KRAJ POKRETA HUSI U JEMENU Al-Dawsari: Husi pripadaju sekti džarudija, ogranku zejdijskog islama

25.12.2017. u 02:33

KOLUMNA

Husi pokušavaju oživjeti imamet koji je nekada vladao Jemenom, ali nedostaje im podrška većine Jemenaca

Piše: Nadwa Al-Dawsari, thebosniatimes.ba

Sljedbenici Husa okupili su se da slave ubistvo bivšeg jemenskog predsjednika Alija Abdullaha SalehaReuters

Pogubljenje bivšeg jemenskog predsjednika Alija Abdullaha Saleha, koje su izvršili pobunjenici Husi četvrtog decembra, izazvalo je šok u Jemenu i na Bliskom istoku.

Ovaj diktator, koji je vladao 33 godine, ostao je jedan od najutjecajnijih protagonista u Jemenu čak i nakon što ga je narodni ustanak 2011. godine natjerao da odstupi. Saleh, koji je preživio pokušaje atentata i druge prijetnje tokom tri decenije, često je izgledao nepobjediv, pa čak i besmrtan.

Ali iako je bilo šokantno, Salehovo ubistvo nije nužno iznenadilo Jemence. Savez koji je nedavno sklopio sa svojim bivšim neprijateljem Husima, ostao je savez iz koristi; bilo je samo pitanje vremena kada će se raspasti i kada će stare mržnje ponovo izroniti na površinu. Zaista, Husi su u konačnici pogubili Saleha da osvete ubistvo svog osnivača Husseina Badra al-Dein al-Houthija, kojeg su predsjednikove snage ubile u njegovom skloništu u pećini u uporištu Saada na sjeveru Jemena.

Tenzije između Saleha i Husa rasle su tokom protekle godine dok su Husi učvršćivali kontrolu nad vladinim ministarstvima i vojnim snagama koje su ranije bile pod Salehovom kontrolom, gurajući Saleha i njegovu stranku Opći narodni kongres (GPC) u podređeni status.

Eskalacija situacije

Situacija je eskalirala sredinom augusta nakon što je Saleh javno nazvao Huse milicijom. Husi su zauzvrat nazvali Saleha izdajnikom i zavjetovali su se da će ga natjerati da trpi posljedice svojih riječi. Husi su postali umorniji kada je Saleh okupio hiljade pristalica na slavlju 35. godišnjice njegove stranke GPC-a 24. augusta 2017.

Postali su uvjereni da je Saleh bio u kontaktu sa koalicijom koju predvodi Saudijska Arabija i koja se bori protiv njih u građanskom ratu, nadajući se da će zamijeniti strane i sklopiti sporazum sa Rijadom. Sukobi su eskalirali nakon što su Husi zaustavili konvoj koji je prevozio Salehovog sina u Sanai i pucali na njegove čuvare, usmrtivši jednog od njegovih viših pomoćnika.

Salehovu smrt oplakivali su čak i mnogi njegovi neprijatelji u Jemenu, uključujući neke od mladih aktivista koji su mu se suprotstavili 2011. i druge koji su izgubili očeve i druge članove porodice od ruke njegovih vojnika tokom protekle tri godine građanskog rata, što će možda iznenaditi strance. Ovo je dijelom zbog ekstremno brutalnog načina na koji su ga Husi ubili, čime su prekršene plemenske i kulturne norme u Jemenu.

Ali to je i zato je što veliki broj stanovnika Jemena, bez obzira što prezire Saleha, u njegovom napuštanju saveza sa Husima vidio posljednju priliku da se porazi ova pobunjenička grupa, koju mnogi vide kao mnogo veću prijetnju.

Rat je prvobitno izbio u septembru 2014. kada su se Husi udružili sa vojnim snagama odanim Salehu da zauzmu Sanau i zbace vladu na čijem je čelu bio Salehov prethodnik Abd-Rabbu Mansour Hadi iz Općeg narodnog kongresa.

Predstavljanje Husa

Nažalost, tokom protekle tri godine, nešto od onoga što je pisano o usponu Husa na vlast netačno je predstavilo Huse kao narodni autohtoni opozicioni pokret i kao žrtve vjerske i političke tiranije koje pokušavaju zauzeti svoje legitimno mjesto u političkom poretku Jemena.

Takvi narativi, možda motivirani u nekim slučajevima razumljivim bijesom analitičara zbog postupaka koalicije predvođene Saudijskom Arabijom u Jemenu i želje da se uvjeri SAD da prestane podržavati ovu koaliciju, često su umanjivali ratna zvjerstva Husa širom Jemena i njihovu širu prijetnju stabilnosti države.

