NISMO KRALI, NISMO ZNALI ŠTA SU MINERALI Kako je ministar Milanović Medžlisu IZ G. Vakuf dodijelio 10.000 KM za istraživačke radove u domenu mineralnih sirovina

05.01.2018. u 13:33

TEME

Ovo su samo neki od podataka kojima raspolaže TBT, a po procjenama Medžlis IZ Gornji Vakuf je po osnovu raznih podsticaja i odluka samo u 2016. i 2017. godini inkasirao preko 70.000 KM nepovratnih sredstava


FOTO: Omerović, Milanović (public)

Odlukom Vlade Srednjobosanskog kantona (SBK) o raspodjeli sredstava, ili tačnije voljom ministra privrede u Vladi SBK Sedžada Milanovića, u junu mjesecu 2017. godine (Sl. novine SBK 8/017 od 30. juni), Medžlisu IZ Gornji Vakuf na čelu sa glavnim imamom Enesom Omerovićem i predsjednikom medžlisa Enesom Kurbegovićem, dodjeljuje se 10.000 maraka nepovratnih sredstava iz budžeta SBK za istraživačke radove u domenu mineralnih sirovina.

U mreži ministra Milanovića

Iako su sredstva namijenjena isključivo pravnim subjektima koji s kantonom imaju ugovore o već dobijenim koncesijama, donosiocu ovakve sramne odluke nije bilo sporno na koji će način jedna vjerska institucija baviti se poslovima istraživanja fosilnih goriva, ugljovodonika, abraziva, azbesta, sumpora i sl. Jasno je da ovakve odluke podliježu istragama nadležnih organa, ali članovi komisija koji odlučuju na koji će način i na koga rasipati novac građana, su pod apsolutnom kontrolom ministra Milanovića čijom su voljom i postavljeni na funkcije koje obavljaju. 

Nažalost, ovo je samo jedan od desetine primjera sprege SDA moćnika, odnosno ministra Milanovića i Islamske zajednice na čelu sa imamom Omerovićem, i načina na koji jedni od drugih narodnim novcem s jedne, i direktnom podrškom u predizbornim kampanjama i to sa minbera na hutbama, s druge strane, kupuju naklonost. 

Medžlis IZ Gornji Vakuf i glavni Imam Enes Omerović u više su navrata od kantonalne vlade dobivali nepovratna sredstva i to u iznosima od 5.000 KM od Ministarnstva prostornog uređenja i Ministarstva finansija, te u istoj godini (2016.) 18.000 KM od istih ministarstava, od Ministarstva obrazovanja i kulture SBK 5.000 KM, zatim od istog ministarstva 2.500 KM, te 1.000 KM glavnom imamu za izdavanje knjige. Ovo su samo neki od podataka kojima raspolaže TBT, a po procjenama Medžlis IZ Gornji Vakuf je po osnovu raznih podsticaja i odluka samo u 2016. i 2017. godini inkasirao preko 70.000 KM nepovratnih sredstava. Ništa od ovoga ne bi bilo sporno jer zakoni u BiH daju mogućnost da se se iz državnih proračuna pomaže vjerskim zajednicama, ali je sporan utrošak takvih sredstava i sporno je što čelnici vjerskih zajednica nikome ne polažu račune niti se silni novac evidentira u finansijskim izvještajima koje su dužne podnijeti, kako svojim nadređenim organima, tako ni onima koji im sredstva dodjeljuju.

Jedan od primjera koji najbolje ilustrira netransparentnost trošenja budžetskog novca od strane glavnog imama Enesa Omerovića jeste izvještaj koji je dostavio općini Gornji Vakuf-Uskoplje koja mu je po osnovu organiziranja bajramskog prijema u 2015. godini dodijelila 2.500 KM (Odluka 02-14-3060/15), isti je očito iznenađem zahtjevom općine da potrošeni novac opravda, službama općine poslao račune na kojima su u više stavki stajale narudžbe alkoholnih pića, i to po 60 komada piva, zatim desetine boca vina Vranac, itd. Već otkucane račune po ladicama mu je vjerovatno skupio vlasnik restorana Casablanca u kojem se obično održavaju slične večere u organizaciji SDA i IZ.

Mnogobrojni su primjeri nenamjenske trošnje narodnog novca iz kase Medžlisa na čelu sa imamom Omerovićem i predsjednikom Kurbegovićem. Uvidom u finansijske izvještaje iz posljednje dvije godine (2015., 2016.), uprkos donacijama od institucija sa raznih nivoa vlasti, Medžlis je zabilježio gubitke i dugovanja veća od 70.000 KM, ali za lične potrebe samog predsjednika Kurbegovića novca nije manjkalo. Tako je na ime pozajmnice od Medžlisa na čijem je čelu, uz saglasnost glavnog imama koji po statutu Medžlisa nema ingerencije da odobrava „kreditiranje“ bilo kojeg pravnog ili fizičkog lica novcem iz kase IZ, sebi "posudio" iznos od 7.000 KM koje nikada nije vratio. Samo primjera radi, u 2016. godini je za gorivo u sklopu aktivnosti Medžlisa potrošeno 4.100 KM iako je poznato da isti raspolaže samo s jednim službenim automobilom koji se koristi najčešće u kratkim lokalnim relacijama prilikom odvoza mrtvaca, što po prostoj računici znači da je to vozilo u toku jedne godine prešlo gotovo 40 hiljada kilometara, ili skoro 300 odlazaka iz Gornjeg Vakufa u Travnik i nazad. Zatim, za troškove PTT usluga, u istoj godini je potrošeno više od 5000.00 KM, za električnu energiju 2700.00 KM bez obzira na činjenicu da se ista ne koristi za grijanje jer postoji već urađeni sistem grijanja na pelet, za usluge kopiranja izvjesnoj kopirnici je isplaćeno 500.00 KM iako sam Medžlis raspolaže s ispravnim kopir-aparatom, itd. Kao naknade za dženaze, tevhide, mevludske i gasalske usluge, u istoj godini isplaćeno je vrtoglavih 20.000 KM. Nejasno je na koji način knjigovodstvo koje opslužuje Medžlis, knjiži takve stavke bez jasnog pokrića, određene stavke rashoda jednostavno zaključuje pod „ostale troškove“ iako oni prelaze i po nekoliko hiljada maraka, ako zna da i poslovanje vjerskih organizacija jednako podliježe krivičnom zakonu ove države kao i svaka druga javna ili privatna institucija.

