnim saznanjima i optužbama o nenamjenskom trošenju sredstava koje se ovaj put stavljaju na teret članici Saveza logoraša u BiH, Savezu udruženja logoraša Kantona Sarajevo (SULKS). Naime, prema informacijama dostavljenim portalu The Bosnia Times, Savez udruženja logoraša Kantona Sarajevo primjenjuje istovjetnu politiku djelovanja kao i krovna organizacija koja okuplja ovu populaciju: Kantonalni savez postao je svrha sam sebi, služi prvenstveno u cilju interesa zaposlenih ovog udruženja, dok se prava oko 5,000 registrovanih logoraša ovog područja, od kojih većina živi na rubu egzistencije, sistematski krše.

Ipak, pojedina udruženja logoraša koja djeluju na području Kantona Sarajevo usprotivila su se ovakvom djelovanju Kantonalnog saveza, upozoravajući na različita kršenja i djelovanja mimo zakonskih propisa i statuta ovog tijela. Tako su Udruženje logoraša Centar i Stari grad, Udruženje logoraša Novi Grad 1992-1996, Udruženje logoraša Ilidža, Udruženje logoraša Hadžići, zajedno sa potpredsjednicima SULKS-a i 2 člana Nadzornog odbora SULKS-a istupili protiv ovakvog, kako oni ističu, samovoljnog i nestatutarnog djelovanja čelnika SULKS- a. Imenovani na ovim funkcijama već skoro tri godine obraćaju se različitim institucijama, a u cilju upozorenja i upoznavanja javnosti sa onim što se iza zatvorenih vrata događa u SULKS-u odlučili su se i za istupanje prema medijima. Ističu kako je djelovanje SULKS-a danas prepisano i istovjetno djelovanju Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, te kako zapravo svim dirigira Jasmin Mešković, koji radi skupljanja glasova za sopstveni ponovni izbor na čelo Saveza (izborna Skupština trebala je biti održana u aprilu 2017. godine, međutim kako je Mešković ocijenio da nema dovoljan broj glasova ista nikada nije održana, te Mešković funkciju predsjednika skoro godinu dana nakon isteka mandata drži nelegalno) kupuje i potkupljuje predsjednike i članove udruženja na kantonalnom i opštinskom nivou.

Problemi su započeli, kako to u razgovoru za TBT ističu Amir Smječanin, potpredsjednik SULKS-a, Avdulah Popara, također potpredsjednik SULKS-a, Fikret Mašić, član Nadzornog odbora i Enes Dželilović, predsjednik Udruženja logoraša Ilidža, u julu 2015. godine kada je na Skupštini SULKS-a za predsjednika ovog udruženja izabran Sabahudin Šehić. Šehić će ubrzo biti kupljen zaposlenjem kćerke u Savez logoraša u BiH koja je samo sa srednjom školom zaposlena na poslovima istraživanja ratnih zločina(!), ali i drugim pogodnostima. S druge strane, udruženja koja su se pobunila i njihovi predsjednici i članovi postali metom i Saveza logoraša u BiH i Saveza udruženja logoraša KS, dok su drugi, podobni predsjednici i udruženja nagrađivani i potkupljivani na raznorazne načine.

Logoraški uhljebi

Do kraja 2015. godine funkcioniranje je bilo u skladu sa Statutom; održan je Upravni odbor na kom su pak donesene odluke i zaključci koje ipak nikada nisu sprovedene; između ostalog su izabrane i različite komisije, među njima i Komisija za izmjene i dopune Statuta. Prema navodima predstavnika udruženja koja su se pobunila, Izabrane Komisije se nikada se nisu sastale i uradile svoj dio posla. Ipak, Statut je mijenjan ali ne od strane nadležne Komisije nego od strane nepoznatih lica. Sagovornici TBT-a ističu kako sumnjaju da je Statut mijenjan od strane pravnika Saveza logoraša u BiH, Senada Jusufbegovića, koji je, iako nije nadležan i ovlašten za takvo nešto, više puta ispravljao i prepravljao Statute različitih udruženja kako bi pogodovali interesima samog Meškovića. Tako su i u samom Statutu SULKS-a namjerno ostavljene praznine i članovi koji se mogu tumačiti dvojako. Pored navedenog, na Skupštini u julu 2015. godine izabrani su i članovi Nadzornog odbora (Mašić Fikret, Husić Sead i Pašić Fatima) čiji je glavni zadatak bio da, nakon sazivanja i izbora predsjednika, izvrši kontrolu nad poslovanjem SULKS-a, te da dobijene nalaze predstavi Upravnom odboru. Rad Nadzornog odbora nikada nije omogućen. Na ovoj Skupštini dolazi do još jednog imenovanja koje ide direktno u korist Jasminu Meškoviću; Almin Dželilović, dotadašnji predsjednik SULKS-a biva postavljen na poziciju predsjednika Skupštine SULKS-a. Ipak i sam Dželilović biva ubrzo kupljen od strane Meškovića koji i njega zapošljava u Savezu logoraša u BiH. Tako Dželilović dolazi u nesumnjiv sukob interesa: Dželilović je ujedno predsjednik Skupštine Kantonalnog saveza, zaposlenik Saveza logoraša u BiH, te je ujedno ostao član Upravnog odbora Saveza logoraša u BiH.

