DVIJE GODINE KASNIJE Friedman: David Bowie nije mijenjao samo muziku

12.01.2018. u 08:47

KOLUMNA

Na današnji dan 2016. godine preminuo je David Bowie. Koliko je mijenjao muzičku toliko je uticao i na modnu scenu. Njegov najtrajniji doprinos rastućoj pripovijesti odjeće jesu teorija i strategija iza svih promjena i iznenađenja

Piše: Vanessa Friedman, thebosniatimes.ba

Poslije smrti Davida Bowieja i objavljivanja raznih tekstova koji su žalili i slavili tog umjetnika, jedan kolega upitao je na koje kreatore je Bowie najviše uticao. "Na koje kreatore nije uticao?", napisao je drugi. To je dobro pitanje.

Iako je lako prepoznati ono bowiejevsko na mnogim modnim pistama - ponekad otvoreno, kao u "Rok zvijezdama", proljetnoj kolekciji Jean-Paula Gaultiera iz 2013. u kojoj je kreator prikazao bowiejevsko asimetrične pripijene kombinezone posute zvijezdama, a ponekad prikriveno, kao prošle sezone kada je Haider Ackermann izveo na pistu manekenke s "fudbalerkama" u košuljama s naramenicama i okovratnicima kontrastnih boja, a Alessandro Michele iz "Guccija" prekršio rodne stereotipe obukavši muškarce u odijela na cvijetove i iste takve košulje - njegov uticaj je zapravo mnogo dublji i neizbrisiviji od bilo kog pojedinačnog modela.

Zahvaljujući Davidu Bowieju moda je postala vidljiva - moda sistema, moda sile pop kulture; postala je neprestano promjenljivi megalit koji danas poznajemo. Zato se njegov uticaj osjeća ne samo u muškoj nego i u ženskoj odjeći; ne samo u svakodnevnoj nego i u visokoj modi.

Dries Van Noten, koji je od albuma Heroes napravio muzičku podlogu za svoju jesenju žensku kolekciju 2011. i koji je manekenima stavio frizure u stilu Ziggy Stardust, kaže: "On je otvorio veliku kapiju naše budućnosti i podstakao u nama kreativnost koja je i danas životno važna."

Kada je riječ o javnoj slici, legendama i ljetopisima modne historije, skloni smo da romantično posmatramo "osobe od stila" - muškarce i žene čija neumoljiva odanost određenom izgledu prevazilazi hirove popularne odjeće i postaje trenutno prepoznatljiv potpis. Slavimo njihovo jedinstveno stanovište i ugledamo se na njih.

David Bowie je nešto potpuno drugačije. Njemu nije bio važan stil. Važna mu je bila moda.

Važna mu je bila sposobnost promjene izgleda kojom se lik koji predstavlja redefiniše odjećom koju nosi. On je otjelotvorenje stava da je ponovno otkrivanje sebe dragocijeno, a njegov život i uspjeh potvrđuju njegov stav, ne samo obožavaocima nego i stvaralačkoj zajednici koja mari za odjeću. Iako su izvođači i kreatori često koketirali s preobražajima, on je utemeljio tu zamisao i od nje stvorio radno načelo.

Dana Thomas, autorka knjige Bogovi i kraljevi: Uspon i pad Alexandera McQueena i Johna Galliana, zapaža da je u intervjuu iz 1976. godine Bowie rekao: "Kad izađem na pozornicu, trudim se da nastup bude što bolji i zanimljiviji, i ne mogu samo da otpjevam svoje pjesme i odem. Mislim da i izgled izvođača koji želi zaista da zabavi gledaoce mora da bude usklađen s onim što radi."

Shodno tome, naglašava dizajnerka Rosetta Getty, uprkos bujici na društvenim mrežama, na Instagramu i Facebooku gotovo da nema dvije iste fotografije. "Imao je toliko izgleda", kaže ona, a mnogi su bili predstavljeni javnosti na izložbi "David Bowie jeste" održanoj 2013. u Muzeju Victorie i Alberta. Pokrovitelj izložbe, ne slučajno, bila je kompanija "Gucci". (Izložba je od tada na turneji i trenutno je u muzeju Groninger u Holandiji.)

Svaki taj izgled ima sopstvenu snagu i posljedice: mod iz 1966, metalizirani kosmonaut s albuma Space Oddity iz 1969, razgolićeni i našminkani Ziggy Stardust četkaste frizure, uznemirujući dekadent s albuma Aladdin Sane i kao scenski lik Halloween Jack, stroga crno-bijela odjeća scenskog lika Thin White Duke, pastelne boje i falte turneje Serious Moonlight, istoricizam raskomadane britanske zastave, djelo Alexandera McQueena, za album Earthling iz 1997. i tako dalje.

No, njegov najtrajniji doprinos rastućoj pripovijesti odjeće jesu teorija i strategija iza svih promjena i iznenađenja. Kao što je napisao 1980. u pjesmi Fashion:

"Slušaj me - ne slušaj me / Pričaj sa mnom - ne pričaj sa mnom / Pleši sa mnom - ne pleši sa mnom."


(TBT, NYT)