Zbog velikog interesa članova Skupštine Medžlisa za malverzacije oko finansijskog izvještaja za 2016. godinu (za 2017. godinu izvještaj još nije podnesen), naknadno je ustanovljeno da postoji mimo obznanjenog transakcijskog računa i drugi paralelni račun kojeg je knjigovodstvo moralo uvrstiti u završni finansijski izvještaj, što nije uradilo. Na tom drugom, naknadno otkrivenom računu, uočene su transakcije od preko 100.000 KM kojima su raspolagali isključivo glavni imam i predsjednik Medžlisa. Još uvijek nije poznato da li je takav finansijski izvještaj prošao Skupštinu Medžlisa i da li je prihvaćen u Rijasetu IZ kao krovnoj vjerskoj instituciji u BiH kojoj će TBT uputiti upit i svakako pratiti razvoj situacije.

Vehabijski pamfleti

U zadnjem kvartalu 2017. godine, imami na području Medžlisa IZ Gornji Vakuf, umjesto zarađenih plata dobijali su simbolične naknade od po 100-150 KM za zaista težak i odgovoran posao koji obnašaju i kojim školuju vlastitu djecu, što je bio jasan znak da je Medžlis na čelu s imamom Omerovićem doživio finansijski krah. Umjesto da se posveti aktivnostima koje bi stabilizirale finansijsku situaciju u ustanovi kojom rukovodi i smirile strasti i naklapanja oko finansijskog izvještaja o kojem bruji Gornji Vakuf, glavni imam se posvetio samopromociji i kampanji oko izdavanja i promoviranja svoje knjige prvijenca. Kako smo već naveli, za istu knjigu dobio je podršku od Vlade SBK u iznosu od 1000.00 KM, što je možda bilo i dovoljno za štampanje, obzirom da se radi o njegovom davno odbranjenom magistarskom radu koji je pretočio u knjigu (Politička djelatnost dr. Mehmeda Spahe (1906.-1939.) – Bošnjaci pod Jugoslovenskom diktaturom), a ne o komercijalnoj knjizi većeg tiraža, Omeroviću nije bilo dovoljno, pa je zahtjeve za finansijsku potporu uputio na više od pet stotina adresa, što putem društvenih mreža, što zvaničnim zahtjevima institucijama.

Pored malverzacija s narodnim novcem, ono za šta se u gornjevakufskim kuloarima, ali čak i u Rijasetu u Sarajevu, glavni imam Omerović smatra najodgovornijim krivcem, jeste naglo širenje selefističkog učenja, sve češćih dolazaka „daija“ u Gornji Vakuf koji svojim agresivnim metodatama i zapaljivim govorima zaluđuju beznadežnu i nezaposlenu omladinu u jednom od najsiromašnijih gradića u državi. Omerovićeva podrška vehabijskome utjecaju ogleda se, osim dovođenja predavača koji ne djeluju u okvirima IZ i u distribuiranju knjiga koje promoviraju selefijski način obavljanja namaza, koje je osobno besplatno dijelio džematlijama po odavno poznatom vehabijskom metodu širenja utjecaja putem besplatnih publikacija. Takva knjiga podijeljena je u 500 primjeraka (Komentar zadnje desetine KUR'ANA ČASNOG, tiraž: 9500 primjeraka), a bolje upućenim čitaocima nakon što su vidjeli slikoviti prikaz klanjanja namaza, bilo je jasno da se radi o klasičnom vehabijskom pamfletu koji zatire tradicionalni način obavljanja namaza u BiH. Priređivač ove knjige je izvjesna Mirsada Gudić koja je ujedno bila i veza s arapskim investitorima bliskim vehabijskim krugovima prilikom dogradnje centra „Nur“, ali i izgradnje novog Islamskog centra u džematu Voljevac koji se gradi potpuno netransparentno i koji bi u budućnosti mogao poslužiti kao okupljalište mladića s bradama i raznoraznih priučenih daija koji na području Gornjeg Vakufa posljednjih godinu-dvije postaju sve učestalija pojava.

P.S.

Cilj objavljivanja ovog teksta nije nikako difamiranje imama Enesa Omerovića, koji kao imam ima i nekih zasluga za vjerski život u Gornjem Vakufu, već ukazivanje na pogubnu politiku Sedžada Milanovića, koji se kao moćnik SDA već više od jedne decenije ponaša kao „Bog i batina“ u ovom zabaćenom bošnjačkom kraju. Milanović je navodno toliko korumpiran da ga Hrvati drže u šaci da bi sprovodio antibošnjačku politiku koja podriva njihovu političku moć. O tome u nastavcima...

 

(TBT, Istraživački tim)