Sve poluge djelovanja Saveza udruženja logoraša Kantona Sarajevo bile su time u rukama Jasmina Meškovića i sarajevski logoraši dovedeni su ovim činom u najnepovoljniji položaj od završetka rata. Radi zadovoljenja sopstvenih materijalnih i drugih potreba, osiguranja zaposlenja sebi i članovima svoje porodice, izdani su interesi sarajevskih logoraša. Ovako nisu postupili samo Sabahudin Šehić i Almin Dželilović nego i neki drugi predsjednici udruženja sarajevskih opština koji su direktno na svoje lične račune, a ne na račune udruženja kako to ističu sagovornici TBT-a, dobijali odgovarajuće novčane iznose čime su kupovani.

Na Upravnom odboru održanom u oktobru 2015. godine donesena je još jedna bitna odluka: izabrani su potpisnici  u banci: Sabahudin Šehić te Avdulah Popara, te je odlučeno da na nalogu za podizanje sredstava moraju biti oba potpisnika dok samo jedan od njih može sredstva podizati. U razgovoru za TBT Popara je istakao da od dana donošenja te odluke nijedan nalog nije potpisao a sredstva su ipak podizana! Od kraja 2015. godine do kraja 2017. godine potrošeno nenamjenski i bez validnih odluka, kako se Upravni odbor više nije sastajao, prema procjenama udruženja koja su se pobunila preko 150,000 konvertibilnih maraka. Sav novac trošen je bez znanja i bez odobrenja nadležnih tijela SULKS-a i najmanje, kako to ističu za potrebe logoraša.

Pobunjena udruženja

U aprilu 2016. godine saziva se Upravni odbor SULKS-a gdje dolaze svi predsjednici opštinskih udruženja, 2 potpredsjednika, predsjednik i sekretar SULKS-a (6 legalnih članova i 3 člana koja nisu bili potvrđeni kao članovi Upravnog odbora – novoizabrani predsjednici). Na ovom Upravnom odboru pobunjena udruženja nastoje da prevaziđu nepravilnosti u radu SULKS-a, međutim sekretar napušta Upravni odbor, a isto čine i predsjednici udruženja koji se nalaze na platnom spisku Saveza, čime nastoje onemogućiti uvid u rad i djelovanje SULKS-a i sam utrošak sredstava. Članovi Upravnog odbora koji su ostali na sastanku, nastavili su sa Upravnim odborom na kojem se donosi odluka da Sabahudin Šehić, te Almin Dželilović koji su već tada zaposlenjem kćerke, odnosno sopstvenim zaposlenjem, ostvarili svoje interese u državnom savezu, nemaju kredibilitet da predstavljaju interes sarajevskih logoraša te im izglasavaju nepovjerenje. Ipak, ovaj zaključak je izignorisan i samovolja je u Savezu logoraša udruženja Kantona Sarajevo nastavljena, po ugledu na onu u Savezu logoraša u BiH. U potpunosti je onemogućen rad Upravnog i Nadzornog odbora te izabranih komisija. Tako iako je u augustu 2016. godine trebala biti održana Izvještajna skupština SULKS-a do njenog održavanja ne dolazi kako je propisano Stututom (Skupštinu priprema Upravni odbor koji priprema dnevni red). Čelnici SULKS-a i pored neodržanog Upravnog odbora sazivaju Skupštinu na koju, kako je bila nelegalna, predstavnici pobunjenih udruženja ne dolaze, te se u cilju zaštite svojih interesa te interesa SULKS-a obraćaju Ministarstvu pravde i uprave Kantona Sarajevo, obavještavajući ovu instituciju da je održana nelegalna Skupština. Nakon zaprimanja ovog dopisa Ministarstvu pravde i uprave KS nalaže Ministarstvu za boračka pitanja KS da izvrši usmjereni nadzor nad radom SULKS-a koji je i učinjen, te su nakon uočenih nepravilnosti u radu date preporuke kako bi se iste otklonile.