Neke analize, naprimjer, objašnjavaju zauzimanje Sanae koje su izvršili Husi kao prirodnu posljedicu neuspjeha političkog tranzicionog procesa koji je počeo 2011. nakon svrgavanja Saleha. Jedan narativ tvrdi da su Husi zauzeli Sanau, nakon što su odbili, uz određeno opravdanje, odluku komiteta koji je imenovao predsjednik Hadi, da podijeli Jemen u šest federalnih regija nakon okončanja Nacionalne dijaloške konferencije u februaru 2014.

Predloženi novi federalni aranžman ostavio bi tradicionalnu teritorijalnu bazu Husa u Saadi bez pristupa luci ili naftnim resursima. Druge analize su naglasile kampanju Husa iz 2014. protiv raširene korupcije pod Hadijevom vladavinom, pitanje koje je našlo velikog odjeka među stanovnicima Jemena u to vrijeme.

Ali traganje Husa za vlašću seže mnogo dublje.

Oni su silom napredovali iz svog uporišta južno prema Sanai od kasnih 2000-ih, i agresivnije od 2011. Do trenutka kada je donijeta odluka da se Jemen podijeli na šest regija, Husi su već uspjeli preuzeti kontrolu nad velikim pojasevima prema sjeveru, uključujući dijelove Amrana, Hajje i Al-Jawfa.

Korumpirana vlada

A danas je vlada koju predvode Husi u Sanai jedna od najkorumpiranijih koje je Jemen ikada vidio, što pod ozbiljni upitnik dovodi njihovu tvrdnju da su oni u ovom sukobu moralno superiorniji.

Drugi narativ predstavlja Huse kao predstavnike vjerske manjine zejdija, koji su žrtve šest ratova koji su vođeni protiv Saleha u Saadi između 2004. i 2010. Bez sumnje, moguće je da su ratovi u Saadi doprinijeli širenju pobune Husa danas. Neki od Husa koji se bore u trenutnom ratu gledali su kako njihove očeve i druge članove porodice brutalno ubijaju Salehove snage u prethodnoj deceniji. Ali uprkos ovome, Husima nije bio problem da se udruže sa Salehom 2014. i uz njegovu pomoć su svrgnuli Hadijevu vladu i uvukli državu u razorni građanski rat.

Husi ne predstavljaju sve zejdije u Jemenu. Njihovi glavni neprijatelji, koje su uspjeli eliminirati od 2014. – uključujući i Saleha – su svi bili zejdije. Njihovu pobunu i uspon na vlast tokom protekle tri godine puno je manje pokretalo nezadovoljstvo zbog ratova u Saadi, prije je to bila dugogodišnja borba za moć unutar političke elite na sjeveru, uključujući i Saleha, koja je dominirala jemenskom politikom stoljećima.

Husi pripadaju sekti džarudija, izdanku dinamičnog i raznolikog zejdijskog islama. Dok zejdizam podstiče učenost i pojedinčevu slobodu interpretacije, džarudizam vjeruje u strogo pravo potomaka poslanika Muhammeda na vlast. Pokret Husa je uistinu duboko ukorijenjen u zejdijski imamet koji je vladao Jemenom stotinama godina do 1962.

Imami su tvrdili da polažu pravo na vlast jer su potomci poslanika Muhammeda, uglavnom poznati kao sejidi. Tokom imameta, jemenski vladari potjecali su isključivo iz porodica sejida. Ali svi sejidi ne prihvataju političke težnje Husa, niti Husi predstavljaju sve sejide.

Kao i mnogi drugi pokreti političkog islama, Husi koriste islamski diskurs da opravdaju svoje pravo na vlast i legitimnost da vladaju. Veliki broj Jemenaca vjeruje da Husi žele zamijeniti principe jemenske revolucije iz 1962. i ponovo vratiti sistem zasnovan na pravu sejidskih porodica na vlast.

Javni diskurs

Javni diskurs Husa intenzivno propovijeda superiornost i pravo ehlul-bejta („ljudi kuće“, drugi naziv za potomke Poslanika), na vlast. Al-wathiqah al-fikriyya, ili „ideološki dokument“ koji je vodilja pokretu Husa, ističe izvrsnost ehlul-bejta naspram drugih muslimana i kaže da će potomci Poslanika predvoditi ummet i vladati nad njim.

Revolucionarne principe iz 1962. koji uključuju uspostavljanje republikanskog demokratskog sistema i ukidanje diskriminacije i privilegija zasnovanih na klasi, prihvatili su stanovnici Jemena, uključujući i one koji su odbacili Saleha.

