TRUMPOVSKI PROFILI KUKAVIČLUKA Khrushcheva: Što nekolicina republikanaca odluče, izmijenit će budućnost planete i demokratije

29.12.2017. u 01:46

KOLUMNA

"Hrabrost koju je pokazao tokom pet godina u zarobljeništvu za vrijeme rata u Vijetnamu izgleda da jedino Trump dovodi u pitanje"

Piše: Nina L. Khrushcheva, thebosniatimes.ba

Sudbina država često se svodi na izbore koje je napravila nekolicina pojedinaca u posebnom trenutku u historiji. Danas se upravo SAD suočavaju sa takvim momentom. Ono što nekolicina republikanaca odluče izmijenit će budućnost ne samo zemlje već i same demokratije.

Moderna historija je opterećena sličnim ključnim izborima u dobru ili u zlu. Prije jednog vijeka ruska revolucija se svela na sučeljavanje od suštinskog značaja između čelične volje Vladimira Lenjina i neodlučnosti Aleksandra Kerenskog, koji se na kraju "izmigoljio" iz Sankt Peterburga da bi pobjegao od boljševika.

Druga ruska revolucija - uoči Nove godine 1999, kada je predsjednik Vladimir Putin zakoračio u vladu u kojoj će opstati do dana današnjeg također se svela na usamljenu sebičnu odluku tadašnjeg lidera zemlje.

Birajući da mu prioritet bude sopstvena i bezbjednost porodice u odnosu na blagostanje Rusije, tadašnji predsjednik Boris Jeljcin imenovao je Putina, bivšeg zvaničnika KGB, za svog nasljednika.

Gledajući pozitivnije, gdje bi bila Francuska danas da u junu 1940, tada relativno nepoznat general Charles de Gaulle, nije otišao u egzil i uputio strastveni poziv svojoj zemlji da se odupre nacističkom okupatoru? Gdje bi Zapad bio, da je neko drugi umjesto Winstona Churchilla te godine izabran za premijera Britanije?

SAD također imaju slične ključne trenutke, nekoliko njih je opisao John Kennedy u svojoj knjizi "Profiles in Courage", koju je napisao prije nego što je postao predsjednik. Na primjer, državni sekretar Daniel Webster podržao je Kompromis iz 1850. uprkos svojoj mržnji prema ropstvu da bi spasio uniju.

Slično tome, Robert Taft je osudio nirnberško suđenje, uprkos svojoj mržnji prema nacistima, kako bi odbranio fundamentalan američki princip da osoba ne bi trebalo da bude retroaktivno krivično gonjena. Webster Taft, kao i šest drugih koje je analizirao Kennedy, rizikovali su političku propast i reputaciju preduzimanjem teških odluka jer su bili uvjereni da brane najbolje interese svoje zemlje.

Nedavno je 11 konzervativnih članova britanskog parlamenta odbilo da vladi Therese May da "Ovlaštenja iz doba Henryja VIII" - ovlaštenje za stvaranje novih zakona ili eliminisanje starih bez odobrenja parlamenta. Predvođeni bivšim državnim tužiocem Dominikom Grivom, torijevski poslanici su odbili da podrže takav korak bez obzira na cenu. A cijena je bila visoka: Griv je dobio prijetnje smrću dok su ostale torijevaci smijenili.

Amerika je danas jedno mjesto gdje se takva hrabrost i nesebičnost ne mogu vidjeti. Štaviše, s obzirom na to da je predsjednik Trump i republikanska većina u Kongresu usvojila niz poreskih zakona koji idu u korist najbogatijim domaćinstvima u zemlji, a po cijeni toga da se zemlja optereti dodatnim dugom od više od bilion dolara, takva hrabrost ne može biti neophodnija.

Američki republikanci dugo su ukidali svaku mjeru koja povećava budžetski deficit. Rob Portman iz Ohaja čak je bio i direktor kancelarije Bijele kuće za upravljanje budžetom u vrijeme Georgea Busha. Sada je on podržao smanjenje poreza koje će uzrokovati porast deficita ako ne i više nego u vrijeme mandata Baracka Obame. (Trebalo bi spomenuti i Obamu koji je pokušao da suzbije još jednu veliku depresiju umjesto da smanjuje takse bogatim donatorima.)

Naravno, sedam republikanskih senatora – Susan Collins iz Mainea, Robert Corker iz Tennesseea, Jeff Flake i John McCain iz Arizone, Ron Johnson iz Wisconsina, Lisa Murkowski iz Aljaske i Marco Rubio sa Floride - izrazili su zabrinutost zbog Prijedloga zakona. NJihove bojazni odražavaju više fundamentalne strahove koje su ispoljili i neki senatori da Trumpova administracija nanosi ozbiljnu štetu američkim institucijama.

Ali se čak ispostavilo da su i ovi senatori doprinijeli Trumpovoj važnoj pobjedi u domenu zakonodavstva koja će pomoći njegovom mandatu koji je na klimavim nogama dok produbljuje nejednakost u zemlji na duži rok. Na taj način svoju partijsku lojalnost stavljaju iznad brige za svoju zemlju.

Naravno, teško je tražiti više heroizma od McCaina. Njegovu hrabrost koju je pokazao tokom pet godina u zarobljeništvu za vrijeme rata u Vijetnamu izgleda da jedino Trump dovodi u pitanje, a njegova dostojanstvena borba sa rakom mozga samo je pojačala poštovanje koje gaji većina Amerikanaca prema njemu.

McCainov kolega senator iz Arizone na sličan način ne podupire riječi djelima. Flake, čiji su memoari nazvani "The Conscience of a Conservative", nedavno je održao emotivni govor u Senatu u kojem je osudio Trumpa, koga vidi kao nekoga ko ugrožava "američke principe, slobode i institucije", zanemaruje "istinu i pristojnost" i učestvuje u sitnim i "bezobzirnim provokacijama". Ipak, Flake će podržati Trumpov prijedlog zakona o porezu bez mnogo mrštenja.

Murkowski i Collins su odigrali vitalnu ulogu u sprječavanju da se uz Trumpovu podršku poništi Zakon o dostupnosti zdravstvene zaštite (ACA) i zamijeni se mnogo okrutnijim prijedlogom zakona. I Corker se predstavio kao neko ko se distancira od trumpovske kaljuge. Ipak, kada je riječ o smanjenju poreza za bogate, ovi akteri su voljni koliko i svaki nepokolebljivi trumpovski sljedbenik da svoju čast trampi za podršku svom plemenu.

Nakon dugog niza godina od sada neki mladi i ambiciozni političari analizirat će Trumpov predsjednički mandat i u nastojanju da objasne događaje koji se odvijaju pred nama pisat će o "kenndeyjanskim" profilima kukavica sa akcentom na manjkavost ličnog integriteta republikanaca. Pitanje koje se postavlja jeste šta će do tada biti sa američkom demokratijom.


/Autorka je profesorica međunarodnih poslova u Novoj školi i viša savjetnica na Institutu za svjetsku politiku/

(TBT,  Project Syndicate)