Pobunjena udruženja i u ovom periodu insistiraju na sprovođenju zakona i djelovanju po Statutu – da Nadzorni odbor, kako je to izglasano godinu dana ranije, izvrši kontrolu nad radom SULKS-a, da Inventurna komisija uđe u prostorije SULKS-a i popiše svu imovinu, da se sve predstavi Upravnom odboru koji bi potom pripremio dnevni red za legalnu Skupštinu, međutim ovakvo djelovanje se i dalje opstruira.

SULKS nakon izvršenog usmjerenog nadzora ne postupa prema preporukama Ministarstva nego u 2017. godini ponavlja istovjetnu, nelegalnu politiku djelovanja. Ministarstvo za boračka pitanja ponovo pristupa usmjerenom nadzoru zbog postojanja nepravilnosti u radu SULKS-a (neodržavanje Skupštine Saveza, neodržavanje sjednica Upravnog odbora, samovolju predsjednika SULKS-a).

Sve što su u razgovoru za TBT istakli čelnici SULKS-a i udruženja koja su ostala protiv ovakvog rada, potvrđeno je u više izvještaja i nalaza i Ministarstva pravde i uprave KS i Ministarstva za boračka pitanja KS, a koji su dostavljeni na uvid.

U Izvještaju o usmjerenom nadzoru od 09. februara 2017. godine Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo, za period 2015. i 2016. godine, stoji:

„Članom 21 stav 5. propisano je da odluku o održavanju Skupštine donosi predsjednik Skupštine u saradnji sa Upravnim odborom Saveza a stavom 5 člana 25. da predsjednik Skupštine u saradnji sa Upravnim odborom zakazuje Skupštinu. Tokom nadzora nije prezentovan zapisnik sa sjednice Upravnog odbora vezano za pripreme predmetne sjednice Skupštine čije je održavanje planirano za 06.  01. 2017. godine. Napominjemo da je prethodna izvještajno-izborna sjednica Skupštine održana 24. 07. 2015. godine, da je Savez pokušao održati sljedeću sjednicu 06. 01. 2017. godine po osnovu čega je utvrđeno da Savez nije održavao redovno svoje sjednice Skupštine a što je u suprotnosti sa stavom 4. člana 21. Statuta kojim je uređeno da se sjednice Skupštine održavaju po potrebi, a najmanje jedanput u toku godine.“

Ministarstvo je donijelo i sljedeći zaključak vezan za održavanje sjednica Upravnog, odnosno Nadzornog odbora SULKS-a:

„Uvidom u zapisnike sa održanih sjednica nije se moglo utvrditi da je Upravni odbor Saveza radio u skladu sa odredbama Statuta.“

„U periodu od održavanja prethodne sjednice Skupštine, tj. od 24. 07. 2015. godine do obavljanja nadzora Nadzorni odbor Saveza održao je 19. 12. 2016. godine sjednicu na kojoj je prisustvovao samo jedan član istog i knjigovođa pri čemu je sačinjen Izvještaj Nadzornog odbora o materijalno-finansijskom i drugom poslovanju Saveza  udruženja logoraša Kantona Sarajevo za period 01. 01. 2015. godine do 19. 12. 2016. godine. Odredbama Statuta uređeno je da Nadzorni odbor nadzire finansijsko-materijalno poslovanje, da izvještaj podnosi Skupštini najmanje jednom godišnje, da nadzire primjenu Statuta i drugih općih akata Saveza, te da Skupština bira Nadzorni odbor od tri člana. Obzirom da Nadzorni odbor Saveza u sastavu od tri člana nije obavljao svoju dužnost u periodu od 24. 07. 2015. godine do 21. 12. 2016. godine konstatovano je da rad istog nije u skladu sa članom 31. i 32. Statuta Saveza, te je potrebno obezbijediti da Nadzorni odbor u što kraćem roku obavi svoje obaveze propisane Statutom Saveza kao i da ubuduće iste redovno obavlja.“

