SUKOB NAJVEĆIH HVALISAVACA U HISTORIJI SAD Drew: Trump nagoviještava veoma drugačiju formu vladavine od demokratske

11.01.2018. u 23:28

 KOLUMNA

Upravo objavljena knjiga o Donaldu Trumpu i njegovoj disfunkcionalnoj vladavini - (Uspon i pad: Unutar Trumpove Bijele kuće) "zateturala" je veći dio Washingtona

Piše: Elisabeth Drew, thebosnitimes.ba

Uprkos ustavno sumnjivoj prijetnji Bijele kuće da će pokušati da uništi knjigu, mediji su četiri dana brujali o tome. Ipak, najveći dio otkrića iz knjige, iako veoma uznemirujući, ipak nije iznenađujući.

Nije poznato kako je Michael Wolf, kontroverzni autor knjige, došao do nekih informacija, ali mora se pretpostaviti da je snimao mnoge svoje intervjue, naročito one iz kojih su iskorišteni dugački razgovori koji se mogu čitati u knjizi. Ono što je Wolf postigao jeste pripisivanje citata visokim zvaničnicima o tome kako predsjednik funkcioniše. Knjiga nam uglavnom govori o onome što većina političkih novinara u Washingtonu već zna: da je Trump nekvalifikovan da bude predsjednik i da je njegova Bijela kuća visoko rizična oblast neiskusnih pomoćnika. Jedino iznenađenje jeste da nije došlo do veće katastrofe, bar ne još.

Dobar dio onoga što je dospjelo u javnost prije nego što je knjiga objavljena tiče se sukoba između dvojice najpričljivijih, najviše svađalački nastrojenih, tijesno povezanih hvalisavaca ikada viđenih u američkoj politici: Trumpa i njegovog svojevremeno glavnog stratega Steve Bannona. U ljeto 2016. njegovoj kampanji je nedostajao lider te je Trump pozvao Bannona - neuglednog, borbenog, bivšeg biznismena koji je tada bio izvršni direktor "Breitbart news" – web-sitea koji propovijeda bijeli nacionalizam - za svog izvršnog šefa kampanje. Bannon je bio pun velikih ideja o tome kako bi desno "populističko" krilo trebalo da izgleda.

Na mnogo načina, međutim, Bannonova idealna kampanja u potpunosti je ličila na ono što je Trump već govorio i radio: apelovao je na radnike da napadaju imigraciju - na primjer, govorio je da bi izgradio "veliki, prelijepi zid" duž granice sa Meksikom, za koji bi Meksikanci platili - i navodio trgovinske sporazume sa SAD koji su, prema Trumpovom mišljenju, bili nepošteni. Ovi birači došli su da formiraju jezgro Trumpove baze i njegov uspjeh da im se dodvori u kombinaciji sa zapanjujućim neuspjehom Hillary Clinton da učini slično, nudi pregršt objašnjenja zašto je baš on izabran za predsjednika a ne ona.

Problem za Trumpa jeste taj što građani kojima se on "udvarao" nikada nisu činili gotovo većinu birača. Njegova "famozna" baza je ispod 40 odsto javnosti. Ali i Trump i Bannon očigledno preferiraju da ne razmišljaju o tome.

Trump je sklon da svoje frustracije prenosi na druge - nikada nije kriv za sopstvene propuste, te su se one neizbježno prenosile na Bannon, koji se razmetao, više nego što je bilo dobro za njega, o svojoj moći u Bijeloj kući i isticao više nego što bi trebalo.

Bannon je "proteran" iz administracije koju je napustio u augustu. Iako su on i Trump ostali u kontaktu čini se, da je u retrospektivi eventualni neuspjeh bio neizbježan.

