TRUMP DOLIO ULJE NA NAJVEĆE ŽARIŠTE I time otvorio put Putinu da ovlada Bliskim istokom

27.12.2017. u 04:20

GEOPOLITIKA

Američka politika na Bliskom istoku je prava mješavina konfuzije i kontradikcija koja je iznenadila i otuđila američke doskorašnje saveznike i koja ide na ruku nekih suparnika Washingtona.

 

FOTO: Putin, Shoigu (TASS)

Američki predsjednik Donald Trump obećao je da će mu glavni prioritet na Bliskom istoku biti pobjeda nad tzv. Islamskom državom.

Međutim, osim borbe protiv terorista, američka politika na Bliskom istoku je prava mješavina konfuzije i kontradikcija koja je iznenadila i otuđila američke doskorašnje saveznike i koja ide na ruku nekih suparnika Washingtona.

Najskoriji primer je Trumpovo priznanje Jerusalema kao prijestonice Izraela, do koga je došlo uprkos savjetima najbližih arapskih saveznika u regionu kao što su Saudijska Arabija i Jordan, pišu američki mediji.

Ulični protesti možda posustaju, ali muslimanski lideri su i dalje bijesni. Na sastanku u Istanbulu su rekli da je njegova odluka označila diskvalifikaciju Amerike kao iskrenog posrednika u izraelsko-palestinskom mirovnom procesu.

Među njima je bio i Mahmud Abas, koji je prošlog maja stajao rame uz rame sa Trumpom u Washingtonu i rekao mu "sa Vama imamo nadu".

Protiv američke uloge u mirovnim pregovorima su i važni regionalni igrači - Turska, Iran, Jordan i Katar.

Za osmišljavanje i sprovođenje američke politike na Bliskom istoku zadužen je Trumpov zet Jared Kushner, koji nikako nije neutralni posmatrač jer je bio i jedan od direktora fondacije koja finansira izgradnju jevrejskih naselja na Zapadnoj obali.

Inače, čak osam američkih ambasada na Bliskom istoku, među kojima one u Egiptu, Turskoj, Jordanu i Saudijskoj Arabiji su prazne, a Trumpova administracija ignorira savjete iskusnijih diplomata po pitanjima Jerusalema i Bliskog istoka.

Trumpov čovjek na Bliskom istoku

U ovim turbulentnim vremenima najbliži arapski saveznik Trumpa je 32-godišnji saudijski krunski princ Mohamed bin Salman, koji i sam sprovodi dramatične promjene u svojoj zemlji.

Vjeruje se da je Mohamed bin Salman glavni zagovornik katastrofalnog rata u Jemenu, neefektnog embarga u Kataru (koji je doveo do približavanja ove naftom i gasom bogate države Iranu), bizarne ostavke libanskog premijera Sada al Haririja (koji je kasnije ipak povukao ostavku) i nedavnog kratkog pritvora moćnog jordansko palestinskog milijardera Sabiha al Masrija (koji vodi Arapsku banku, glavnog finansijera jordanske vlade i investitora u Palestinu).

Sve to se može vidjeti kao napor da se mnogi važni igrači arapskog svijeta primoraju na podređenost Saudijcima, ali je to za sada izazvalo samo porast antisaudijskih stavova i osjećanja širom regiona.

Trump je mladom de facto vladaru Saudijske Arabije za sve to vrijeme pružao zdušnu podršku.

SAD pokušava da, pod uticajem Saudijaca i Izraela, napravi alijansu protiv rastuće moći Irana. Decenije sankcija i diplomatske izolacije nisu neutralizirale rastući uticaj Irana, pa savez zemalja, koje predvodi SAD kakva je trenutno, teško da će moći išta uraditi na tom planu.

 

Jača uticaj Rusije

Porast moći i uticaja Irana podudara se sa sve većim prisustvom Rusije u regionu.

Ruska podrška sirijskom režimu, zajedno sa trupama iz Irana, Hezbolaha i Iraka dovela je da prevage u građanskom ratu u Siriji. Rusija je u međuvremenu nastavila i sa unapređivanjem veza sa Turskom, državom članicom NATO. Moskva i Ankara su glavni sponzori mirovnih razgovora o Siriji, a Amerika je, u najboljem slučaju, pasivni posmatrač.

Turska je od Rusije kupila i S400 raketni sistem.

Rusko samopouzdanje je podstaknuto i slabljenjem američkih "diplomatskih mišića". Američka podrška kurdskim borcima u Siriji je nanijela znatnu štetu američko-turskim odnosima.

Klizanje iz krize u krizu

Američka politika prema Bliskom istoku i ranije je bila konfuzna. Obamina administracija nije imala jasnu politiku prema Siriji, povlačila je crvene linije, ali kada bi ih neko prešao, ona nije reagirala.

Trumpova administracija je naslijedila te neuspjehe, ali je i nastavila sa još većima. Ona prijeti napuštanjem međunarodnih sporazuma kao što je iranski nuklearni dogovor i mijenjanjem dugogodišnje politike, kao što je uradila u slučaju sa Jerusalemom.

Sada signalizira i spremnost na još agresivniji stav prema Iranu.

Tradicionalni evropski saveznici se udaljavaju od Washingtona, dok SAD i Saudijska Arabija klize iz krize u krizu na Bliskom istoku, koje su uglavnom same i izazvale.

Dok se rasipaju zapadne alijanse, Rusija metodično učvršćuje veze sa sve jačim Iranom i Turskom.

Washington, ometen sopstvenom toksičnom domaćom politikom bezglavo juri kao tome da postane, u najboljem slučaju, nebitan na Bliskom istoku ili da, u najgorem slučaju, iskusi katastrofu.

 

(TBT, Blic)