O BESMISLU KOSMOS, ŠTASMOS SVIJETA Latić Hulusić: Mirjana se ne postaje, Mirjana se rađa

02.01.2018. u 05:03

KOLUMNA

Imam neku krizu besmisla u životu. Nekako kad legnem imam osjećaj da ništa nisam napravila vrijedno ustajanja svaki dan prije izlaska sunca

Piše: Nejra Latić Hulusić, thebosniatimes.ba

Šačica filmova koju sam napravila nije protresla svijet na način na koji sam to sebi nekada zadala. Svijet je poslije njih ostao isti. Zapravo, čini mi se da je sve gori i gori. Do podne mi se kupuje nova kuhinja i kućne biljke, od podne mi se tetovira po očima i putuje pješke u Zanzibar sa ruksakom. Ne znam kuda idem, zašto idem i sva druga pitanja iz oblasti –Kosmos, Štasmos…

Dok pokušavam odgonetnuti pere li mene kriza srednjih godina na ruke, novogodišnja depresija ili realnost Bosne, Mirjana Karanović u suzama čita svjedočanstva žrtava iz rata koji nam je iza leđa i zatvara neslavni Haški tribunal, čije mi je postojanje, sada kada je sve prošlo, besmislenije i od ovog moj postojanja. Rat bio, ljudi nema, poklana djeca se neće vratiti majkama, zločinci se po stare dane banjaju u zatvorima koji izgledaju udobnije i skuplje od svakog staračkog doma koji bi sebi ikada mogli priuštiti. Oni koji su trčali tada za njima i danas ih slave i pitanje je samo kome će sljedećem pasti na pamet da povede istu rulju, jer Hag nije zatvorio ideologije, nego neke potrošene starce.

Jedinog smisla u svemu ugledah u Mirjani Karanović. Ako postoji neko ko je živio ispod kamena, pa ne zna ko je to, Mirjana Karanović je legendarna srpska glumica. Igrala je svaku važnu žensku ulogu u savremenoj balkanskoj kinematografiji i pozorištima. Mirjana ne poznaje granice. Ni ove državne ni granice u stvaranju likova. Mirjana je dobrodošla svuda, a nikada se nikome nije dodvorila. To je ona žena koja je devedestih protestvovala protiv rata znajući šta nas sve čeka i ne pitajući se hoće li imati koru hljeba u novom režimu protiv kojeg se tako srčano i javno bori. Mirjana Karanović je ona koja je među prvima digla šaku Otpor-a, opet ne strahujući šta će biti ako diktator ne padne. Mirjana Karanović je svaki put u svom životu stala na stranu potlačenih. Onim svojim predivnim glasom i akcentom je glasno govorila istinu i pljuvala mraku u oči iako je znala da će taj mrak još dugo opstajati svuda. I opet je Mirjana ostajala da svijetli među najtraženijim glumicama sa naših prostora. Za razliku od bataljona njenih kolega i kolegica koji su šakom i kapom trampili svoje glumačke veličine za mjesta savjetnika i stranačkih poslušnika kako bi sebi osigurali hljeb, Mirjana je uvijek znala da je veća glumica od sistema i da joj se njeno umijeće ne može nikada osporiti i da će premijer po premijer, diktator po diktator, savjetnik po savjetnik pasti na izborima, a Mirjana Karanović će ostati Mirjana Karanović. Zato se nikada nije prodala. Od njene hrabrosti klecaju budale i zato se Mirjana može poslije čitanja svjedočanstava žrtava u Hagu, koji više ne voli ni jedan od naših napaćenih naroda, uzdignute glave šetati i Sarajevom i Beogradom i Zagrebom.

Mirjana je jedna od onih bića koji svijetle i prema kojima se orjentiraš u mraku ideologija. Kad ti dođe da se pustiš da te mrak pojede, jer nisi siguran ima li smisla više tražiti svjetlo na ovom svijetu i kada se prepustiš dekorisanju kuhinje i stvaranju mikrokosmosa od ukrasnih jastučića u kojem ćeš debljati pozadinu jedući svoje ideale u sosu od komfor zone, onda zasvijetli neka Mirjana pa se sjetiš zašto uopšte ljudi, vrsta tako sklona mraku i grijehu, postoji. Postoji radi onih tristo što svijetle i traže pravdu, istinu, hrabrost, jednakost… Onih tristo, koji u toku svog životnog vijeka ne naprave samo rupu u zalihama kao pacovi, nego onih tristo što uzimaju malo ili ništa, a ostavljaju puno. Neki ostave most, neki knjigu, neki uloge na celuloidu. Mirjana je od onih koji ti ostave putokaz kako treba stati u životu, za sebe i za druge. Mirjana ti pokaže da možeš koračati uspravno svijetom, pljunuti mraku u oči, a ostati živ. Jer mrak je kukavica. Pred jednom svijećom se povlači. Mirjana ti pokaže da ne moraš biti snishodljivi klimoglavac koji gleda u vrh šiljastih cipela i trlja ručice da bi jeo relativizirajući sve. Problem sa Mirjanom je što je ona jedna, a njoj sličnih jako malo. A mrak kod nas sve veći.

Kad sam kod mraka i svemira i žena i pobunjenika, iste sedmice kad i Mirjanu u Hagu, gledala sam i zadnji nastavak Star Wars franšize, Posljednji Jedi. Mrak je svuda, posljednji Jedi odustao od borbe, ostala šaka pobunjenika protiv mračne imperije koja vlada Svemirom. Uglavnom, jedan pobunjenik reče “Mi smo iskrica koja će zapaliti vatru koja će spaliti poredak”. E, Mirjana Karanović je jedna od tih varnica. Sve se nešto nadam da ima još koja.

U međuvremenu moj besmisao ne jenjava. Shvatila sam šta bih bila kad porastem, ali mi ne ide. Ja bih u životu postala Mirjana. Ali Mirjana Karanović se ne postaje, Mirjanom se rađa.


(TBT)