Trump i Bannon su bili poput dvojice muškaraca sa prekomjernom tjelesnom težinom koji pokušavaju da podijele jednu vreću za spavanje. Njihov politički svijet nije bio dovoljno veliki za obojicu. Žestoko su se raspravljali oko toga ko bi trebalo da se bori za mjesto senatora iz Alabame: na insistiranje Bannona, Trump je konačno podržao ekscentričnog bivšeg sudiju Vrhovnog suda Roya Moorea, koji je dva puta "uklonjen sa klupe" i koji je na kraju izgubio trku. Bannon je pokušavao da prodrma republikanski establišment podržavajući slične "autsajder" kandidate na ovogodišnjim parlamentarnim izborima u SAD, koji bi, ako prođu, mogli da otežaju Trumpu da pobijedi u Kongresu.

Uprkos svojim negiranjima, Trump se manje više saglasio i omogućio Wolfu, da intervjuiše osoblje Bijele kuće za svoju knjigu. Neki pomoćnici kažu da su bili uvjereni da su sa Wolfom nezvanično razgovarali, što znači da njihove eventualne primjedbe neće dospjeti u javnost. Čak i da je to istina, teško da će to umiriti bijesnog predsjednika: jer su ipak oni izjavili te stvari.

Sa Trumpove tačke gledišta, Bannonov veliki grijeh u vezi sa Wolfovom knjigom jeste taj što je iznio negativne stvari o predsjednikovoj porodici. Trumpa je naročito razbjesnio Bannonov opis sada čuvenog sastanka sa njegovim sinom Donaldom Juniorom i drugim visokim zvaničnikom kampanje održanim u Trumpovoj kuli juna 2016. sa nekim Rusima koji su kazali da imaju "pikanterije" u vezi sa Hillary Clinton. Bannonov je kazao Wolfu da je sastanak bio "izdajnički". Ali zavisno od toga šta se zapravo dogodilo na tom sastanku, Bannon možda nije otišao toliko daleko. (Trump lično je učestvovao na tom sastanku po povratku sa svog drugog predsjedničkog putovanja u inostranstvo kako bi napisao saopštenje ne bi li prikrio šta se dogodilo na sastanku u Kuli.)

Trump je, također, bio bijesan zbog toga što je Bannon rekao za omiljeno predsjednikovo dijete kćer Ivanku da je "glupa kao opeka". Wolf je, također, napisao da su se Ivanka i njen suprug, visoki savjetnik u Bijeloj kući Jared Kushner, saglasili da se, nakon očekivanog uspjeha u Bijeloj kući, ona u dogledno vrijeme kandiduje za predsjednicu SAD.

Preuveličavajući stvari, kao što ima običaj, ukratko, Trump je tvrdio da Bannon nije imao ništa s njegovom izbornom pobjedom i da njih dvojica gotovo nikada nisu razgovarali u "četiri oka". Pa je zapretio da će tužiti Benona. Tramp ima dugačak spisak prijetnji tužbama koje nikada nije ispunio, ali čak i sama prijetnja može biti skupa za onoga kome se prijeti.

Ipak, trenutna opsesija zavadom u Trumpovom kampu ne bi trebalo da zamagli druge realnosti. Mimo ove drame, Trump ima izvjesne jasne ciljeve i šefove kabineta i agencija koji ih dijele i koje ne uznemirava objavljivanje sočnog izvještaja o predsjednikovom ponašanju.

Iako veći dio Washingtona i njen novinski korpus raspravljaju o najnovijim odlomcima iz knjige, Ministarstvo pravde, koje bi trebalo biti nezavisno od Bijele kuće, pretvorilo se u partijski instrument za umirivanje predsjednikovih frustracija. Prošle nedjelje je otkriveno da je Donald Junior ponovo otvorio istragu o već temeljno istraženom slučaju e-mailova Hillary Clinton. FBI, kako je objavljeno, pokušat će da istraži Clinton fondaciju.

Korištenje vladine agencije da kazni prethodnog predsjednikovog oponenta podsjeća na ponašanje zbog kojeg je Richard Nixon opozvan i nagoviještava veoma drugačiju formu vladavine od demokratske.


/Autorka redovno piše za "New Republic", napisala je knjigu "Washingtonski dnevnik: Izvještavanje o Watergate i pad Richard Nixon"/

(TBT; Project Syndicate)