KAKO USPORITI PROBLEM KOCKANJEM Kingsley: Ove stvari najviše pogađaju najsiromašnije krajeve Britanije

15.11.2017. u 06:56

KOLUMNA

"Ne znam ni sam zašto idem tamo, i to je problem", kaže Franklin (46). "Jedino što znam je da ću izgubiti."

Piše: Patrick Kingsley, thebosniatimes.ba

Toni Franklin ušao je prošlog septembra u jednu kladionicu u Londonu i uložio 300 funti, oko 400 dolara, na mašinu za rulet. Samo 16 minuta trebalo mu je da izgubi sav taj novac.

Onda je stavio još tri stotine. Pa šest minuta kasnije još hiljadu. I dvadesetak minuta nakon toga, još jednu hiljadarku.

Za svega 42 minuta, Franklin je izgubio 2.600 funti, sunovrativši se ponovo u zavisnost koja ga je, u proteklih nekoliko decenija, koštala više od milion funti; kao i njegovog braka, nekoliko radnih mjesta i njegovog odnosa sa troje djece.

"Ne znam ni sam zašto idem tamo, i to je problem", kaže Franklin (46). "Jedino što znam je da ću izgubiti."

Franklin je pokušavao odviknuti se od kocke već godinama. Ono što ga obično vrati natrag jesu fiksirani terminali za klađenje i rulet, koji su se našli u središtu ogorčene debate o budućnosti kockanja u Britaniji.

Neki istraživači kažu da je upravo ta mašina kriva što hiljade Britanaca iz najsiromašnijih dijelova zemlje ostaju bez ikakvog novca, a neki se nadaju da će već od narednog mjeseca, nakon vladinog istraživanja, biti zabranjena.

Ali bookmakeri, koji imaju svoja istraživanja, kažu da ne postoji nikakav jasan dokaz da su ove mašine veće "navlakuše" od nekih drugih kockarnica, poput onlajn kazina. Oni upozoravaju da bi uklanjanje mašina, koje se nalaze isključivo u kladionicama, ostavilo na hiljade ljudi bez posla.

Protivnici se pozivaju na podatke koje je Komisija za kocku objavila u avgustu, i u kojima stoji da je broj "problematičnih kockara" u Britaniji porastao za 50 odsto između 2012. i 2015. godine, sa 280.000 na 430.000.

Bookmakeri pak ističu jedan detalj u tom izvještaju, koji kaže da je stopa zavisnika od kocke ostala "statistički stabilna", jer su obje brojke prilično male u odnosu na britansku populaciju.

Mašine za klađenje i rulet stigle su u britanske kladionice 2001. godine, kada je vlada Toniya Bleara, tadašnjeg premijera, podsticala transformaciju kladionica, kako je to primjetio David Runciman, od poslovanja kojem je bilo dozvoljeno da ispuni zahtjeve do poslovanja kojem je dozvoljeno da stimulira zahtjeve.

Danas postoji oko 33.000 takvih mašina, raspoređenih u oko 9.000 kladionica u Britaniji. One su prošle godine donijele ukupan profit od više od 1,8 milijardi funti, što je mnogo više od "običnog" klađenja na trke konja i pasa, kao i na fudbalske mečeve.

Mašine omogućavaju korisnicima da uplate do stotinu funti na svakih dvadeset sekundi, na kompjuterizirane igre iz kazina, kao što je rulet.

Mnogi zavisnici od kocke kažu da postoje neke odlike ovih mašina koje ih čine neobično adiktivnim, kao što je smanjivanje vremena čekanja između uloga.

"To je san svakog kockara", kaže  Jason Haddigan, bivši zavisnik koji je nedavno objavio knjigu o tome kako je prevario bookmakere. "Odmah osjetiš to. I navučeš se."

Bookmakeri dalje tvrde da to nije tako. "Ne postoji veza između slot-mašina u kladionicama i problematičnoh kockanja", kaže Gary Folis, portparol Asocijacije britanskih bookmaker.

Ove stvari najviše pogađaju najsiromašnije krajeve Britanije. Caroline Harris, poslanica Laburističke partije i predvodnica parlamentarne grupe koja se bavi ovim mašinama, kaže: "Što manje novca ode u ove aparate, to će više para ljudi imati da ulože u druge stvari."


(TBT)