SVI ŽELE RAT, A NIKO DA GA OTPOČNE Ovo je SEDAM KLJUČNIH igrača na Bliskom istoku

21.11.2017. u 02:44

GEOPOLITIKA

Vatra sukoba na Bliskom istoku teško da je ikada buktala jače nego sada. Sirija je zgarište, Liban je ostao bez premijera, Iran je nikada jači, Saudijci dobijaju novog, ratobornog lidera. Izrael vaga opcije, a Hamas i Hezbolah drže prst na obaraču


FOTO: (Youtube)

Vatra sukoba na Bliskom istoku teško da je ikada buktala jače nego sada. Sirija je zgarište, Liban je ostao bez premijera, Iran je nikada jači, Saudijci dobijaju novog, ratobornog lidera. Izrael vaga opcije, a Hamas i Hezbolah drže prst na obaraču.

Bliski istok

Priče o ratu između koalicije predvođene Iranom i neočekivanog savezništva Izraela i Saudijske Arabije naširoko se raspredaju, ali takav scenario ima male šanse da se zaista i ostvari. Mreža interesa na Bliskom istoku toliko je zapetljana da će biti jako teško promjeniti status kvo, jer se nijedan od igrača ne usuđuje započati ofanzivu, bar ne za sada.

Tako je na Bliskom istoku matematika jasna - praktično svi žele rat, dokle god neko drugi ratuje, navodi izraelski portal "Harec".

Predstavljamo ključnih sedam igrača na Bliskom istoku:

Iran - Persijska sila se uzdiže

Iranci imaju samo jedan cilj, a to je da povrate status regionalne supersile. Od 2011. vlasti u Teheranu uložile su mnogo sredstava u podršku Basharu al Asadu u Siriji, kako kroz „vojne savjetnike“, regrutiranjem desetina hiljada građana za šiitsku miliciju, tako i novčano

Sada, kada je Asadova vlast uz pomoć Rusa praktično osigurana, a Iran oslobođen međunarodnih sankcija, Teheran planira da pokupi nagradu kroz iskopavanje bogatih rudnika, kao i izgradnjom avio-baze u Siriji i vojne luke na Sredozemlju. Najveće prepreke predstavljaju arhineprijatelji iz Izraela i Saudijske Arabije. I dok princ Mohamed bin Salman uveliko pokušava da „nahuška“ Izraelce da zarate sa Iranom preko leđa Libana (da napadnu Hezbolah), Tel Aviv i dalje pažljivo vaga. Jer, pitaju se i Rusi, veliki saveznici Irana.

Gaza - Interesi leže u Kairu

Gaza ima svoje probleme. Može se reći da je Hamas zadovoljan jer je zakopao ratnu sjekiru sa Iranom, ali glavni interesi pokreta trenutno su u Kairu, gde je potpisan sporazum sa neprijateljima iz grupe Fatah. Jedan od strateških ciljeva Egipta je da se očuva mir u Gazi, kako se ne bi dozvolilo da ovaj deo Bliskog istoka sklizne u ruke razbijene vojske ISIS-a i postane njen logistički centar. Ipak, pitanje je hoće li staklene noge primirja izdržati sa druge strane, u odnosima sa Izraelom, naročito nakon što je 30. oktobra izraelska vojska digla u zrak pogranični tunel, pri čemu je poginulo 14 palestinskih boraca.

Vladajući pokret u pojasu Gaze ne odustaje od širenja raketnog arsenala i izgradnje mreže vojnih tunela, ali mu je pod hitno potrebno rješavanje humanitarnog stanja, koje je na rubu katastrofe. Jedini način za to trenutno jeste nalaženje načina za savezništvo sa Egiptom i Palestinskom narodnom samoupravom (PA).

Još jedna runda destruktivnog rata sa Izraelom bila bi kobna, a lider Hamasa Jahja Sinvar ne želi dozvoliti da se tako nešto dogodi. Uprkos tome što je tvrdolinijaš koji bi vrlo rado lomio koplja sa Izraelcima, u čijim zatvorima je proveo mnogo godina, istovremeno je čovjek koji razumije lokalnu politiku i probleme. Zbog toga je pribjegao neprijatnim savezima, jer je za njega to jedini način da Hamas održi kontrolu u pojasu Gaze, i istovremeno izbjegne novi rat. .

