KOALICIJA SAD-IZRAEL-S. ARABIJA SPREMNA: Napad na Iran pokrenuo bi razaranje kakvo Bliski istok nije vidio!

18.12.2017. u 09:15

GEOPOLITIKA

Sudeći po najavama američke ambasadorke u Ujedinjenim nacijama Nikki Haley, Sjedinjene Države planiraju formirati svojevrsne antiiranske koalicije

 

FOTO: (public)

Stvara se osovina koja povezuje Izrael i Saudijsku Arabiju, iza koje stoje SAD. To je jedna vrsta neprirodne saradnje, ali ona ima svoje opravdanje u smislu postojanja zajedničkog neprijatelja, neko bi čak rekao i „arhineprijatelja“, u vidu Irana.

Sa druge strane je osovina koju su formirali Iran i Turska.

Sudeći po najavama američke ambasadorke u Ujedinjenim nacijama Nikki Haley, Sjedinjene Države planiraju formirati svojevrsne antiiranske koalicije. Naime, Haleyeva je u Savetu sigurnosti izjavila da „neoboriv dokaz“ pokazuje da Iran krši međunarodno pravo „time što snabdjeva raketama hutske pobunjenike u Jemenu“.

To, dodala je američka ambasadorka, dokazuje očigledno kršenje rezolucija SB UN u vrijeme dok je međunarodna zajednica „gledala u drugom pravcu“ zbog nuklearnog sporazuma sa Iranom, pa je najavila da će SAD sada okupiti i druge zemlje kako bi „odgovorile na ponašanje Irana“.

Nemanja Starović, historičar i dobar poznavalac prilika na Bliskom istoku, ocjenjuje da izjava američke ambasadorke nosi izvjesnu dozu licemjerja jer je poznato da rat u Jemenu traje već gotovo dvije i po godine, a glavni faktor destabilizacije i ono što je uvjrtovalo humanitarnu katastrofu prevashodno je saudijska intervencija koja je odnijela na desetine hiljada života.

„U tom kontekstu, posmatrati eventualno snabdjevanje jemenskih ustanika iranskim naoružanjem kao glavni faktor nestabilnosti zaista ne odgovara istini. Da ne govorimo o tome da je i sam Pentagon priznao da su ogromne količine naoružanja kojima je snabdjevao pobunjenike u Siriji na kraju završile u rukama džihadista i terorista takozvane Islamske države. U tom smislu, čini mi se da ovo zapravo predstavlja samo izgovor za podizanje domaćeg i međunarodnog javnog mnjenja protiv Islamske Republike Iran, i predstavlja korak u stvaranju jedne velike antiiranske koalicije. Ta koalicija se svakako već stvara i čini mi se da se, globalno gledano, pred našim očima mjenja neka vrsta političko-sigurnosne arhitekture na području Persijskog zaliva i Bliskog istoka u širem smislu“, ukazuje Starović.

Kako sada stvari stoje, primećuje, formirale su se već dvije osovine, koje sa aspekta nekog dugog historijskog trajanja ipak predstavljaju jednu anomaliju, neku vrstu neprirodne saradnje, koja, međutim, odgovara realnom političkom stanju na terenu.

„Sa jedne strane imamo osovinu koja povezuje Izrael i Saudijsku Arabiju, iza koje stoje SAD. To je jedna vrsta neprirodne saradnje, ali ona ima svoje opravdanje u smislu postojanja zajedničkog neprijatelja, neko bi čak rekao i „arhineprijatelja“, u vidu Irana. Sa druge strane imamo osovinu koju su formirali Iran i Turska, dva historijska rivala, koji se nalaze pred zajedničkom prijetnjom upravo od strane ovog prvog bloka, kako u vidu ugrožavanja njihovih interesa na unutrašnjem planu u smislu podrške kurdskom faktoru, tako i generalno njihovih interesa na području Persijskog zaliva i Bliskog istoka u širem smislu“, objašnjava Starović.

Kako kaže, svi ostali regionalni igrači se polako svrstavaju na jednu ili drugu stranu, anticipirajući pretnju od velikog sukoba na području Persijskog zaliva, bez obzira na to da li će taj sukob u narednom periodu biti izbegnut, odložen, ili će pak eskalirati u najgorem mogućem obliku.

Na pitanje ima li Iran snage da se suprotstavi koaliciji koju formiraju SAD, Starović kaže da osovina koja povezuje Teheran i Ankaru, a sa kojima nedvosmisleno i Moskva stoji u savezničkim odnosima, jeste neko ko predstavlja relativnog pobednika kada pogledamo stanje na Bliskom istoku.

„Upravo ove tri države su se pokazale kao neko bez koga se niti jedno regionalno pitanje ne može riješiti na pravi način. Međutim, izazovi će svakako biti veliki, i kada pogledamo sada već kontinuitet američke politike u prethodnih godinu dana, vidimo da je pored Sjeverne Koreje upravo Iran stavljen u fokus SAD kao meta nekakve nove, buduće, pretpostavljene intervencije. Ono što zaista brine jeste odluka Wasingtona da obori nuklearni sporazum sa Teheranom, a potom i okupljanje ovakvih koalicija koje za cilj imaju što je moguće veću izolaciju Teherana i pritisak na Iran“, kaže Starović.

Međutim, ono što takođe ne treba smetnuti s uma je da bi svaki eventualni vojni scenario predstavljao apsolutnu katastrofu i da niko od američkih saveznika na području Bliskog istoka nije spreman žrtvvovati ono najvrednije — ljudske živote“.

„Eventualni vojni scenario napada na Iran, državu sa 80 miliona stanovnika koja uz regularne oružane snage ima i mobilizacijske kapacitete u vidu narodne milicije i može angažirati preko deset ili jedanaest miliona ljudi pod oružjem, bio bi mnogo katastrofalniji u odnosu na sve ono što se desilo i u Avganistanu i u Iraku i Siriji. U tom smislu, ukoliko govorimo o eventualnom napadu, mislim da bi SAD i njihovi saveznici na terenu — Izrael i Saudijska Arabija — bili prevashodno spremni da se angažiraju u vidu određenih zračnih udara i sličnih aktivnosti, što u krajnjoj liniji ipak ne može ugroziti egzistenciju Islamske Republike Iran“, zaključuje Starović.

 

(TBT; rs.sputniknews.com)