Revolucija iz 1962. okončala je imamet i višestoljetnu izolaciju i političku represiju zbog kojih je Jemen ostao jedna od najsiromašnijih i najnepismenijih država na svijetu. Iako su nakon 1962. Jemenci uživali nešto veću slobodu, revolucija nije uspjela ukinuti monopol na vlast elite sa sjevera. Pod vodstvom Saleha, koji je došao na vlast 1978, elite iz njegovog plemena Hašid sa sjevera postale su dominantna politička i vojna sila u državi, sve do danas.

Mnogi u Jemenu smatraju da se za Huse, ovaj trenutni rat tiče vraćanja bogomdanog prava na vladavinu koja je oduzeta sejidima 1962. Za mnoge druge stanovnike Jemena, suština ovog rata ogleda se u borbi za republikanski sistem koji je okončao monopol na vlast sejidske dinastije.

Uvjeti u Jemenu danas umnogome su drugačiji od onih koji su vladali tokom imameta. Imami su izolirali Jemen od ostatka svijeta i zabranili modernu edukaciju da bi Jemenci, nešto kao Sjeverna Koreja danas, ostali neobrazovani i neinformirani kako ne bi mogli dovesti u pitanje njihov autoritet.

Protivljenje povratku imameta pokreće većinu Jemenaca koji se protive Husima i onih koji se bore protiv njih na bojnom polju. Regionalno, imami su djelovali u daleko prijatnijoj okolini od Husa danas.

Podrška Rijada

Saudijska Arabija je podržala pokušaje imama da vrate pravo na vlast od revolucionara u pet godina nakon revolucije iz 1962, boreći se protiv Gamala Abdel Nassera, tadašnjeg egipatskog predsjednika, koji je podržavao republikance. Danas je Jemen možda u još zamršenijoj situaciji u regionalnoj borbi za vlast, ovaj put između Saudijske Arabije i Irana. Saudijska Arabija kaže da je riješena da porazi Huse koje oni doživljavaju kao iranskog zastupnika u svom dvorištu.

Ubivši Saleha, Husi su izgubili politički paravan koji im je GPC nudio i još su se više izolirali u regiji. Osim tog, izgleda da je Salehova smrt natjerala koaliciju sa Saudijskom Arabijom na čelu da razriješi neke od svojih razlika koje su kočile napredak njihovih operacija na terenu i doprinijele vojnom i političkom ćorsokaku.

Značajan napredak ostvaren je susretom između prestolonasljednika Abu Dhabija Mohammeda bin Zayeda (MBZ) i vođa Islaha, jemenskog ogranka Muslimanske braće, u Rijadu 12. decembra.

Važna je bila i izjava ministra vanjskih poslova UAE-a narednog dana u kojoj daje naznake da bi UAE sarađivao sa Islahom na promociji regionalne stabilnosti. To signalizira značajnu promjenu, imajući u vidu da je UAE protiv Muslimanske braće.

Ranije je zbog straha da islamistička stranka Islah (koja se bori na Hadijevoj strani) ne preuzme vodstvo, koalicija predvođena Saudijskom Arabijom uskraćivala podršku lokalnim snagama – koje velikim dijelom sačinjavaju pristalice Islaha – koje se bore u dvije ključne regije, Taizu i Baydhi.

Uzimajući u obzir ovakav razvoj događaja, mogli bismo vidjeti intenziviranu ofanzivu na terenu da se istjeraju Husi iz ovih ključnih područja, a moguće i u glavnom gradu Sanai u narednih nekoliko sedmica. Dan nakon sastanka Islaha sa Mohammedom bin Zayedom, Husi su istjerani iz Bayhana, jedne od najintenzivnijih prvih linija koje su godinama u bezizlaznoj situaciji.

Baza podrške Husima u Jemenu veoma je uska, i njihovu političku islamističku agendu odbacuje većina Jemenaca. Bez Salehovog GPC-a i njihove relativno šire društvene i političke baze kao dijela njihove koalicije, cilj pobunjenika iz pokreta Husi da samo oni vladaju Jemenom na osnovu božanskog prava barem će biti razotkriven i svima očigledan.

Budući da su Husi sami na sjeveru, sukob u Jemenu, koji je prvobitno podstican dinamikom lokalne moći i problema, sve više poprima regionalnu i sektašku prirodu, čineći ga kompleksnijim nego što već jeste.

Tokom i nakon rata, Jemen će vjerovatno postati bojno polje za regionalne aktere uključujući i Saudijsku Arabiju i Iran, ali ne samo njih. Regionalnom dinamikom sukoba mora se pozabaviti međunarodna zajednica kako bi ublažila utjecaj eskalacije nasilja u Jemenu nakon Salehove smrti.


(TBT, Al Jazeera)