KRAJ NEUTRALNOSTI INTERNETA Dunbar: To možda zvuči bezazleno, ali nije

31.12.2017. u 01:44

KOLUMNA

Predsjednik američke Savezne komisije za komunikacije (FCC) Ajit Pai najavio je 21. novembra da će FCC 14. decembra glasati o ukidanju pravila o neutralnosti interneta iz 2015.

Piše: Mark Dunbar, thebosniatimes.ba

Predsjednik američke Savezne komisije za komunikacije (FCC) Ajit Pai najavio je 21. novembra da će FCC 14. decembra glasati o ukidanju pravila o neutralnosti interneta iz 2015. (to se i dogodilo: FCC je glasanjem 3-2 opozvao ova pravila, prim. prev). Kada se to desi, telekomunikacijske kompanije će dobiti pravo da odlučuju o tome čemu korisnici interneta mogu da pristupe – i koliko za to treba da plate.

Pravilima iz 2015. izvršena je rekategorizacija pružalaca internet usluga (ISP) kao što su Comcast, AT&T i Verizon iz kategorije „informacijskih usluga“ – klasifikacija koja se primjenjuje na društvene mreže, pretraživače i blogove – u kategoriju „telekomunikacijskih usluga“. Tako je Savezna komisija za komunikacije postala nadležna za regulisanje rada ISP kompanija kao „pružalaca javnih usluga“, što su tradicionalno komunalne i infrastrukturne kompanije koje nude opšte javne usluge, a ne specijalizovane pakete usluga. Zahvaljujući takvoj klasifikaciji, a u skladu sa opštim odredbama Zakona o komunikacijama iz 1934, ISP kompanijama je zabranjeno da nude pakete internet usluga koji daju prednost ili isključuju određene isporučioce sadržaja – čime je zaštićena otvorenost i sloboda interneta.

Ukidanjem ovih mjera Komisija izlazi u susret zahtjevima lobista industrije telekomunikacija i kompanija kao što su AT&T i Comcast, koje tvrde da su pravila usvojena 2015. dovela do pada obima investicija u razvoj mreža širokopojasnog interneta. Međutim, kada iste kompanije izvještavaju svoje investitore o rezultatima poslovanja, prikazane brojke otkrivaju drugačiju sliku.

Suprotno tvrdnjama da je rekategorizacija ISP kompanija kao pružalaca javnih usluga dovela do pada investicija – što Savezna komisija za komunikacije navodi kao glavni razlog za ukidanje pravila o neutralnosti interneta – nedavno objavljeni izvještaj grupe za zaštitu slobode interneta Free Press pokazuje da „nijedna od kotiranih američkih ISP kompanija nikada nije obavijestila svoje investitore (ili Komisiju za berzu i vrijednosne hartije) da opšte odredbe Zakona o komunikacijama loše utiču na obim njihovih investicija“.

Predsjednik Komisije Pai obrazložio je ukidanje pravila o neutralnosti kao „povratak slobodnijem dvopatrijskom regulatornom okviru iz vremena Clintonove administracije“ koji je predstavljen kao suprotnost „teškoj ruci Obaminih regulatornih agencija“. Ipak, propisi koji se ukidaju usvojeni su prije svega da bi se spriječile zloupotrebe.

Prije pojave širokopojasnih mreža, korisnici su pristupali internetu koristeći modeme i telefonsku mrežu, što je bilo klasifikovano kao telekomunikacijska usluga. Sudske bitke između Komisije i ISP kompanija počele su sa pojavom širokopojasnih mreža 2000-ih, kada su kompanije iskoristile to što su neispravno klasifikovane kao pružaoci informacijskih usluga za manipulacije i ucenjivanje isporučilaca sadržaja, usporavanje servisa koje su smatrale nepoželjnim i blokiranje pristupa konkurentskim siteovima. Takve prakse su ukinute usvajanjem novih pravila 2015. godine.

Zašto ISP kompanije insistiraju na ukidanju neutralnosti interneta? Odgovor je jednostavan: ako ste u prilici da kontrolišete čemu korisnici pristupaju, možete zaraditi mnogo novca – pitajte Google i Facebook.

Nemoguće je procijeniti kolika će biti finansijska korist od ove promjene, ali milioni dolara koje ISP kompanije ulažu u kampanju pokazuju da očekuju veliki profit. Izvjesno je da će najveći dio računa na kraju platiti korisnici.

Ipak, pitanje da li pristup internetu treba da bude slobodan ili ograničen ima daleko šire implikacije od posljedica za naše novčanike. Ukidanjem neutralnosti iskustvo korištenja interneta – koji je sada slobodan i interaktivan – pretvorit će se u nešto sličnije gledanju televizije: zatvoreno, pasivno i birokratsko. Vodeći web-siteovi će postati ekvivalent velikih televizijskih mreža.

Prije ove odluke, ISP kompanijama je bilo dozvoljeno samo da pružaju uslugu pristupa. Sada će im biti dozvoljeno da nude specijalizovane pakete usluga sa unapred utvrđenim sadržajima, brzinama i načinima korištenja podataka.

To možda zvuči bezazleno, ali nije. Jer to znači da ISP kompanije mogu nuditi pakete kanala sa vijestima koji će isključivati neke informativne siteove (kao što je ovaj). Čak i bez uvođenja paketa, one mogu odlučiti da usporavaju ili blokiraju one siteove za koje bi više voljeli da ih njihovi pretplatnici ne posjećuju.

Prije uvođenja pravila iz 2015, ISP kompanije su sve to radile. Na primjer, Comcast je usporavao P2P veze za dijeljenje sadržaja za koje je smatrao da narušava prava kopirajta, a Verizon je svoje korisnike onemogućio da koriste konkurentske aplikacije za plaćanje.

U bici za neutralnost interneta na različitim stranama su se našli ISP kompanije i potrošači velikih količina podataka kao što su Google, Netflix i Spotify – kompanije koje ukidanje pravila iz 2015. tumače kao prijetnju svojim poslovnim rezultatima.

Google govori o važnosti „otvorenog interneta“, ali ono što njegove šefove zaista brine jesu ucjenjivačke naknade koje bi ISP kompanije sada mogle da im naplaćuju. Zato je Google lobirao za pravila i zato ova kompanija žuri sa izgradnjom sopstvenog internet servisa – Google Fiber – što ISP kompanije pokušavaju da spriječe preko svojih veza na lokalnim nivoima vlasti.

Naravno, sve te kompanije moraju prije svega da vode računa o interesima svojih investitora i dioničara, a ne o interesu prosječnog korisnika interneta. Sa ukidanjem pravila o neutralnosti usluga će biti skuplja i manje slobodna za sve nas.

Internet već ima dovoljno čuvara i ISP kompanije ne treba dodavati tom spisku. Vlasnici web servera imaju pravo da suspenduju problematične domene. Facebook i Google već odlučuju ne samo o tome šta korisnici smiju da vide, nego i u kakvom kontekstu će to vidjeti. Digitalnoj ekonomiji nije potrebno još cenzure, nejednakosti i nadzora. Toga je već previše.


(TBT, In These Times)