U POTRAZI ZA STVARNIM ISUSOM: Šta arheologija otkriva o životu jedne od najuticajnijih ličnosti u istoriji

11.01.2018. u 01:43

RELIGIJA

Dok stručnjaci polemiziraju o stvarnom identitetu jedne od najuticajnih i najtajanstvenijih ličnosti u historiji, arheolozi prekopavaju Svetu zemlju da bi razdvojili činjenice od fikcije


FOTO: (Wikimedia Commons/Head of Christ (Rembrant)

Vjernici ga poštuju kao Sina božjeg. Skeptici ga odbacuju kao legendu. Umjetnici su ga prikazivali u obličjima koja su odražavala njihovo vlastito doba i okruženje. Dok stručnjaci polemiziraju o stvarnom identitetu jedne od najuticajnih i najtajanstvenijih ličnosti u historiji, arheolozi prekopavaju Svetu zemlju da bi razdvojili činjenice od fikcije.

Kabinet Eugenija Alijate u Jerusalemu sliči na dom bilo kog arheologa koji češće prlja ruke na terenu nego što sređuje i čisti svoju kancelariju. Izvještaji sa iskopavanja nagurani su u police zajedno s rolnama traka za mjerenje i ostalim alatkama za posao. Izgleda kao kancelarija svakog arheologa kog sam srela na Bliskom istoku, samo što Alijata nosi čokoladnosmeđu odoru franjevačkog fratra i njegova baza je u Samostanu bičevanja. Prema crkvenom predanju, ovaj samostan se nalazi na mjestu na kojem su Isusa Krista, osuđenog na smrt, rimski vojnici bičevali i stavili mu krunu od trnja. ,

„Predanje” je riječ koju često čujete u ovom dijelu svijeta, u koji dolazi mnoštvo turista i hodočasnika privučenih desetinama lokaliteta koji su, po predanju, bili ključni u Kristovom životu – od mjesta njegovog rođenja u Vitlejemu do njegovog groba u Jerusalemu.

Za jednog arheologa koji je postao novinar, kao što sam ja, svjesnog da postoje čitave kulture koje su cvjetale i propadale jedva ostavivši neki trag o sebi, potraga za djelićima života konkretne osobe u drevnom okruženju djeluje kao zaludan posao, kao da jurite duha.

Zato sam ja tokom svojih čestih posjeta Jerusalemu stalno svraćala u Samostan bičevanja, gdje mi fra Alijata uvijek poželi dobrodošlicu i zamišljeno i strpljivo sluša moja pitanja. Kao profesor kšćanske arheologije i direktor muzeja Studium Biblicum Fransciscanum, on je dio sedmovekovne franjevačke misije usmjerene na zaštitu i brigu o drevnim vjerskim lokalitetima u Svetoj zemlji – a od XIX stoljeća i misiju naučnih iskopavanja.

Kao čovjek vjere, fra Alijata pomiren je sa onim što arheologija može ili ne može otkriti o centralnoj ličnosti kršćanstva. „Bila bi rijetkost, bilo bi čudno da imamo arheološke dokaze za konkretnu osobu od prije 2.000 godina”, priznaje on dok sjedi zavaljen u stolici, u svojoj monaškoj odori, prekrštenih ruku. „Ali ne možete reći da Isus nije ostavio traga u historiji.”

Ubjedljivo najvažniji – i vjerovatno najsporniji – tragovi leže u tekstovima Novog zavjeta, naročito u njegove prve četiri knjige: jevanđeljima po Mateju, Marku, Luki i Jovanu. Ali kakve veze posao arheologa ima s tim drevnim tekstovima pisanim u drugoj polovini I stoljeća i predanjima koja su oni nadahnuli?

„Predanje uliva više životnosti u arheologiju, a arheologija uliva više životnosti u predanje”, odgovara fra Alijata. „Ponekad se dobro slažu, ponekad ne”, onda malo zastaje i blago se smješi. „Što je zanimljivije.”

 

(TBT,N.G., autor Cristine Romy)