Na kraju svog izvještaja Ministarstvo za boračka pitanja KS zaključilo je kako činjenica da se protiv rada Kantonalnog saveza pobunilo 5 od ukupno 7 općina Kantona Sarajevo koji ovaj Savez sačinjavaju ukazuje da je „ozbiljno narušen rad Saveza kao zajedničke i jedinstvene kantonalne organizacije logoraša“, dalje navodeći kako narušene odnose u funkcionisanju Kantonalnog Saveza potvrđuje i činjenica da se protiv ovakvog rada pobunili i dva potpredsjednika SULKS-a koji su istovremeno i članovi Upravnog odbora, te od strane još dva člana Upravnog  i dva člana Nadzornog odbora.

U obavljanju usmjerenog nadzora Ministarstvo je ponovo izdalo preporuke (koje su se odnosile na prevazilaženje nastale situacije u relaciji Savez – članice Saveza, održavanje Skupštine u skladu sa Statutom, održavanje sjednica Upravnog i Nadzornog odbora u skladu sa Statutom) koje je SULKS bio dužan ispoštovati a nakon što to, ponovo, nije učinjeno i preporuke ignorisane, Ministarstvo u martu 2017.godine obustavlja finansiranje ovog udruženja.

Nakon obustave finansiranje rukovodstvo SULKS-a odlučuje se na šokantan potez i 28. 06. 2017., u cilju obezbjeđenja ponovnog  priliva novca, pristupa lažiranju Skupštine; sjednica se još jednom saziva bez prethodne sjednice Upravnog odbora i mimo odredaba Statuta. Rukovodstvo SULKS-a predvođeno predsjednikom Šehićem i predsjednikom Skupštine Dželilovićem ne zadržava se samo na tome, nego ide korak dalje: nelegalno i mimo Statuta razrješava članove Upravnog odbora koji su se pobunili protiv takvog samovoljnog rada SULKS-a; na te pozicije imenuje svoje, podobne članove; razrješava nepodobne članove Nadzornog odbora i na njihova mjesta postavlja također podobne individue, isto čini i sa osobom potpredsjednika Skupštine, te pokušava izglasati novi Statut Saveza, kojim sve navedeno pokušava naknadno legalizovati. Mjesec dana kasnije, 27. 07. 2017. godine rukovodstvo SULKS-a nastoji navedene nelegalne odluke i formalno legalizovati, te Ministarstvu pravde i uprave KS podnosi zahtjev za upis učinjenih promjena u Registar udruženja. Sve navedeno se čini pod budnim okom i instrukcijama Jasmina Meškovića koji je istovjetan metod već bio primijenio u drugim kantonima i opštinskim udruženjima, te  u Republici Srpskoj, a kada su u pitaju nepodobni članovi koji su se pobunili protiv njegovog nelegalnog i samovoljnog rada.

Ministarstvo pravde i uprave KS po ovom zahtjevu podnosi zahtjev Ministarstvu za boračka pitanja KS u cilju izvršenja nadzora nad zakonitošću rada  SULKS-a, odnosno održane skupštine od 28. 06. 2017. U svom izvještaju Ministarstvo za boračka pitanja donosi zaključak kako je skupština od 28. 06. 2017. godine održana suprotno odredbama Statuta Saveza, te se dalje navodi da „Savez nije ponudio dokaz o preuzimanju poziva od strane svih delegata Saveza,  da nije dostavio dokaz – zapisnik sa sjednice upravnog odbora Saveza vezano za pripremu sjednice skupštine Saveza, da je uvidom u zapisnik sa izvještajne skupštine Saveza utvrđeno da je verifikaciona komisija nakon pojedinačne prozivke konstatovala da od ukupno 34 delegata, skupštini prisustvuje 19 delegata, te da ne postoji kvorum za rad i odlučivanje skupštine.“

Shodno navedenim zaključcima Ministarstva za boračka pitanja, Ministarstvo pravde i uprave KS donijelo je zaključak kako je Savez udruženja logoraša KS održao Skupštinu 28. 06. 2017. godine suprotno odredbama Statuta Saveza i na istoj donio odluke o izvršenim promjenama u Savezu, te podnio zahtjev Ministarstvu za upis promjena u Registar udruženja, odlučivši kako se donesene odluke ne mogu uzeti kao pravilne i zakonite.

