ILUZIJA SLOBODE U DIGITALNOM DOBU Leonard: Tehnologija će sve više suprotstavljati slobodna i autokratska društva

12.11.2017. u 02:07

KOLUMNA

U digitalnom dobu najveća opasnost nije to što će tehnologija sve više suprotstavljati slobodna i autokratska društva, već to što će najgori strahovi i Orwella i Huxsleya  postati manifest u sistemu oba tipa, stvarajući drugačiju vrstu distopije


Piše: Mark Leonard
, thebosniatimes.ba

Mediji širom svijeta su u posljednjih nekoliko nedjelja zasićeni pričama o tome kako tehnologija uništava politiku.

U tehnokratijama kao što je Kina strah se tiče ultra moćnih država Velikog brata, poput one u "1984." Georga Orwella. U demokratijama kao što su Sjedinjene Države zabrinutost se tiče tehnoloških kompanija koje i dalje produbljuju političku i društvenu polarizaciju tako što olakšavaju širenje dezinformacija i stvaraju ideološke "filter mjehurove", što dovodi do nečega nalik „Vrlom novom svijetu“ Aldousa Huxleya.

Zapravo, budući da dovode do preklapanja demokratije i diktature, nove tehnologije čine obe ove distopijske vizije nemogućim. Ali to ne znači da nema razloga za strah.

Veliki dio izvještaja o 19. kongresu Komunističke partije Kine (KPK) se usredsredio na konsolidaciju vlasti predsjednika Xi Jinpinga. On uspostavlja, upozoravaju posmatrači, diktaturu ere informacija, u kojoj su tehnologije od kojih se očekivalo da donesu slobodu za 1,4 milijarde građana Kine umjesto toga njemu omogućile da učvrsti vlast. Obezbeđujući Vladi izuzetno detaljne informacije o potrebama, osjećanjima i težnjama običnih Kineza, internet omogućava kineskim liderima da preduprijede nezadovoljstvo. Drugim riječima, oni koriste Big data (velike podatke) umjesto brutalne sile da osiguraju stabilnost.

A podaci su zaista veliki. Više od 170 miliona kamera za nadzor koje prepoznaju lica prate svaki korak koji građani naprave. Sigurnosni sistem unapređen vještačkom inteligencijom može uočiti osumnjičene za krivično djelo dok voze bicikl pored jezera ili kupuju knedle i odmah alarmira policiju. Nadzorne kamere pune podacima "socijalni kredit" banke podataka Kine, gdje režim skuplja debele dosijee građana u kojima se navode podaci o njihovoj kreditnoj sposobnosti, potrošačkim navikama i pouzdanosti uopće.

KPK takođe koristi tehnologiju da upravlja sopstvenim redovima, pošto je razvila aplikacije za komunikaciju sa članovima partije. U međuvremenu blokira neke moćne aspekte tehnologije - primoravanjem svih tehnoloških kompanija da svoje servere drže u Kini.

Uticaj tehnologije na američku politiku još je vidljiviji, ali se analizira u kontekstu tržišta umjesto u kontekstu države. Među najupadljivijim pričama jeste uloga koju su imale "lažne vijesti" u oblikovanju prošlogodišnjih predjsedničkih izbora. Facebook je priznao da postoji mogućnost da je 126 miliona Amerikanaca naišlo na lažne vijesti tokom kampanje.

U novije vrijeme specijalni savjetnik Robert Muller, koji vodi istragu u vezi s tim da li su članovi kampanje predsjednika SAD Donalda Trumpa bili u dosluhu s Rusima tokom izbora, podigao je protiv nekadašnjeg predsjednika kampanje Paula Manaforta optužnicu u 12 tačaka, uključujući "zavjeru protiv Sjedinjenih Država". Savjetnik za spoljnu politiku Trumpove kampanje George Papadopulos takođe je optužen da je lagao FBI u vezi sa sastancima u vrijeme kampanje s pojedincima koji su u bliskoj vezi s ruskom vladom, mada je već priznao krivicu i od ljetos sarađuje sa istražiteljima.

Ali van okvira takvih bombastičnih obrta događaja je šira zabrinutost u vezi s kapacitetima tehnoloških kompanija da kontroliraju informacije koje ljudi dobijaju. Pošto tajni algoritmi Velike tehnologije određuju kako doživljavamo svijet, ljudima postaje sve teže da donose svjesne odluke - što filozofi smatraju osnovnom dimenzijom slobodne volje.

Ali tehnološke kompanije koje vrijede više nego BDP pojedinih zemalja nastoje maksimizirati profit, a ne socijalno blagostanje. Ipak, u vrijeme kada pažnja potiskuje novac kao najveću pogodnost, uticaj njihovih odluka je dalekosežan. James Villiams, inženjer Googla, tvrdi da je digitalno doba pokrenulo žestoko takmičenje za našu pažnju, a nekolicina je profitirala više od Trumpa, koji je za internet ono što je Ronald Regan bio za televiziju.

Razotkrivanjem nadziranja NSA, Edward Snowden je jasno stavio do znanja da znatiželja države nije ograničena na Kinu. Naprotiv, to je centralna ideja nacionalne sigurnosti SAD. U Kini se stvari kreću u suprotnom pravcu. Doduše, kineska vlada vrši pritisak na najveće tehnološke kompanije da joj daju direktnu ulogu u korporativnom odlučivanju i direktan pristup njihovim podacima. Međutim, internet istovremeno mjenja prirodu kineske politike i kineske ekonomije, navodeći i jedno i drugo da bude predusretljivije za potrebe korisnika.

Tako na primjer, jedan moj prijatelj koji je radio za internet pretraživač Baidu mi je objasnio kako kompanija pokušava da pojača iskustvo cenzure korisnika, testirajući načine na koje ljudi preferiraju da budu cenzurirani. Jack Ma iz tehnološkog giganta Alibaba smatra da Kina može da iskoristi Big data da osmisli savršeno odmjerene državne intervencije koje joj omogućavaju da nadmaši ekonomije slobodnog tržišta. Tokom predstojećih nekoliko decenija, smatra Ma, "planska ekonomija će postajati sve veća i veća".

U digitalnom dobu najveća opasnost nije to što će tehnologija sve više suprotstavljati slobodna i autokratska društva, već to što će najgori strahovi i Orwella i Huxlija postati manifest u sistemu oba tipa, stvarajući drugačiju vrstu distopije. Pošto će im biti ispunjene mnoge najveće želje građani će imati iluziju slobode i moći. U realnosti njihove živote, informacije koje dobijaju i izbore koje prave će određivati algoritmi i platforme koje kontrolira korporativna ili vladina elita, koja nikome ne mora polagati račune.


/Autor je direktor Evropskog savjeta za spoljne poslove./

(TBT, Project Syndicate, 2017.)