Egipat - Poraz ISIS-a u Siriji je problem

Donedavno je Egipat bio noseći stub regionalne antiiranske koalicije, ali slabljenje ekonomije i političkog uticaja natjerali su Kairo da se bavi naizgled geopolitički manjim stvarima, poput borbe sa ISIL-om na Sinaju. Egipat je vjerovatno jedina strana koja će biti na gubitku usljed poraza ISIL-a u Iraku i Siriji, jer se džihadisti sada premještaju u Libiju, odakle će vrlo jverovatno pokušati proširiti utjecaj upravo u Egiptu.

Zato bi Kairo bio srećniji da pusti druge da vode velike ratove, dok se on obračunava sa problemima blizu sopstvenih granica, poput Gaze, ali samo uz pomoć saveznika. Egipat je takođe odustao od svoje historijske misije da bude „predvodnik arapsko-sunitske lige“ i tu ulogu prepustio Saudijskoj Arabiji.

Saudijska Arabija - Stiže uragan MBS

Pustinjska kraljevina nedavno je doživjela tekstonske promene, nakon što je vlasti žedan prestolonasljednik Mohamed bin Salman, poznatiji kao MBS, pohapsio skoro 50 prinčeva i članova Visokog vijeća, od kojih je s većinom u bliskom srodstvu. Da će stvari od sada biti drugačije, MBS je pokazao i time što je primorao libanskog premijera Sada Haririja na ostavku.

Jedna od popularnih teorija je da je Hariri pobegao u Riyad kako bi Saudijci izazvali napad Izraela na Hezbolah, kojeg je Hariri optužio da ga želi ubiti. Saudijska Arabija bi svakako voljela  kazniti Iran, a Hezbolah bi bio idealna meta za udar na uticajnu sferu Teherana. MBS je svjestan da sam ne može pokrenuti rat sa Iranom, i zato traži saveznike na sve strane, od Izraela do SAD i ekstremno antiiranski nastrojenog Donalda Trumpa.

Ipak, teško da bi bilo ko od njih prvi napao Iran, te se MBS nada da će isprovocirati Hezbolah da „prvi zapuca“.

Nakon šest godina borbi u Siriji, gdje je služio kao iranska prethodnica, Hezbolah je za svoj pojas zadjenuo nekoliko impresivnih pobjeda i stekao iskustvo. Međutim, u borbama su izgubili najmanje 800 ljudi, a hiljade je ranjeno, što je gotovo četvrtina ukupnih snaga sa početka rata. Iako su pobjede osokolile Hezbolah, ova proiranska milicija Libana nije u stanju pokrenuti napad na neprijateljski Izrael.

Hezbolah se nalazi u paradoksalnoj situaciji: uprkos pobjedama, trenutno je veoma ranjiv usljed velikih gubitaka, a kao takav je najopasniji. Novi rat sa Izraelom, koliko god im privlačno izgledao, bio bi poguban zbog žestokog odgovora koji bi došao iz Tel Aviva. S druge strane, Izrael i sam može odlučiti da iskoristi raniji položaj Hezbolaha i otpočne napad, i tako zada jak udarac sve jačem Iranu, koji je glavni finansijer ove libanske milicije.

Izrael se svakako nalazi u iskušenju da napadne Hezbolah u Libanu, a ostavka Haririja i signali iz Riyada svakako doprinose tome. Ipak, kompliirana i zapetljana mreža utjecaja na Bliskom istoku primorava premijera Netanyahua da povuče ručnu i dobro sagleda situaciju, naročito zbog uticaja Rusije (sa kojom i sam učvršćuje savez), koja snažno podržava Iran i njegove saveznike.

Uz to, lekcije iz 2006. godine i Libanskog rata su i dalje sveže. Izraelci bi svakako bili sretni da neko drugi udari na Iran, poput Amerike, ali Donald Trump, uprkos žestokoj antiiranskoj retorici, ne pokazuje da će sa riječi preći na djela.

Amerikanci se ustručavaju od bilo kakvog sukoba sa Iranom, o čemu svjedoči nedavna izjava bivšeg šefa američke diplomatije Johna Kerrya: „Lideri Izraela, Saudijske Arabije i Egipta uglas su pozivali Baracka Obamu da bombardira Iran, jer niko od njih nije smio to uraditi sam. Mi smo se odlučili za mirotvornu opciju“. Upravo ta rečenica možda i najbolje opisuje trenutno stanje stvari.


(TBT)