Međutim, i pored činjenice da su i Ministarstvo za pravdu i upravu KS i Ministarstvo za boračka pitanja KS u više svojih izvještaja konstatovali da je posrijedi samovoljno i nelegalno djelovanje od strane čelnika SULKS-a, te da je ministar Muharem Fišo (Ministarstvo za boračka pitanja KS) u julu mjesecu 2017. godine razgovoru sa čelnicima udruženja koja su se pobunila protiv nelegalnog rada SULKS-a istakao kako finansiranje neće biti nastavljeno do poštivanja preporuka od strane SULKS-a i normalizacije stanja, te da će se, u slučaju neodržavanja sjednica, u septembru mjesecu 2017. godine pokrenuti i pravno gašenje Kantonalnog saveza, 1. decembra 2017. godine, i pored činjenice da je stanje ostalo nepromijenjeno, Ministarstvo za boračka pitanja isplaćuje 26, 000 konvertibilnih maraka na račun SULKS-a. Sedam dana poslije, 7. 12. 2017. godine, na računu je ostalo svega 5,080 konvertibilnih maraka. Članovi udruženja koja su se pobunila protiv, kako to oni navode, diktature u SULKS-u mišljenja su kako su ova sredstva otišla na ime plata predsjednika, sekretara i projekt koordinatora, koji su sebi prema njihovom mišljenju retroaktivno isplatili plate, bez da su ijednu konvertibilnu marku usmjerili prema potrebama logoraša i pobošljanju logoraške populacije. Postavlja se logično pitanje šta su zaposleni u prethodne dvije godine, osim lažiranja sjednica i pokušaja čuvanja vlastite stolice, zaposlenja bližih članova porodice i čuvanja samim tim i položaja Jasmina Meškovića, učinila za logoraše Sarajevskog kantona? Nije jasno ni kako je Ministarstvo prekršilo vlastite nalaze i zaključke, te zašto je i pored očitih kršenja koje je u svom Izvještaju samo Ministarstvo decidno navelo, nagrađena ovakva praksa SULKS-a.

Predsjednici udruženja koji su se pobunili protiv ovakvog rada ističu da od Kantonalnog saveza od trenutka ukazivanja na nepravilnosti ne samo da nisu dobili novčana sredstva, nego su doživjeli razne neugodnosti od gašenja i formiranja paralelnog udruženja i podnošenju krivične prijave po naređenju Jasmina Meškovića što se dogodilo Udruženju logoraša Novi Grad i Amiru Smječaninu, pa sve do slanja inspekcije drugim članicama i pokušaju opstruiranju njihovog rada i djelovanja. Sve navedeno se odrazilo i na članstvo i na održavanje godišnjice i projekte memorijalizacije, te na stvaranje loše slike o logorašima i sarajevskog kantona i cijele Bosne i Hercegovine, dok su prava logoraša, borba za Zakon, parnični troškovi koji se logorašima stavljaju na teret i sva druga pitanja koja muče logoraše, od kojih većina neće niti dočekati razrješenje svog statusa, stavljena u sasvim drugi plan.

Očito je da pojedinci u svojoj samovolji ne samo da ne gledaju na logoraše za čije interese bi trebalo da se bore, nego ni na poruku koju tako šalju o ratu i logorima o Bosni i Hercegovini, stavljajući primat na svoje prizemne materijalne interese i korist koju mogu imati od ovakve neriješene situacije.

Predstavnici Udruženja logoraša Stari grad i Centar, Novi grad 1992 – 1996, Ilidža i Hadžići, te dio članova Upravnog i Nadzornog odbora, nastavljaju svoju borbu protiv ovakvog samovoljnog djelovanja. U cilju im nije, kako ističu, gašenje SULKS-a jer bi to najviše štete donijelo samim logorašima nego prevazilaženje novonastale situacije i smjena onih koji se bore za svoje a ne za interese logoraša, te postavljanje časnih osoba koja nemaju niti materijalnih niti bilo kakvih drugih interesa nego prevashodno pomoć logorašima.


(TBT, Istraživački tim)