ZAŠTO SE VRAĆAMO LORKI, PJESNIKU ČEŽNJE Garner: Za života je strahovao od "glupe slave"

08.01.2018. u 00:01

KOLUMNA

Lorkino tijelo nikada nije pronađeno. To, podrazumijeva se, nije zaustavilo umjetnike da ga – figurativno – odžepare kad god stignu

Piše: Dwight Garner, thebosniatimes.ba

Pjesnik i dramski pisac Federiko Garsija Lorka je, poslije Servantesa, najvažnija figura španske književnosti. Preminuo je mlad, kada su ga u njegovoj 38. pogubile nacionalističke snage na početku Španskog građanskog rata. Prerana smrt učinila ga je trajnim političkim i kulturnim predmetom žudnje.

Lorka je za života strahovao od onoga što je nazivao "glupom slavom". Teško je reći šta bi on sam učinio od industrije u procvatu koja se u baletu, operi, filmu, romanima i pesmama oslanja na njegov život i djelo, ili ga čak oživljava. Lorkino tijelo nikada nije pronađeno. To, podrazumijeva se, nije zaustavilo umjetnike da ga – figurativno – odžepare kad god stignu, u nadi da će ukrasti makar djelić njegovog duha i prosvećenosti, i svoje djelo asocijacijom na Lorku oboje tragičnim uzbuđenjem. Njegova djela se danas čitaju daleko manje nego što se smatra.

Lorka je utjelovljavao duende, ideju da umjetnik treba da pršti od autentičnosti, uvijek svjestan smrt(nost)i, i da ima dušu. On je duende možda najeksplicitnije evocirao u svom djelu "Ciganski romansero", objavljenom 1928. godine. U Španiji je ta knjiga maltene kanon. On je ovdje pjesnik široke kulture i znanja koji rekreira andaluzijski folklor. Ritmika je zapanjujuća.

Pjesnikinja i prevodilac Sara Arvio sada je ovdje sa "Poezijom u Španiji", novim prijevodom Lorkinih pjesama na engleski jezik. Ovo je prvi veliki podvig te vrste posle onog iz 1991. godine kada je objavljena "Zbirka pjesama: Dvojezično izdanje", rad nekoliko prevodilaca i urednika Kristofera Morera.

Sara Arvio usredsredila se na, kako je objasnila, "poeziju obasjanu mjesecom i vezanu za zemlju Španiju".

"Za moje uho, ovi glasovi toliko su različiti da bi lako mogli biti glasovi dvojice različitih pjesnika", piše pjesnikinja.

Ona je Lorkine pjesme izmiješala tako da se nastavljaju jedna na drugu, kako je i on sam često činio kada bi sve zbrajao u knjigu. Treba istaći i da je Sara Arvio pjesme lišila interpunkcije, kako je Lorka ponekad pisao zabilješke. Efekat je neodoljiv. Pogledajte odlomak iz Lorkine "Romanse mjesečarke".

Kume daću ti

konja za kuću

sedlo za njeno ogledalo

nož za njen ogrtač

kume dolazim krvareći

iz Kabrinih lanaca

kad bih mogao mladi prijatelju

lako bismo se nagodili

ali ja više nisam ja

niti je moj dom više moj

Lorka je napisao 13 dramskih komada i devet knjiga stihova između 1917. i 1936. godine. Ova knjiga uključuje jedan od pomenutih komada, raskošan prijevod "Krvave svadbe", napisane 1932. Neobičan izbor za štampanje u zbirci pjesama, ali Sara Arvio tvrdi – a zatim i pokazuje – da je jezik komada onaj Lorkin toplokrvni stih.

Pjesnik Ted Hjuz, koji je nekada prevodio "Krvavu svadbu", istakao je tada da "Lorka ne može biti anglikanizovan". Možda. Ali njegov život i njegovo djelo nude misterije koje još uvijek uspješno rabimo u želji da ih razmrsimo.


(TBT, NYT)